AUTOR ČLANKA - Frane Herenda, mag. pharm.

Ljekovito bilje: Tko su travari 21. stoljeća i koja je njihova uloga

Medicina i farmaceutika izrasle su na temeljima znanja o ljekovitosti biljaka koje se prikupljalo od početaka ljudske vrste. Kad moderni travar, odnosno fitoaromaterapeut, a koji je u podlozi farmaceut ili liječnik, koristi ljeovito bilje, misli o svemu kao i u slučaju konvencionalnih lijekova

Travari, odnosno prvi liječnici, prvi farmaceuti, ljudi koji su generacijama čuvali znanja o ljekovitim i otrovnim biljkama te dozama zasigurno su nas pratili i liječili od početka vrste Homo sapiens.

U srednjem vijeku, kad se bavljenje biljkama u određenom smislu smatralo vražjim djelom, kad su travarice proglašavane vješticama i spaljivane, kad smo, nakon napredne dekadencije Rimskog Carstva, pali u dekadenciju i obezvređivanje znanja, ono je ipak očuvano. Travari su ostali aktivni i u tim mračnim stoljećima, većinom u ilegali, da bi nakon razvoja koncepta znanstvene misli, renesanse i humanizma, biomedicina doživjela novi uspon. Travarstvo je uistinu preteča medicine i farmacije. No što se dogodilo da su postali izopćenici struke u 20. i 21. stoljeću? Kad je znanje institucionalizirano te je bila potrebna potvrda (diploma) da imaš potreban minimum znanja za određeni posao, travari su zapravo postali farmaceuti. Mnoge biljke iskorištene su za izoliranje i razvoj lijekova, pronađene su molekule odgovorne za osnovno, najvidljivije djelovanje te biljke, unaprijeđene su te smo dobili cijele skupine lijekova – za tlak (ACE inhibitori), kolesterol (statini), bol (lokalni anestetici i opioidni analgetici), za sprečavanje zgrušavanja krvni (varfarin i drugi)…

Kad su se pojavile omega-3 nezasićene masne kiseline i probiotici, konvencionalna medicina i farmacija su se tome smijale, a danas ih imamo u svakoj ljekarni i većina ih liječnika preporučujeIzgubljena znanja

Mnoge biljke od onih kojima nismo mogli lako dokazati djelovanje smo zanemarili, primjerice protuupalne biljke koje nisu mogle držati korak s učinkom kortikosteroida, te su ostale u domeni “poluilegalaca” – travara. Oni su nastavili svojoj paralelni put s razvojem medicine zadržavši povjerenje mnogih iz svoje okoline. Vjerojatno ne možemo ni zamisliti kolika su znanja nestala odlaskom mnogih travarica i travara s ovoga svijeta. U današnje doba, kad nas je znanost otrijeznila, kad je biomedicina iznimno uspješna, ali donekle je i usporila razvoj, kad mnogi modernu medicinu smatraju depersonaliziranom i segmentiranom, pacijenti traže nova rješenja, novu pažnju i drugačiji pristup. Nema toliko novih lijekova, svjesni smo niza nuspojava i interakcija, jatrogenih bolesti (koje su rezultat korištenja lijeka), svjesni smo da svi lijekovi ne rješavaju uvijek sve. Polako se razvila sumnjičavost prema znanosti, institucijama, negdje opravdana, a negdje ne. Počeli smo sumnjati, primjerice, u cjepiva koja su promijenila cijeli naš svijet, a i dalje se nesmiljeno steriliziramo antibioticima pri svakoj prehladi.

Biljke se ne daju olako

No u toj modernoj histeriji dogodilo se i nešto dobro. Histerija je loša, no zrno sumnje je uvijek dobro. Možda treba imati mjeru u svemu, pa i u korištenju konvencionalnih terapija, a treba biti i otvoren prema onome što ne poznajemo. Kad su se pojavile omega-3 nezasićene masne kiseline i probiotici, konvencionalna medicina i farmacija su se tome smijale, a danas ih imamo u svakoj ljekarni i većina ih liječnika preporučuje. Danas znamo, odnosno tek naziremo koliko je, primjerice, važan mikrobiom – toliko da se u modernim klinikama obavlja fekalna transplantacija. Da nam je netko rekao da će izmet biti lijek prije desetak godina… Loša je ljudska osobina što često mislimo da je ono znanje koje posjedujemo jedina istina. Tako su se i farmaceuti i liječnici počeli baviti biljkama izvan uskog kruga onih već iskorištenih za razvoj lijekova te znanje o njima raste. Današnji travari – fitoterapeuti, fitoaromaterapeuti, kako god da se nazivaju, koriste i tradicionalno iskustvo i znanje travara, ali nastoje ga i potkrijepiti znanstvenim dokazima o učinku, mjerama opreza, kontraindikacijama i drugim spoznajama.

>>Od davnina su naši preci otkrivali bilje i njihovo djelovanje. O lijekovima iz prirode iskustveno se učilo stoljećima, pa tako i o lijekovima za ublažavanje boli. Medicinskih dokaza za njihovu primjenu nema dovoljno, no evo što znamo…<<

Kad moderni travar, odnosno fitoaromaterapeut, a koji je u podlozi farmaceut ili liječnik, koristi biljke, misli o svemu, kao i u slučaju konvencionalnih lijekova – o dijagnozi, stanju pacijenta, djelovanju biljke, mogućim nuspojavama, kome se ne smije dati… Biljke se ne daju olako, iako još vlada predodžba da prirodno ne može štetiti. Otrov i lijek razlikuje samo doza, ništa više. I voda nas može ubiti, i previše tvrdo kuhanih jaja, pa kako onda ne bi mogla biljka koja na neki način intervenira u naš organizam. Moderni travari danas iskorištavaju sva moguća moderna znanja i oblikuju biljke u terapeutske oblike koji omogućuju učinkovitu i racionalnu primjenu.

Iskrenost i stručnost

Nažalost, danas se i neznanje lako širi pa svakodnevno viđamo da se i dalje eterično ulje origana kapa u vodu i ulje i pije, da se eterično ulje čajevca stavlja na tampon nerazrijeđeno i slične, potencijalno štetne primjene biljnih pripravaka. Naš je posao educirati ljude kako pravilno primjenjivati biljke i biljne ekstrakte.

Farmaceuti koji se bave fitoterapijom paze na sve navedeno u skladu sa širinom svoga znanja. Uvijek je najvažnije pomoći. Informaciju o učinkovitom biljnom lijeku treba iskreno i stručno prenijeti pacijentu. Terapeutu u kojeg steknu povjerenje i koji će im iskreno savjetovati ono što misli da je najbolje za njih pacijenti će se uvijek vraćati. Travar je u našoj narodnoj svijesti često sinonim za mudrost i povjerenje koji moraju stajati i iza modernih travara. I hvala svim travaricama i travarima na prenošenju znanja tijekom stoljeća. 

adiva.hr