Evo, osvanuo je još jedan vrući dan, prvi u nizu kojeg najavljuju kao dio „toplinskog vala“.

Digli smo se oko 5h ujutro, jer danas oboje radimo ujutro. Inače, samo se ja dižem ujutro, jer Davor ima te svoje čudne smjene, ali danas i u srijedu idemo kao što je to bilo nekad.

Anyway, jučer je – nakon vrućeg dana, ujutro Šuška papala i kad je došla večer, otišla je u kupaonu gdje stoji njen tanjurić za klopu i demonstrativno počela lupkati po njemu: navikla je papati i navečer, jer je Davor ujutro doma pa ga ona prošeće i po 5 puta, dok ja ne dođem sa posla.

No, kako je danas drugi režim života za nju, nije ništa dobila i otišla je pajkiti.

I sad ujutro, dok smo se vozili, tema je bila, naravno, današnja utakmica sa Španjolskom i, a tko drugi, nego – Šuška!

Pa kako će to ona danas provesti 8 sati sama, oboje radimo do 16h pa dok dođemo doma pa ovo pa ono.

I, ostavila sam ga na Trešnjevačkom placu, nastavila sama do posla, ali misli su mi sa Šuškom.

Ne zato što bi ona nešto napravila po kući, jer je sve riješila jučer i danas ujutro, već je danas da nakon dugog perioda ostaje sama i da oboje odlazimo te se sa posla i vraćamo oko pola 5.

A tako je nekad živjela, do 2009., dok je Davor radio stalnu jutarnju smjenu, to je bilo normalno. E, a sad i ona ima 10,5 godina, a ne više 5 ili 6 – i ona je starija pa su tako danas naše misli, uz našu repku – i sa Šuškom.

A na autek sam u subotu stavila onu kockastu zastavicu na prozor, koja mi je ostala još od svjetskog prvenstva i tako se lijepo vijori dok vozim, da je to milina za gledati. Gdje god pogledam, a zagrebački auti su svi obilježeni kockastim znakom kao podrška našima.

Nadam se da ćemo danas navečer slaviti i da će naši proći u četvrt-finale. Daj Bože!