Pogledah ovaj, poslan mi video, o jednoj čudesnoj transformaciji-ozdravljenju jedne kujice, mješanke, koja je na ulici umirala zaražena bezbrojnim infekcijama, uz brojne rane na tijelu..

Puno je takvih slučajeva oko nas..

Uglavnom okrećemo glavu..

Pa, nedavno sam objavila video, gdje je u jednom skladištu bilo pregaženo dijete, a većina ljudi se nije osvrtala..

I kako očekivati samilost i suosjećanje, kad se o životinji radi..

Kad sam gledala ovaj spot, priznajem, zaplakala sam, onako dubinski..Zbog onoga što je još uvijek pa makar malo, u nama ljudima: stavljanje čovjeka iznad prirode i svega stvorenog..

I najmanja mrvica toga, ako samo o tome ramišljamo, smeta..

Kada ljudi vide bolesnu i šugavu životinju, okrenu glavu.. Neki je čak šutnu nogom..

A ova duša je to stvorenje uzela na ruke, i bdjela nad njim, dok se kujica nije oporavila.. Znam, reći ćete,žena trebala je uzeti neko dijete, ili otići u neku bolnicu, pa volontirati.

Ali, tko bi nam onda ukazivao na to, da su životinje itekako bića sa dušom, i dio cjelokupnog Srca Kreatora?

Pogledajte te zahvalne oči iscijeljene kujice, koje govore više od riječi..

Ponekad pomislim da takvi ljudi, koji sa takvim otvorenim srcem i poštovanjem gledaju sve oko sebe, nisu za ovo vrijeme.

kao da su vanzemaljci, anđeli, zalutali u masu ljudi, koji to tek trebaju postati..

Ali nisu zalutali. Svjesno su ovdje, da prošire vidokrug milosrđa. Da ga ne ograničimo samo na ljudska bića, nego na cjelokupnu prirodu oko sebe..

No, da ne duljim.. Pogledajte video o transformaciji ove mješanke.

Čak joj se i boja krzna promijenila..

Uz to,prilažem i divnu pjesmu Indijanke Shanondoah iz plemena Irokeza..

Možda bi nas indijanci mogli motivirati, njihovom ljubavlju i poštovanem prema prirodi i životinjama...