Rikula
Autor: Ivana Dragica
Rikulom ojačajte libido i zaštitite se od degenerativnih bolesti
Rikula (lat. Eruca sativa) ukusno je lisnato povrće koje lako uspijeva i ujedno štiti vrt od nametnika, tako da je višestruko korisna.
Zapisi o ovoj biljci porijeklom sa Sredozemlja mogu se pronaći u Bibliji i Talmudu, gdje je hvaljena njena kulinarska i medicinska uporaba.
U drevnom Rimu i Egiptu njenim sjemenkama i lišću pripisivana su afrodizijačka svojstva.
U Vergilijevoj poemi Moretum opisana je kao biljka koja "pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi."
Nekoć je bila neizbježni sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta, a i danas je popularna u mnogim kuhinjama i kućnim apotekama širom svijeta.
Sastav i ljekovitost rikule
Rikula je vrijedna namirnica koja u 100 grama sadrži samo deset kalorija, ali obiluje vitaminima A, C, K, riboflavinom i folnom kiselinom te kalcijem, magnezijem, bakrom, željezom, cinkom i kalijem.
Jedan obrok rikule donosi 83% preporučene dnevne doze vitamina K te 38% preporučene dnevne doze vitamina A.
Magnezij i cink najvažniji su sastojci koji čine rikulu moćnim afrodizijakom.
Ne samo što štite organizam od stresa, nego pomažu u sintezi spolnih hormona.
Zbog njenih blagotvornih učinaka na libido i potenciju, znanstvenici su je prozvali i „ljubavnom drogom“.
Kao i većina zelenog lisnatog povrća, rikula obiluje antioksidantima, čisti jetru i potiče žuč te je idealna za proljetnu detoksikaciju.
Kao svo povrće iz obitelji krstašica, rikula stvara glukozinolate, koji se u probavnom traktu pretvaraju u izotiocinate.
Izotiocinati s brojnim antioksidantima iz rikule reguliraju imunološki sustav, sprečavaju makularnu degeneraciju i osteoporozu te aktivno štite od raka.
Rikula je bogata klorofilom i sumpornim spojevima koji potpomažu čišćenje organizma na staničnom nivou.
Pogodna je i za kelatnu terapiju, koja se provodi radi izbacivanja teških metala iz organizma.
To je dovoljno razloga da ovu vrijednu namirnicu dodate u vaš meni!
Rikula u kulinarstvu
U kuhinji se rikula priprema kao salata ili kuha se kao povrće, što daje velik izbor za eksperimentiranje.
Ona je odličan dodatak miješanim salatama, tjesteninama i pitama te ukusan prilog uz rižu i krumpir.
Njen se oštar okus dobro sjedinjuje s citrusima, kruškama, orasima, rajčicama i robusnim sirevima poput parmezana, kozjeg ili plavog sira.
Njome možete posipavati pizzu i tjesteninu.
Na pizzu je stavljajte tek nakon što je izvađena iz pećnice.
Panini od jagode, rikule i kozjeg sira
Sastojci:
- malo balzamičnog octa
- puna šaka rikule
- malo soli i papra
- kozji sir
- komad hrskavog kruha
Priprema:
Zagrijte grill tavu ili toster. Pomiješajte jagode s octom. Razrežite kruh i stavite kozjeg sira po želji.
Napunite s jagodama, začinima i rikulom. Pecite ili tostirajte dok god se sir ne rastopi.
Ovaj recept zvuči neobično, ali mu dajte priliku. Slatke jagode i teški sir s gorkastom rikulom dat će savršeno uravnotežen okus.
Croutonsi od rikule
Sastojci:
- integralni kruh
- puna šaka rikule
- sol
- maslinovo ulje
Priprema:
Opranu i osušenu rikulu usitnite. Dodajte malo maslinovog ulja i usitnjavajte dok ne dobijete uljasti miks.
To pomiješajte s drobljenim kruhom, začinite i pecite na 250 stupnjeva između 30 i 45 minuta, dok ne postane hrskavo.
Croutonse je najbolje poslužiti uz krem juhu ili fondue od sira.
Uzgoj rikule
Rikula se može sijati u više navrata od veljače do rujna na bilo kakvom tlu.
Brati se može već za 40 do 60 dana.
Osim u vrtu, može se saditi i u teglama.
Obično daje prinos do dva kilograma po kvadratom metru.
Najbolje se čuva neoprana u hladnjaku u vrećici iz koje je istisnut zrak.
Smatra se da se vitamini i minerali iz rikule bolje apsorbiraju kad je lagano kuhana.