Piše: Davor Butković
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
http://www.jutarnji.hr/j2/dobrahrana/clanak/art-2008,7,26,,127938.jl
Prije desetak dana u Billi u Banjavčićevoj ulici u Zagrebu kupio sam buteljku Krauthakerova sauvignona iz 2006. godine. Riječ je o vinu koje smatram tenutačno najboljim na našem tržištu u svojoj klasi (dakle, u klasi domaćih suhih bijelih vina) i koje se u tom supermarketu prodaje za 116 ili 119 kuna.
Čim sam otvorio buteljku, morao sam je proliti u sudoper. Žestoko je zaudarala po TCA, kemijskom spoju koji najčešće napada plutene čepove (iako se može javiti i u drvenim bačvama i u podrumima, ali ondje se lakše kontrolira) i koji vino čini posve nepitkim.
Večer ili dvije prije jedna od buteljki Plenkovićeva Grand crua, koju sam platio 250 kuna, također je završila u kanalizaciji. TCA ju je učinio nepodobnom za bilo što drugo. Srpanjski broj britanskog magazina Decanter na naslovnoj je stranici donio izbor 50 idealnih ljetnih vina. Decanter, najvažnija vinska publikacija na svijetu, namjerno se odlučio isključivo za vina začepljena screwcapom, dakle, metalnim čepom s navojnicom, koji je kod nas, posve neopravdano, još čisti raritet.
Naime, svi bitni argumenti govore da je rat screwcapa i pluta završio uvjerljivom pobjedom screwcapa, bar kada je riječ o vinima koja se piju u prvih nekoliko godina života i koja ne ovise o procesu mikrooksidacije u boci. Niz je razloga za prevlast čepa s navojnicom, za što sam se, uostalom, već bio zauzeo prije godinu dana.
Prvo, butelje začepljene screwcapom ne mogu zaudarati po TCA. To znači da ćete vino koje ste platili doista i popiti, a ne baciti u smeće, kao što se prečesto događa s vinima začepljenima plutom (Decanter tvrdi da se postotak pokvarenih čepova s pet sveo na samo dva, međutim, u Hrvatskoj je taj odnos i dalje mnogo gori. Osim toga, i 2 posto je puno ako nemate pri ruci rezervnu bocu ili ako ste na TCA bocu potrošili par stotina kuna).
Drugo, butelje začepljene čepom s navojnicom drže vino svježijim, što je od esencijalne važnosti za mlađa vina s jače izraženim kiselinama. Treće, poslije više godina ispitivanja ustanovljeno je da screwcap ipak ne izaziva reduktivne arome (pojednostavnjeno, miris spaljene gume), za što ga se svojedobno bilo optuživalo.
Četvrto, screwcap je neusporedivo praktičniji: magija vina nije u petljanju s vadičepom, nego u boji, aromama i okusima vina. Tvrditi da vino gubi na privlačnosti zato što se više ne moramo mučiti da bismo izvukli čep jednako je apsurdno kao što bi, prije devedeset godina, bilo apsurdno tvrditi da će automobili izgubiti na privlačnosti zato što ih se prije pokretanja više ne mora navijati s prednje strane.
Pluteni čep ostat će u uporabi kako zbog snažnog lobiranja portuglaske industrije čepova unutar Europske Unije, tako i zbog tradicionalističkih razloga. Međutim, pluteni je čep, osim u slučaju pjenušaca i vina koja moraju vrlo dugo odležati, postao posve nepotreban.
U hrvatskim se trgovinama, nažalost, prodaje vrlo malo vina s metalnim čepovima. Riječ je uglavnom o čileanskim, australskim, argentinskim i novozelandskim vinima, poput jeftinijih Rosemounta, poput Kaikena, Alphi iz serije Classic ili Montaninih i Babichevih sauvignona i crnih pinota. Tome treba dodati i sjajni Kupljenov Rose, koji se puni s metalnim čepom.
Obaveza je hrvatskih vinara prema kupcima da što prije, dakle već od berbe 2008., prijeđu na metalne čepove. Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi bilo tko tko troši novac na vina riskirao da taj novac baci u smeće, kao što se povremeno neizbježno događa.
Prelazak na screwcap nije, dakle, pitanje ukusa, nego pitanje obaveze vinske industrije prema potrošačima.