Pionir spajanja dizajna s tehnologijom
Piše: Dragan Petric
Ni po čemu poseban prvi dan jeseni te bi poslijeratne 1958. u Seulu prošao posve nezapaženo - među ostalim i zbog toga što temperature nisu bile nimalo niže od ljetnih - da stanovnicima diljem gradskih trgovina nije bio ponuđen Goldstar. Bio je to prvi radijski prijemnik koji si je gotovo svatko mogao priuštiti, a cijena mu je bila niska ponajprije zbog toga što je u potpunosti bio napravljen u Južnoj Koreji, tada osiromašenoj državi u kojoj su samo najbolje stojeći bili u prilici oživjeti svoju svakodnevicu takvim uređajem.
Jedan od njih bio je i Koo In-Hwoi, direktor tekstilne manufakture koji je u radijskom programu rado uživao već mjesecima. Toliko ga je zavolio, da je i svojim suradnicima neprestano pričao o svojem radiju sve dok mu netko od njih - vjerojatno u šali - nije sugerirao kako bi bilo dobro da svakom Korejcu omogući nabavu sličnog uređaja ne bi li svoju radost mogao dijeliti sa svim sunarodnjacima.
Nije mu trebalo dugo - iskustvo biznismena i širok krug poznanika omogućili su mu da napravi projekt prema kojemu je na jednoj zapuštenoj traci svoje tvornice pokrenuo proizvodnju radijskih prijemnika sastavljenoga gotovo u cijelosti od domaćih, jeftinih dijelova.
Prvi radio nazvao je Goldstar A-501, a tržište ga je jednostavno prihvatilo po imenu Goldstar pod kojim je registrirao i vlastitu kompaniju, na isti dan na koji je uređaj pustio u prodaju. Narod je bio oduševljen, prva se isporuka razgrabila u jednom danu, a potražnja se toliko rasplamsala da je Koo In-Hwoi u Goldstaru morao zaposliti tri stotine djelatnika još prije kraja iste godine u kojoj je tvrtku i osnovao. Njegov “izum” jeftinog radija toliko je oživio južnokorejski eter da su ubrzo nove snage morale zapošljavati i radijske stanice.
Goldstar je nakon nekoliko desetljeća preimenovan u LG Electronics, kada je tvrtka već postala globalno prepoznatljiva i kada se asortiman njezinih proizvoda proširio na cijeli sektor potrošačke elektronike, bijele tehnike, klimatizacijskih uređaja i informatičke opreme. Put do takvog uspjeha bio je turbulentan, posebioce s obzirom na mukotrpne gospodarske prilike koje su tijekom proteklih pola stoljeća pogađale Južnu Koreju, no tržišna formula otkrivena prvim radijskim prijemnikom bila je tako učinkovita da ju je ta kompanija mogla primjenjivati sa svakim novim proizvodom koji bi odlučila predstaviti tržištu.
Nakon što je, naime, radijski prijemnik Goldstar A-501 dosegao svoj komercijalni vrhunac, tvrtka je predstavila i napredniji model, namijenjen profinjenijim potrošačkim potrebama, uglavnom na inozemnim tržištima, posebice američkome. Izvoznu snagu kompaniji su dali prihodi ostvareni jeftinim uređajem na domaćem terenu, dok su joj oni ostvareni u inozemstvu omogućili da proizvodnju proširi i na druge proizvode.
Predstavljen je tako ubrzo i izuzetno jeftin analogni telefon, prvi “domaći” telekomunikacijski uređaj koji je korisnike osvojio jednako kao i radio i koji je potaknuo razvoj telekomunikacijske industrije u Južnoj Koreji, baš kao što je radio potaknuo razvoj medija. Dakako, poslije je proizveden i skuplji, napredniji telefon koji su kupovali imućniji Južnokorejci i potrošači u zemljama u kojima je današnji LG nalazio izvoznu nišu.
Treći uređaj koji je tvrtka proizvela i plasirala na tržišta prema istom receptu kao i radijski prijemnik i telefon bio je hladnjak, a slijedili su i crno-bijeli televizor te uređaj za rashlađivanje prostorije. Prvo desetljeće kompanije zaokruženo je dodavanjem perilice rublja u proizvodni program.
Kako se tijekom sljedećih desetljeća proizvodnja širila, Goldstar, odnosno LG Electronics, gradio je tvornice i izvan J. Koreje, šireći se na svim kontinentima. Paralelno, tvrtka je postala okosnicom gospodarstva u domicilnoj zemlji, zbog koje su se razvile i mnoge druge gospodarske grane, kao i konkurentski proizvođači elktroničke opreme poput Samsunga, dovodeći potkraj prošlog stoljeća Južnu Koreju do položaja jedne od vodećih svjetskih gospodarskih sila. Uz Japan i SAD, Južna Koreja postala je treća najmoćnija svjetska sila na tržištu elektroničkih uređaja i digitalne tehnologije.
Stanovništvo Južne Koreje tako danas, 50 godina nakon što u svojoj državi nisu imali nikakvu proizvodnju vezanu za tehnologiju, uživa u najsuvremenijim tehničkim dostignućima, a civilizacijski dosezi u sferi suživota s digitalnim trendovima u toj zemlji smatraju se najnaprednijima uopće.
Seul je jedan od najbogatijih (ali i najskupljih) gradova na svijetu, a zasluge LG-ja u toj su priči neupitne - prema posljednjim financijskim izvješćima, ta je tvrtka samo u prošloj godini ostvarila izvoz iz Južne Koreje u vrijednosti od oko 18 milijardi dolara, a ukupni su prihodi nadišli i nevjerojatnih tisuću milijardi dolara.
Svoj provjereni, pola stoljeća star recept uspjeha, LG Electronics je prilagodio današnjem vremenu, naglašavajući razinu kvalitete svojih uređaja dizajnom, a ne samo cijenom. Posljednje desetljeće tako se napredniji uređaji tog proizvođača mogu prepoznati i po osobito estetiziranom dizajnu, elegantnijem od onoga koji krasi uređaje iste klase konkurentskih proizvođača, a posljednji sektor koji je LG osvojio bilo je tržište mobilnih telefona.
Pojavivši se kao marginalni igrač na sceni kojom su vladali magnati predvođeni Nokijom, LG se najprije probio jeftinim i osnovnim uređajima, a zatim je svoju poziciju među pet najvećih proizvođača telefona zapečatio tehnološki naprednim uređajima kod kojih je poseban naglasak stavljen na dizajn.
Jedan od njih bio je i Koo In-Hwoi, direktor tekstilne manufakture koji je u radijskom programu rado uživao već mjesecima. Toliko ga je zavolio, da je i svojim suradnicima neprestano pričao o svojem radiju sve dok mu netko od njih - vjerojatno u šali - nije sugerirao kako bi bilo dobro da svakom Korejcu omogući nabavu sličnog uređaja ne bi li svoju radost mogao dijeliti sa svim sunarodnjacima.
Nije mu trebalo dugo - iskustvo biznismena i širok krug poznanika omogućili su mu da napravi projekt prema kojemu je na jednoj zapuštenoj traci svoje tvornice pokrenuo proizvodnju radijskih prijemnika sastavljenoga gotovo u cijelosti od domaćih, jeftinih dijelova.
Prvi radio nazvao je Goldstar A-501, a tržište ga je jednostavno prihvatilo po imenu Goldstar pod kojim je registrirao i vlastitu kompaniju, na isti dan na koji je uređaj pustio u prodaju. Narod je bio oduševljen, prva se isporuka razgrabila u jednom danu, a potražnja se toliko rasplamsala da je Koo In-Hwoi u Goldstaru morao zaposliti tri stotine djelatnika još prije kraja iste godine u kojoj je tvrtku i osnovao. Njegov “izum” jeftinog radija toliko je oživio južnokorejski eter da su ubrzo nove snage morale zapošljavati i radijske stanice.
 |
 |
 |
Goldstar je nakon nekoliko desetljeća preimenovan u LG Electronics, kada je tvrtka već postala globalno prepoznatljiva i kada se asortiman njezinih proizvoda proširio na cijeli sektor potrošačke elektronike, bijele tehnike, klimatizacijskih uređaja i informatičke opreme. Put do takvog uspjeha bio je turbulentan, posebioce s obzirom na mukotrpne gospodarske prilike koje su tijekom proteklih pola stoljeća pogađale Južnu Koreju, no tržišna formula otkrivena prvim radijskim prijemnikom bila je tako učinkovita da ju je ta kompanija mogla primjenjivati sa svakim novim proizvodom koji bi odlučila predstaviti tržištu.
Nakon što je, naime, radijski prijemnik Goldstar A-501 dosegao svoj komercijalni vrhunac, tvrtka je predstavila i napredniji model, namijenjen profinjenijim potrošačkim potrebama, uglavnom na inozemnim tržištima, posebice američkome. Izvoznu snagu kompaniji su dali prihodi ostvareni jeftinim uređajem na domaćem terenu, dok su joj oni ostvareni u inozemstvu omogućili da proizvodnju proširi i na druge proizvode.
Predstavljen je tako ubrzo i izuzetno jeftin analogni telefon, prvi “domaći” telekomunikacijski uređaj koji je korisnike osvojio jednako kao i radio i koji je potaknuo razvoj telekomunikacijske industrije u Južnoj Koreji, baš kao što je radio potaknuo razvoj medija. Dakako, poslije je proizveden i skuplji, napredniji telefon koji su kupovali imućniji Južnokorejci i potrošači u zemljama u kojima je današnji LG nalazio izvoznu nišu. Treći uređaj koji je tvrtka proizvela i plasirala na tržišta prema istom receptu kao i radijski prijemnik i telefon bio je hladnjak, a slijedili su i crno-bijeli televizor te uređaj za rashlađivanje prostorije. Prvo desetljeće kompanije zaokruženo je dodavanjem perilice rublja u proizvodni program.
Kako se tijekom sljedećih desetljeća proizvodnja širila, Goldstar, odnosno LG Electronics, gradio je tvornice i izvan J. Koreje, šireći se na svim kontinentima. Paralelno, tvrtka je postala okosnicom gospodarstva u domicilnoj zemlji, zbog koje su se razvile i mnoge druge gospodarske grane, kao i konkurentski proizvođači elktroničke opreme poput Samsunga, dovodeći potkraj prošlog stoljeća Južnu Koreju do položaja jedne od vodećih svjetskih gospodarskih sila. Uz Japan i SAD, Južna Koreja postala je treća najmoćnija svjetska sila na tržištu elektroničkih uređaja i digitalne tehnologije.
Stanovništvo Južne Koreje tako danas, 50 godina nakon što u svojoj državi nisu imali nikakvu proizvodnju vezanu za tehnologiju, uživa u najsuvremenijim tehničkim dostignućima, a civilizacijski dosezi u sferi suživota s digitalnim trendovima u toj zemlji smatraju se najnaprednijima uopće.
Seul je jedan od najbogatijih (ali i najskupljih) gradova na svijetu, a zasluge LG-ja u toj su priči neupitne - prema posljednjim financijskim izvješćima, ta je tvrtka samo u prošloj godini ostvarila izvoz iz Južne Koreje u vrijednosti od oko 18 milijardi dolara, a ukupni su prihodi nadišli i nevjerojatnih tisuću milijardi dolara. Svoj provjereni, pola stoljeća star recept uspjeha, LG Electronics je prilagodio današnjem vremenu, naglašavajući razinu kvalitete svojih uređaja dizajnom, a ne samo cijenom. Posljednje desetljeće tako se napredniji uređaji tog proizvođača mogu prepoznati i po osobito estetiziranom dizajnu, elegantnijem od onoga koji krasi uređaje iste klase konkurentskih proizvođača, a posljednji sektor koji je LG osvojio bilo je tržište mobilnih telefona.
Pojavivši se kao marginalni igrač na sceni kojom su vladali magnati predvođeni Nokijom, LG se najprije probio jeftinim i osnovnim uređajima, a zatim je svoju poziciju među pet najvećih proizvođača telefona zapečatio tehnološki naprednim uređajima kod kojih je poseban naglasak stavljen na dizajn.
bglavac
edin.kecanovic
