Piše: Barbara Kovačević

Bolujete li od kronične degenerativne bolesti? Ukoliko je tome tako, vjerojatno su vam rekli: „To ti je sve u glavi!” No, to možda i nije daleko od istine jer bi glavni uzrok vaše bolesti doista mogao biti u glavi, točnije, ustima.

Postoji uobičajena stomatološka procedura za koju će vam skoro svaki zubar reći da je potpuno sigurna, unatoč činjenici da znanstvenici već više od 100 godina upozoravaju na njezinu opasnost, a to je tretiranje korijenskog kanala zuba. Zubi kojima su tretirani korijenski kanali su u svojoj osnovi „mrtvi“ zubi koji postaju tihi inkubatori vrlo otrovne anaerobne bakterije koja, pod određenim okolnostima, može pronaći put i ući u vaš krvotok kako bi uzrokovala mnoga ozbiljna medicinska stanja od kojih se mnoga pojavljuju i desetljećima kasnije.

Nažalost, velika većina stomatologa nije svjesna ozbiljnih potencijalnih zdravstvenih rizika kojima izlažu svoje pacijente: rizika koji ostaju do kraja njihovih života. Američka stomatološka udruga tvrdi da je tretiranje korijenskog kanala dokazano sigurno, ali nisu objavili NITI JEDAN podatak ili istraživanje koje bi potvrdilo ovu tvrdnju.

dr. Weston Price

Weston Price, prema mnogima najbolji stomatolog svih vremena, prije  više od stoljeća je otkrio poveznicu između zuba kojima su tretirani korijenski kanali i bolesti, što bi kao temelj uzroka bolesti inače ostalo skriveno do današnjih dana. Nažalost, stomatološki profesionalci i dalje diskreditiraju te potiskuju njegov rad.

Dr. Price je bio stomatolog i istraživač koji je putovao svijetom da bi proučavao zube, kosti i način ishrane domorodačkih stanovnika koji žive bez „dobrobiti“ moderne hrane. Oko 1900., dr. Price je jednom pacijentu liječio upornu infekciju korijena zuba i počeo je sumnjati da zubi, kojima je tretiran korijenski kanal,  zauvijek ostaju inficirani, unatoč liječenju. Jednoga je dana preporučio ženi, koja je godinama bila vezana uz invalidska kolica, da izvadi zub kojem je ispunjen korijenski kanal, iako se na prvi pogled činilo da je on u redu.

Ona se složila, te je dr. Price izvadio zub i ugradio ga pod kožu zeca. Zec je, nevjerojatno, razvio jednake simptome invalidnog artritisa, baš kao i žena, i umro je 10 dana kasnije od infekcije. Ali se žena, sada oslobođena otrovnog zuba, gotovo odmah oporavila od artritisa i mogla je hodati čak i bez pomoći štapa.

Nastavio je dokazivati da mnoge kronične degenerativne bolesti potječu od zuba kojima je kanal ispunjen – najčešće su to bile srčane i krvožilne bolesti. On je, ustvari, otkrio 16 različitih uzročnih bakterija za ova stanja. No također je postojala i jaka poveznica između zuba kojima su ispunjeni korijeni i bolesti čeljusti, mozga i nervnog sustava. Dr. Price je nadalje 1922. god.  napisao dvije revolucionarne knjige u kojima je u detaljima svojeg istraživanja povezao stomatološku patologiju s kroničnim bolestima. Nažalost, njegov je rad namjerno zakopan na 70 godina, dok napokon jedan endodont imena George Meinig nije prepoznao važnost Priceovog rada i tražio da javnosti razotkrije istinu.

Naime, u sredini svakog zuba se nalazi celulozna komora, mekana i živa unutarnja struktura koja je dom krvnih žila i živaca. Oko celulozne komore nalazi se dentina napravljena od živih stanica koje proizvode tvrdu mineralnu supstancu. Vanjski i najtvrđi sloj zuba je bijeli emajl koji okružuje dentinu.

Korijeni svakog zuba spuštaju se u čeljust gdje ih na mjestu drži parodontni ligament. U stomatološkoj se školi stomatologe uči da svaki zub sadrži četiri osnovna kanala iako postoje dodatni koji se nikada ne spominju. Doslovno kilometri kanala!

Baš kao što tijelo ima krvne žile koje se granaju u vrlo male kapilare, tako i svaki zub sadrži labirint vrlo malih kanalića koji se protežu, ukoliko se rastegnu, kilometrima. Weston Price je identificirao barem 75 različitih pristupnih kanala u samo jednom središnjem sjekutiću (prednji zub). Za detaljnije obrazloženje, pogledajte tekst kojeg je na Weston A. Price internetskoj stranici napisao Hal Huggins, doktor stomatologije i magistar.

Kada stomatolog obavlja zahvat nad korijenskim kanalom, on ili ona isprazni zub i tada ispunjava ovu praznu komoru supstancom (zvanom gutaperka), koja odvaja zub od njegove opskrbe krvlju kako tekućina više ne bi mogla cirkulirati zubom. Ali labirinti majušnih kanalića ostaju. A bakterija se, odvojena od izvora hrane, skriva u tim tunelima gdje je nevjerojatno zaštićena od antibiotika i vaše prirodne imunološke obrane.

Pod stresom uzrokovanim nedostatkom kisika i hranjivih tvari, ovi nekad prijateljski organizmi se pretvaraju u jače, zarazne anaerobe koji proizvode različite jake otrove. Nešto što je jednom bilo uobičajeno (prijateljske oralne bakterije), sada mutira u vrlo otrovne patogene koji vrebaju unutar mrtvog zuba čekajući priliku da se prošire.

Još nije pronađena dovoljna količina sterilizatora koji će biti učinkoviti u dosezanju tih kanalića –osobito jer je baš svaki korijenski kanal koloniziran tim bakterijama, ponajviše pri vrhu i unutar parodontnih ligamenata. Vrlo se često infekcija proširi u čeljust gdje stvara kavitacije – područja nekrotičnog tkiva u samoj čeljusti.

Sve se ovo događa uz samo nekoliko popratnih simptoma: možete imati gnojni mrtvi zub, a da i ne znate za njega. No, šteta ne prestaje ovdje. Sve dok imunološki sustav ostaje jak, svaka bakterija koja odluta od inficiranog zuba biva zarobljena i uništena. No jednom kad imunološki sustav oslabi (zbog neke nesreće ili bolesti ili neke druge traume), imunološki sustav ne može držati infekciju pod kontrolom. Ove se bakterije mogu odmetnuti iz okolnog tkiva u krvotok odakle se prenose na nove lokacije – organ, žlijezdu ili tkivo.

Skoro je svaka degenerativna bolest povezana s korijenskim kanalima, uključujući:

Srčane bolesti
Bolesti jetre
Artritis, bolesti zglobova i rumatoidne bolesti
Neurološke bolesti  (uključujući amiotrofičnu lateralnu sklerozu i multiplu sklerozu)
Autoimunološke bolesti (lupus i ostale)

Također postoji poveznica i s rakom. Dr. Robert Jones, istraživač veze između korijenskih kanala i raka dojke, otkrio je vrlo visoku povezanost između korijenskih kanala i raka dojki. Njegovi zaključci koje je izveo tijekom petogodišnjeg istraživanja 300 slučajeva raka navode da je 93% žena oboljelih od raka dojke imalo ispunjen korijenski kanal, a 7% je imalo neku drugu oralnu patologiju. Tumori, u većini slučajeva, su se pojavili na istoj strani tijela kao i korijenski kanal(i) ili kao i neka druga oralna patologija.

Dr. Jones tvrdi da su otrovne bakterije u inficiranom zubu ili čeljusti u mogućnosti inhibirati proteine koji potiskuju razvoj tumora. Dr. Josef Issels, njemački liječnik, izvijestio je da je u njegovih 40 godina liječenja „umirućih“ pacijenata oboljelih od raka, 97% njih imalo ispunjen korijen zuba. Ukoliko su ovi liječnici u pravu, lijek za rak bi mogao biti toliko jednostavan kao što je vađenje zubi i ponovna izgradnja imunološkog sustava.

Kako su ove bakterije-mutanti povezane sa srčanim bolestima ili artritisom? Američka stomatološka udruga (ADA) i Američka udruga ortodonata (AAO) tvrde da je riječ o mitu kada se govori o bakteriji nađenoj unutar i oko korijenskog kanala, a koja može uzrokovati bolest. Ali oni ovo temelje na pogrešnoj pretpostavci da je bakterija u tim bolesnim zubima jednaka onoj u ustima , što očito nije isto.

Nadovezujući se na rad dr. Pricea, Udruga za istraživanje otrovnih elemenata (TERF) je koristila DNK analizu kako bi istražila korijenski kanal zuba. Otkrili su kontaminaciju bakterijom u 100% testiranih uzoraka. Identificirali su 42 različite vrste anaerobnih bakterija u 43 uzorka korijenskih kanala. Pri kavitacijama je identificirano 67 različitih bakterija u 85 testiranih uzoraka, dok su pojedinačni uzorci bili domaćini od 19 do 53 vrsta bakterija. Četiri od njih mogu utjecati na srce, tri na živce, dvije mogu utjecati na bubrege, dvije na mozak, a jedna od njih na sinusnu šupljinu…. Dakle, one su sve samo ne „prijateljske“!

U krvi koja okružuje korijenski kanal otkriveno je otprilike 400% više bakterija nego u samom zubu što ukazuje na to da je zub inkubator, a da je parodontni ligament zaliha hrane. U kosti koja okružuje korijenski kanal zuba pronađen je još i veći broj bakterija što ne iznenađuje jer je kost u stvari svojevrsni švedski stol bakterijskih nutritijenata.

Ne postoji niti jedna druga medicinska praksa koja dozvoljava da mrtvi organ ostane u tijelu. Kad odumre slijepo crijevo, ono se uklanja, ukoliko zadobijete promrzline ili gangrenu na prstu, on se uklanja, ako beba umre u maternici, tijelo samo inicira pobačaj. Naš imunološki sustav ne mari za mrtve supstance, a već prisustvo mrtvog tkiva može uzrokovati pokretanje napadačkog stava organizma, što je još jedan dodatni razlog za izbjegavanje punjenja korijenskog kanala zuba – on za sobom ostavlja mrtav zub. Infekcija, plus autoimunološka reakcija odbacivanja, uzrokuju sakupljanje dodatnih bakterija oko mrtvog tkiva. U slučaju korijenskog kanala, bakterijama se pruža prilika da se isperu u tijelo svaki puta kada progutate zalogaj.

ADA odbija dokaze dr. Pricea tvrdeći da je korijenski kanal siguran, ali još nisu objavili nikakve podatke ili pravo istraživanje kako bi potvrdili svoje tvrdnje. Američka udruga za srce preporuča pijenje doze antibiotika prije mnogih stomatoloških zahvata kako bi se spriječio infektivni endokarditis (IE) ukoliko bolujete od određenih srčanih tegoba. Dakle, ADA donekle priznaje da oralne bakterije mogu pronaći put od usta do srca i tako uzrokovati infekciju opasnu po život.

U isto vrijeme, industrija ljutito negira bilo kakvu mogućnost da se ova ista bakterija – koja ima toksične veze za koje se ZNA da su patogene za ljude – može sakriti unutar korijenskog kanala zuba i otputiti se u krvotok svaki puta kada žvačete i da tamo može oštetiti vaše zdravlje na mnogo načina.

Je li to stvarno tako velik skok? Postoji li možda dodatni razlog zbog kojeg mnogi stomatolozi, zajedno s ADA i AAE, odbijaju priznati da je punjenje korijenskog kanala zuba opasno? Pa, da, u stvari i postoji. Ispunjenje korijenskih kanala je najprofitabilnija procedura u stomatologiji.

Stoga, u odnosu na navedeno, ispunjavanje korijenskog kanala zuba nije preporučljivo. Riskirati zdravlje kako biste spasili zub, to nema smisla. Nažalost, ima mnogo ljudi koji su taj zahvat već obavili. Zapamtite, onog trena kad vaš imunološki sustav oslabi, vi riskirate povećani razvoj ozbiljnih medicinskih problema – a napadi na vaš imunološki sustav su prečesti u današnjem svijetu.

Ukoliko ste izvadili zub, postoji nekoliko opcija:

Parcijalna proteza : ovo je proteza koja se može ukloniti i često se naziva „parcijalna“. Ovo je najjednostavnija i najjeftinija opcija.

Most : on je više trajno fiksiran i nalik je pravom zubu, ali je malo više uključen i skuplji za ugradnju.

Implantant : to je trajni umjetni zub, obično napravljen od titana, implantiran u vaše desni i čeljust. Postoje neki problemi vezani uz ovu proceduru zbog reakcija na metal koji se koristi. Cirkon je metal novijeg datuma za kojeg se pokazalo da uzrokuje manje komplikacija.

Vađenje zuba i umetanje neke vrste umjetne zamjene nije dovoljno jer se stomatologe uči da izvade zub, ali ostave parodontni ligament. Kao što sada već znate, ovaj ligament može poslužiti kao temelj za uzgoj bakterija. Većina stručnjaka koji su ovo proučavali preporučuje uklanjanje ligamenata, zajedno s milimetar debljine koštanog priključka kako bi se drastično smanjio rizik razvoja bakterijske infekcije iz tkiva koje je preostalo.

Uz navedeno, neki dentalni ispuni – dugo promovirani kao općenito sigurniji od amalgamskih – također negativno utječu na zdravlje jer se pokazalo da su oni temeljeni na bisfenolu A  koji je gori od smjesa temeljenih na živi, osobito kad je riječ o smanjenoj sposobnosti učenja i problemima u ponašanju kod djece.

U jednom istraživanju koje potvrđuje gornji navod koristili su se podaci iz ispitivanja dječjeg amalgamskog ispuna čime se pokazalo da su djeca podvrgnuta amalgamskim popravcima imala bolje psihosocijalne rezultate od onih kod kojih je pri zubnim ispunima korišten kompozit baziran na bisfenol A epoksidnoj smoli (bisGMA).

„To je kontroverzna tema u dentalnim istraživanjima, koliko toga doista curi (iz ispuna)… i bi li ili ne to imalo učinka,“ rekla je voditeljica ovog istraživanja, Nancy Maserejian. „Općenito se smatra da su količine koje iscure vrlo male.“ Nastavila je govoreći da su ispuni napravljeni od te supstance sve popularniji, djelomično zbog toga jer su jednake boje kao zub.

Prema internetskoj stranici „Činjenice o BPA“, supstanca je „ključni sastojak koji se koristi pri stvaranju epoksidne smole i polikarbonatne plastike koje se koriste kako bi naše živote učinile sigurnijima i prikladnijima“. Nadalje, „BPA čini epoksidnu smolu trajnijom, a polikarbonatnu plastiku čvršćom, lakšom i otpornom na vrućinu i lom,“ napominje se na stranici.

Za istraživanje o zubima Maserejian i njezin tim su proučili podatke o 534 djece, u dobi od 6 – 10 godina, koji su imali karijes i nasumično su izabrani da zaprime amalgamske ispune ili jedan ili dva takozvana kompozitna ispuna. BPA je korišten u proizvodnji jednog od tih kompozitnih ispuna. Pet godina kasnije, roditelji i njihova djeca odgovorili su na brojna pitanja koja su se odnosila na depresiju i anksioznost, uključujući ponašanje u školi i ponašanje općenito.

Tim je otkrio da su djeca koja su imala više ispuna koji sadrže BPA i koja su ih imala neko vrijeme, redovito imala rezultate za 2 – 6 bodova lošije na ljestvici mjerenja ponašanja koja je ukupno sadržavala 100 bodova za razliku od djece koja nisu imala takve ispune ili koja su ih imala kraće razdoblje. Zaključci su bili u skladu s pretpostavkom da se neki ispuni tijekom vremena mogu slomiti zbog čega dolazi do curenja kemikalija koje nanose štetu.

Nadalje, istraživanja su pokazala da su „rizični ili klinički značajni rezultati” češći među djecom koja su izložena „ukupnom problematičnom ponašanju“, i brojnim „BASC–SR sindromima“.

Dok je bisfenol A zapravo poznatiji po svojim svojstvima endokrinih remećenja jer oponaša i/ili ometa estrogenske receptore i putove u tijelu, istraživanja pokazuju da se slobodno kreće kroz krvno-moždanu barijeru zbog svojih lipofilnih svojstava (privlačnosti masnoćama). To znači da bez obzira je li bisfenol A otpušten iz kompozitnih materijala, on će na kraju imati izravan pristup dječjem razvoju središnjeg živčanog sustava.

Postoji i preliminarno istraživanje koje pokazuje da bisfenol A može rezultirati hiperaktivnošću središnjeg živčanog sustava. Zubni kompoziti temeljeni na bisGMA su se također proučavali pri in vitro eksperimentima i pokazalo se da su vrlo otrovni za ljudski DNK što je povećalo zabrinutost zbog štetnih učinaka popravka zuba koji se proteže dalje od kognitivnih i problema s ponašanjem do povećanog rizika od raka u djetinjstvu.

Nažalost, BPA (i slični bisfenol analozi kao što je bisfenol S) su sveprisutni  u folijama za hranu, papirima za termalno ispisivanje i papirnim valutama (navodimo nekoliko uobičajenih izvora izloženosti, što ovaj problem čini većim od samih zubnih ispuna). Unatoč svemu, potrebno je naglasiti da se ova istraživanja ne bi trebala pogrešno protumačiti značenjem da su amalgamski ispuni sigurni.

Dok bi reduciranje ili eliminiranje izlaganja trebalo biti prvi prioritet, postoje i prirodne tvari koje su proučavane kao one koje smanjuju toksičnost bisfenola A, bilo kroz povećanje njegove eliminacije iz tijela ili kroz njegovu degradaciju. Jedan od najzanimljivijih primjera su probiotici (o čijem učinku i koristima možete čitati u tekstu  Probiotici-čudotvorni čuvari zdravlja).

Osim poznatih razloga propadanja zuba, znanstvenici su pri novim istraživanjima otkrili da bi osjetljivost na gluten također mogla proizvesti imunološku reakciju kod jednog od najvažnijih proteina koji je odgovoran za stvaranje zubne cakline. Nedostatak zubne cakline dovodi do raznih oralnih zdravstvenih problema uključujući više karijesa, prekomjerno trošenje zuba kao i njegovo pucanje i eventualno preuranjeno uništenje ili gubitak zuba. Nije nepoznanica da proteini glutena mogu negativno utjecati na zdravlje usne šupljine. Čak i stomatolozi počinju aktivno primjećivati taj problem.

Hrana može utjecati na opće stanje u ustima, jednjaku, trbuhu, tankom i debelom crijevu, bez obzira je li ona dobra ili loša. Kemijski govoreći, hrana može utjecati na pH ravnotežu i promijeniti kvantitetu dobrih i loših bakterija. Te su bakterije važne jer nam pomažu pri regulaciji našeg imunološkog sustava, probavi hrane i proizvodnji vitamina kao što su biotin i vitamin K.

Nepriličan pH se povezuje sa bolestima desni i propadanjem zuba. Nadalje, pokazalo se da pH koji je previše kiseo pridonosi stvaranju raka, srčanim bolestima, propadanju kostiju, dijabetesu i mnogim kroničnim degenerativnim stanjima. Vitamin K je ključan za gustoću kostiju, regulaciju imuniteta i zgrušavanje krvi. Biotin je ključan za ispravan rast kose i kože kao i pri ispravnoj metaboličkoj podjeli masnoća.

Poanta jest: ne ignorirajte moć koju hrana ima nad vašim oralnim i gastrointestinalnim zdravljem.

U međuvremenu su znanstvenici nastavili istraživanja te su odlučili koristiti nanotehnologiju kako bi stvorili prvi kompozitni ispun koji ubija štetne bakterije i regenerira strukturu zuba izgubljenu zbog karijesa. Umjesto sprečavanja širenja karijesa konvencionalnim ispunima, novi materijal kontrolira štetne bakterije koje koegzistiraju u prirodnoj koloniji mikroorganizama u ustima. On također remineralizira zub, rekao je voditelj istraživanja profesor Huakun Xu sa Sveučilišne stomatološke škole iz Marylanda.

„Zubni karijes znači da su mineralni sastav u zubu otopile organske kiseline koje izlučuju bakterije koje obitavaju u biofilmovima ili plaku na površini zuba,“ rekao je. „Ti organizmi pretvaraju ugljikohidrate u kiseline koje smanjuju minerale u strukturi zuba.“

Nakon što stomatolog izbuši propali zub, karijes još uvijek sadrži preostale bakterije koje se ne mogu ukloniti.

Profesor Xu je rekao: „Razlog zbog kojeg želimo dobiti antibakterijske tvari u temeljnom premazu i u ljepilu je taj što su to prve stvari koje pokrivaju unutarnju površinu zubne šupljine i utječu u malene zubne cjevčice unutar zuba.“

Glavni razlog neuspjeha pri popravcima zuba je sekundarni karijes ili truljenje na granicama popravka. Primjenom novih antibakterijskih tvari koje sadrže srebrne nanočestice ubijaju se preostale bakterije. Novi materijal također sadrži i antibakterijsko sredstvo koje ima visoki pH kako bi ograničio proizvodnju kiseline. Pripremljeni zub bi se ispunio nano-mješavinom koja sadrži nanočestice kalcij fosfata koje nadalje regeneriraju zubne minerale. Ti ispuni bi trebali trajati mnogo duže od dosadašnjih 5–10 godina iako znanstvenici nisu još u potpunosti testirali njihovu trajnost.

Što na kraju zaključiti? To ovisi o svakome od nas, ali kada vas sljedeći put zaboli zub i javi se potreba za njegovim popravkom, prvo detaljno popričajte sa svojim stomatologom, razmijenite informacije i pomno razmislite za koju opciju ćete se odlučiti. Riječ je o vašem zdravlju, pa i životu, stoga ne naglite i nemojte žaliti i izbjegavati vađenje zuba jer je to možda najsigurniji način, adanašnja tehnologija, kao što je i navedeno, pruža mnoge zamjenske opcije.

Izvor: https://portalosuma.com/