Kiša je pala,

unatoč predviđanjima da će nas žeđ smoriti..

Kažem ja..treba se fakat

opustiti i odmoriti..

Prvo, da pojasnim..

Ozbiljnost mi je smještena negdje u području mozga, gdje neozbiljnost pod ruku vodi smajliće kao čopor sretne dječice..

Silom bi me negdje strpali,

u neku mašineriju, masoneriju, pa onda napravili katalog od mojih mačjih poza..

Zamislite mene, na novčanici...

Ili u pozama

o kojima većina normalnih ljudi sanja:

Ali ja nisam LJUD..

Ja sam sretna i najobičnija mačka..

Netko je napravio shemu mozga prosječne mačke

i one uvijek radosne..

Ima razlike..

Kod radosne, ostaje vrlo malo prostora za druge stvari..

U svakom slučaju,

najbolje se osjećam

u rukama malog djeteta

koje ima razvijen mozak kao ja..

Samo bezbrižnost i radost..

I baš me briga što će tko misliti kad vidi ovu sliku..

Ne uvlačim se nikome u ruke

ni u druge stvari..

Ja sam to što jesam..

Mogu biti Monaliza iz Pariza,

a mogu biti i  pojam dražesti,

sve po potrebi..

Mogu letjeti kroz vatreni obruč

ako treba i dati život

onome kojeg volim

a mogu i šutjeti

i zaplakati

kad vidim

da ništa ne mogu

kad netko plače ili pati..

Mogu biti sve

ali najviše volim

slobodnu eleganciju..

Un Chat...