Rijetko pišem ovdje na blogu. Imam nekih 300. članaka koje nisam prenijela a koji su bili objavljivani u raznim tiskovinama. Najčešće ih nisam prenijela iz potrebe da ne sjedim toliko puno pred laptopom. No još uvijek pišem kolumnu Povratak prirodi na portalu Burza.hr. Obvezala sama se jednom tjedno izbaciti neku crticu sa temom prirode pa mi je to kakav – takav kontinuitet.
Ponekad mi se javljaju čitatelji kolumne sa željama koje teme bi voljeli da obradim. Jučer se baš javio jedan čitatelj i kaže da ga zanima koje se samoniklo korijenje može jesti u ovo doba godine. Tema nije moja uža ekspetiza ali znam ponešto o tome jer i sama kada god je prilika prakticiram konzumaciju samoniklog jestivog bilja. Pa evo par riječi o tome.
Konzumiranje samoniklog jestivog bilja većinom se odnosi na zelene lisnate dijelove bilja koje svoju raskoš pokazuje većinom tijekom lipnja, te na plodove koji dozrijevaju u jesen. Korijenje, pogotovo u ovom zimskom dijelu godine, pretpostavlja da se izrazito dobro razumijete u divlje bilje, te da vrlo dobro poznajete staništa. Zašto je tome tako? Jednostavno zato jer je u veljači bilje bez listova po kojem ćete ga prepoznati. Idealno bi bilo da imate neki „divlji vrt“ gdje ste sami sadili divlje bilje i znate gdje treba uopće kopati korijenje, na stranu toga da morate jako dobro znati kako uopće točno izgleda korijen biljke koju tražite. Dakle, najidealnije bi bilo da već ovo proljeće na papiru planirate koje ćete biljke nabaviti i zakopavate ih i pratite na točno određenom dijelu „vrta“.
Postoji puno biljaka čiji se korijen koristio za prehranu u vremenima gladi od kojih mnoge spadaju u otrovne ali se termičkom obradom otrovi u njima minimaliziraju. Ja nisam zagovornik korištenja ovakvih biljaka za prehranu u vrijeme kada su nam druge namirnice dostupne jer „mi nismo više građeni od istog gradivnog materijala kao naši stari“.
Ako znate gdje raste i cvijeta čičoka, možete iskopati njen gomolj koji je izuzetno ukusan i hranjiv. Možete ga pripremiti na sve načine na koje inače pripremate krumpir. Također ako znate točno kako izgleda i gdje raste medvjeđi luk, možete za jelo iskopati njegove lukovice. Obratite pažnju na to da su njegove lukovice bijele boje te imaju miris na češnjak dok su lukovice otrovnog mrazovca, čija staništa znaju biti pomiješana sa njime, smeđe boje.
Korijen čička je također jestiv, no trebate ga iskopati u prvoj godini. U drugoj godini korijen ove dvogodišnje biljke je vlaknast, šupljikav, biljka ide prema svom kraju te nije primjeren za prehranu. Da se radi o prvoj godini prepoznati ćete po tome što tada još nema stapku sa cvijetom. Možete ga pripremiti na juhu.
Podzemni dijelovi divljeg poriluka mogu biti pravo osvježenje u zimskim mjesecima. Najjednostavnije ćete ga pripremiti na kajganu sa jajima.
Primorska lansarda također ima jestivi korijen koji možete upotrijebiti na juhu kao što biste upotrijebili korijen celera.
Te za kraj, korijen divljeg hrena. Izrazito je malen, vlaknast i pikantan. Upotrijebite blender. Napravite od njega namaz kao što biste napravili od kultiviranog hrena.
Malo pečene čičoke, kajgana od poriluka, juha od korijena čička i lansarde te namaz od divljeg hrena na domaćem kruhu, ima li što bolje?
Napisala: Martina Bogdanić, članak je izvorno objavljen na portalu Burza.hr
bglavac
edin.kecanovic
