Physalis je lijepa i neobična biljka. Ime je iz starogrčkog jezika prevedeno kao "mjehurić". I doista, svaka je voćka skrivena pod bogatim zelinim grmovima, nalik kineskim fenjerima. Rod pripada porodici Solanaceae. Njeni predstavnici mogu se naći u Euroaziji, Južnoj i Sjevernoj Americi. Neki se koriste isključivo u dekorativne svrhe, dok se drugi uzgajaju u poljoprivredi, poput povrća i bobica. Graciozni oblici fizalisa potiču na razmišljanje daju i bude pozitivne emocije, a bobice hrane tijelo aktivnim tvarima jače od multivitaminskog kompleksa.

Kako izgleda physalis

Physalis je zeljasta trajnica ili jednogodišnja biljka. Hrani se puzanjem vodoravnih rizoma. Biljka ima razgranate fleksibilne stabljike duljine 20-120 cm, koje mogu rasti okomito ili se širiti duž tla. Osnove izbojka postepeno se lignificiraju.

Lišće je najčešće suprotno. Stvara se na peteljkama. Sjajna ili prigušena ploča ima ovoidni ili dlanast oblik s nejednako izrezanim rubovima i šiljastim krajem. Vene (žilice) su svjetlije boje.

Pojedinačni cvjetovi na granama i peteljkama lišća smješteni su na fleksibilnim kratkim stapcima. Opuštena čašica u obliku zvona kompaktne je veličine. Iz njega izvire bijeli cvijet sa šiljastim laticama. Cvjetovi cvjetaju početkom juna i privlače malo pažnje.

Nakon oprašivanja u ranu jesen, plodovi počinju razvijati u obliku svijetlih okruglih bobica različitih veličina. Bobica je sakrivena ispod tankih braktica, ofarbana u žutu, narandžastu, crvenu ili zelenkastu boju. Iznutra sočna bobica podsjeća na paradajz. Sadrži malo sjemenki u boji krem ili žućkaste nijanse.

Plodovi nekih fizalija su jestivi, dok su drugi otrovni, tako da je prije upotrebe važno ustanoviti koja se sorta uzgaja u vrtu.

Popularni pogledi

U rodu Physalis postoje 124 vrste biljaka. Konvencionalno se svi dijele na one za hranu i dekorativne.

Physalis je običan. Zeljasta trajnica visoka 40-60 cm raste listove peteljke ovata. Ploča s listovima s čvrstim rubovima nabreknuta između vena. Duljina mu je 6-12 cm, a širina 4-9 cm. Bijeli cvjetovi s pet isprepletenih latica u obliku podsjećaju na zvono, promjer im je 1-1,5 cm. Zaobljena bobica skriva se ispod nabreklih membranskih zidova. Veličina ploda može se uporediti sa pilećim jajetom. Bobice su jestive, ali se češće koriste kao lijek. Nezrelo voće dovodi do trovanja.

Physalis vulgaris

Povrće Physalis (meksičko). Višegodišnja termofilna, nezahtjevna za tla s fleksibilnim rebrastim izdancima. Njegova prednost su posebno krupni plodovi promjera 3-5 cm (ponekad i do 7 cm). Imaju glatku žućkastu površinu i slatko-kiselog su ukusa. Sorte:

• Slastičar - krupni slatki plodovi sa svijetlozelenom kožom pogodni su i za kiseljenje i za deserte;
• Korolek je termofilna rano zrela sorta izražene arome i sve se više koristi za deserte.

Povrće Physalis

Physalis Peruanski. Grm sa travnatim izdancima visine 90-160 cm prekriven je mekim, pupoljnim lišćem oblika srca. Duljina nazubljene lisne ploče iznosi 6-15 cm, a širina 4-10 cm. Sitna cvjetna zvonca sa žutim laticama i tamno ljubičastim mrljama u podnožju nakon oprašivanja zamjenjuju se zaobljenim narančastim bobicama. Plodovi su skriveni ispod tankih žućkasto-smeđe kore. Promjer bobice je 12-20 mm. Ima prijatnu voćnu aromu i slatko-kiselog ukusa. Sorte:

• Ananas - plodovi sazrijevaju ranije nego inače i imaju izražen miris ananasa;
• Jagoda - razmnoženi grm s visinom ne većom od 70 cm u jesen je prekriven vrlo slatkim jantarnim bobicama s aromom jagode;
• Desert - uspravni izdanci do 70 cm visoki, blago lisnati, svijetlo narančasti plodovi s puno šećera vidljivi su na njihovoj pozadini;
• Marmelada - razgranat grm u visinu do 1,5 m. Raste lila-žute bobice, težine do 60 g.

Physalis Peruanski

Physalis je dekorativan. Trajnica sa elegantnijim, iako nejestivim plodovima. Obično se grane gusto pokrivene svijetlim fenjerima već koriste početkom avgusta za sušenje i pravljenje buketnih kompozicija. U toploj sezoni gustine ukrašavaju vrt. Popularna je sorta Franche - visoki razgranat grm do 90 cm visine s ovalnim tamnozelenim lišćem i oskudnim plodovima u obliku suza.

Physalis je dekorativan

Uzgoj Physalis

Najčešće se fizalis uzgaja iz semenki. Daje dobro samosijanje. Razmnožavanje se provodi sadnicom i reznicom. Odmah u tlo se fizalis posije u jesen ili proljeće. Bušotine duboke 1-1,5 cm pripremaju se za zimsku sjetvu u oktobru-novembru. Sjeme se pažljivo sadi u tlo, a površina se prelije slojem treseta, komposta ili humusa do visine od 2-3 cm. Izbojci se pojavljuju sredinom proljeća.

Za proljetnu sjetvu u travnju, sjeme se prvo namoči u slanoj fiziološkoj otopini, a potom u kalijevom permanganatu. Možete ih ostaviti na vlažnoj krpi dok se ne pojave klice. Sjetva u otvoreni teren obavlja se početkom maja. Sjeme se ne distribuira gusto do dubine od 1,5 cm. Pojavom sadnica fizaliji se prorjeđuju, postupno povećavajući udaljenost između biljaka do 25 cm. Nije potrebno uništavati rastrgane sadnice. Mogu se presaditi na drugo prikladno mjesto.

U središnjoj Rusiji ili sjevernijim regijama preporučuje se prvo uzgajanje sadnica. U ovom slučaju, cvjetanje će doći ranije, a plodovi će imati vremena pravilno sazrijevati. Sadnja se vrši u kasetama ili tresetnim saksijama u februaru-martu. Dezinficirano kalijevim permanganatom u trajanju od pola sata, sjeme se sadi na dubinu od 1-1,5 cm. Posuda se prekriva folijom i čuva na temperaturi od + 22 ... + 25 ° C. Izbojci se pojavljuju nakon 1-1,5 tjedana. Nakon toga folija se uklanja. Zemlja je redovno, ali umjereno navlažena. Pri visokoj vlažnosti, crna noga može brzo da se razvije. Uzgoj u zasebnim loncima izbjegava branje.

Sadnice se postavljaju na dobro osvijetljeno i zaštićeno od propuha. Briga o njima prije sadnje slična je brizi za sadnice rajčice. U otvoreno tlo sadnice se sade krajem maja. Rad je planiran za veče. Zemlja treba biti dobro oplođena organskim materijama. Physalis najbolje raste nakon krastavaca ili kupusa, ali nakon rajčice i paprike parcela se nekoliko godina oslobađa noćaste trave jer mikrobi i paraziti na koje su osjetljivi mogu ostati u tlu.

Osim razmnožavanja sjemenom, mogu se koristiti i vegetativne metode:

• Podela grma. U proljeće ili ljeto, grm je podijeljen u nekoliko dijelova. Možete dobiti potpunu podjelu čak i iz korijenskih segmenata s tačkom rasta.
• Reznice. U srpnju i kolovozu sijeku se reznice sa 2-3 čvora. Ukorijenjeni su u loncima s labavim plodnim tlom. Izboj je uronjen u zemlju do polovine, a na vrhu pokriven folijom. Novi listići svjedoče o ukorijenjenju, nakon čega se folija uklanja.

Njega na otvorenom

Physalis preferira dobro osvijetljena mjesta ili malu djelomičnu hladovinu. Dobro raste samo uz pravilnu zaštitu od propuha i hladnih naleta vjetra. Nalazište bi trebalo biti na brdu tako da podzemna voda ne dođe u kontakt s rizomom, a kad se snijeg topi, voda brzo odlazi. Tlo treba biti neutralno ili blago alkalno; na kiselim tlima biljka se teško razvija. Prije sadnje zemlja se kopa i unosi dovoljan dio drvnog pepela, humusa, kreča, pijeska. Da bi biljke izgledale uredno, sadnja se vrši odvajanjem na udaljenosti od 30-50 cm. Korijen se zakopa na najbliži list. Nakon sadnje, grmovi se obilno zalijevaju i površinu tla tretiraju tresetom.

Svakodnevna njega fizalisa ne iziskuje mnogo napora. U proljeće i ljeto redovno se zalijeva u nedostatku kiše. Veoma je važno da se korov ukloni pravovremeno, posebno u blizini mladih biljaka.

Gnojiva se primjenjuju dva puta mjesečno, koristeći slabu otopinu pilećih izmetina ili mulleina. Nakon hranjenja potrebno je zalijevanje normalnom vodom kako se opekline ne bi pojavile.

Physalisu nije potrebno podrezati i uklanjati zaperke. Što više grana bude formirano, to će se pojaviti više plodova.

Bere se kako dozrijeva, svakodnevno pregledavajući bobice. U povrtarskim kulturama mogu pasti na zemlju, a u plodovima jagodičara beru se direktno sa grana. Upotreba nezrelih plodova nije dozvoljena.

U jesen se uklanjaju jednogodišnje biljke koje se uzgajaju samo za berbu. Dekorativne trajnice se režu na zemlju i prekriju rizom slojem opalog lišća i smrekovih grančica. Na proljeće će se na točkama rasta pojavljivati ​​novi izdanci.

Physalis se može pohvaliti dobrim imunitetom, ali bolesti poput mozaika, fitosporoza i crna noga mogu upropastiti sve zasade pa morate strogo slijediti poljoprivredne prakse i redovito pregledavati izdanak. Ima smisla provoditi tretman fungicidom („bordoška tečnost“), ne samo nakon infekcije, već i kao preventivnu mjeru. Štetočine biljke su medvjedi i živice. Od njih se pravi mamac, polaže se otrov ili se sadi biljka u prsten iz odsečenih plastičnih boca.

Korisna svojstva

Plodovi Physalisa pravo su skladište vitamina i minerala potrebnih tijelu. Uz to, sadrže protein, vlakna, šećere, organske kiseline. Bobice se konzumiraju svježe ili se od njih prave džem, pekmez, suho voće.

Proizvod ima izraženo koleretsko, diuretičko, antiseptičko, hemostatsko, analgetsko, protuupalno djelovanje. Primjenjuje se dekocija fizalisa oralno u borbi protiv dizenterije, bronhitisa, edema. Osušene bobice pomažu u borbi protiv prehlade i urolitijaze. Masti maslinovog ulja i zdrobljenog sušenog voća primjenjuju se izvana za napade reume.

Kao takav, fizalis nema kontraindikacije, ali se u školjkama bobica nalazi mala količina alkaloida. Ako se pretjerano koriste, dovode do trovanja.

Upotreba u pejzažnom dizajnu

Uspravni grmovi posađeni su uz stazu ili na ulazu u mjesto kao svijetli akcenti. Puzajući fleksibilni izdanci mogu se usmjeriti duž ograde ili duž luka. Svijetle i neobične lampione zadržavaju svoju bogatu boju i zimi, pa se fizalis često sadi za ukrašavanje snježnog vrta. U mješovitom cvjetnom vrtu kompanija može da napravi biljnu gipsofilu, immortelle, lunariju, četinarske biljke. Klice se suše od ljeta i kasnije se koriste za izradu buketa i suvih cvjetnih aranžmana.

https://bs.pastureone.com/26623-physalis-chinese-lantern-with-a-secret.html