Divlji luk

Latinski: Allium ursinum L.

 

Drugi nazivi: divlji češnjak, medvjeđi luk, pasji luk, crijemuš, srijemuš, šumski luk.

 

Nijedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u pročišćavanju želuca, crijeva i krvi.

Jak miris po češnjaku osjeti se prije no što biljku ugledamo. Taj mu je miris također donio ime "divlji češnjak". U njemu je skrivena velika ljekovita moć. Priča se da medvjedi nakon zimskog sna traže ovu biljku kako bi pročistili želudac, crijeva i krv. Po tome ga neki zovu i "medvjeđi luk". Divlji luk ima u biti osobine češnjaka, ali je mnogo ljekovitiji. Zbog toga je posebno dobar za proljetnu kuru pročišćavanja i poboljšavanje kroničnih kožnih bolesti.

Ljekovitost

Divlji luk jako dobro djeluje na želudac i crijeva. Veoma je djelotvoran kod akutnih i kroničnih proljeva. Nametnici, čak i obične gliste, nestanu nakon nekog vremena ako koristimo divlji luk. S poboljšanjem rada crijeva nestanu i one tegobe koje se rado pojavljuju kod starijih ljudi ili prekomjernih jelaca, zbog lijenih ili prepunih crijeva. Popuštaju želučanim tegobama prouzrokovane srčane smetnje, nesanica ili bilo koja druga tegoba koja potječe od ovapnjenja krvnih žila ili visokoga krvnoga tlaka, kao što je vrtoglavica, pritisak u glavi i gušenje. Previsok tlak se polako snižava. Rane, koje teško zacjeljuju, valja namazati svježim sokom divljega luka i brzo će zarasti. Divlji luk je nedovoljno cijenjen kao lijek za čišćenje krvi.

Upotreba

Mlade listove sabiremo u travnju i svibnju, dakle još prije cvjetanja, lukovice u kasno ljeto i ujesen. Lukovice divljeg luka možemo koristiti isto kao češnjak.

Kako osušeni listovi gube svoju ljekovitu moć, upotrebljavamo svježe listove. Možemo ih sitno narezane posuti na kruh namazn maslacem, ili ih fino iskosane koristimo kao začin (nekuhan) običnoj juhi, krumpirima, grahu, valjušcima i ostalim jelima kojima ukus i inače poboljšavamo peršinom. Također ih možemo pripraviti kao špinat ili salatu.

 

Zasadite divlji luk...

Divlji luk često susrećemo po šumama , rubovima livada. Kada ga prepoznate iskopajte par cijelih biljčica i zasadite ga  negdje u svoj vrt  ili okućnicu. Birajte sjenovita i polusjenovita mjesta. Vidjet ćete da će se biljčica koju ste presadili vrlo brzo razmnožiti i raširiti. Ta biljka gotovo da ne treba nikakvu njegu, a pružit će vam izvor ljekovite hrane.

Piše: Sunčica P.

prirodna.hr