Svrha bolesti:Promijenite karakter i ozdravite!

Od kad postoji čovječanstvo ono se bori sa svojim opasnim neprijateljem – bolešću. Kraj tog rata još uvijek se ne vidi.

U svim vremenima znanstvenici su tražili uzrok smrtonosnog oboljenja i načine borbe s njim, uglavnom uzaludno. No, odjednom senzacija: Na kalifornijskom Sveučilištu Berkeley, proveden je neobičan eksperiment. Ispitano je 15.000 pacijenata i otkriveno da je povijest mnogih bolesti nevjerojatno slična.

Skoro svakog od tih 15.000 ljudi nekada je netko jako uvrijedio i nitko od njih ne može to oprostiti. Stalno vrte staru traku povrijeđujući svoju ranu. Znanstvenici su zaključili da je opsesivna preokupacija uvredama pokrenula proces bolesti.

Duševno i fizičko zdravlje su tijesno povezani i često predispozicija čovjeka za jedne ili druge bolesti ovisno od toga kakav je njegov temperament, način života, navike. Kakav je karakter takve su i bolesti i svaka bolest liči na samog čovjeka. Tijelo je samo ogledalo koje odražava naše nevidljive misli i osjećaje.

Kako se negativne emocije pretvaraju u fizičku bolest?

Znanstvenici su uspjeli opisati taj proces. Krvne žile se u slučaju depresije sužavaju. Kisik i hranjive tvari koje su neophodne organizmu ne dolaze do određenih organa, do živčanog i imunološkog sustava. Imunitet stalno potiskuje ćelije raka koje se nalaze i žive u svakom ljudskom organizmu.

One se stalno potiskuju zato se ne razmnožavaju. Imunitet ih drži pod kontrolom do određene granice dok razmnožavanje ne počne takvim ritmom, da ga je gotovo nemoguće zadržati. U tom slučaju govorimo da je čovjek bolestan od raka.

Koncentracija na uvrede, nije jedina karakterna crta koja može zahvatiti i dovesti do bolesti čak i najjači organizam. Psihijatar Petar Ganuškina još je početkom prošlog stoljeća primijetio da je često kod njegovih pacijenata, kod ljudi s psihičkim bolestima, prevladavala neka karakterna crta.

On je napravio popis patoloških psiho tipova kojim odgovara ne samo svoj niz specifičnih karakternih crta, već i svoj niz bolesti. Potom su njegovu klasifikaciju počeli koristiti i za obične ljude. Teorija o povezanosti konkretnog psiho tipa s konkretnom bolešću, još uvijek je samo teorija.

Ali ako je stvarno povezano sa zdravljem to je vrlo korisno medicini. Bolest se u tom slučaju može predvidjeti. Naravno, slična dijagnostika još uvijek je eksperiment. U stvarnosti je nitko ne provodi. Točnost te dijagnostike također je upitna. Međutim ne treba ni tvrditi da su slična predviđanja profanacija.

Povezanost duše i tijela

Možda izravne ovisnost između karakternih crta i konkretne bolesti nema, ali to da su psiha i zdravlje povezani potvrđuju i drugi pored psihologije i znanosti, onikoji se neposredno bave fizičkim zdravljem ljudi – liječnici.

Povezanost duše i tijela doktor refleksolog Jurij Kač izučava mnogo godina. Prema njegovoj teoriji koju je posudio od drevnih kineskih iscjelitelja, čovjekovo tijelo je prožeto sa 12 kanala – meridijana. Svaki od njih je povezan s određenim unutarnjim organom. Negativne emocije, stresovi mogu zatvoriti kanale i dovesti do obolijevanja tih organa. Na primjer, emocija kao što je gnjev izravno utječe na rad srca.

Kod ljudi koji su pesimisti, koji su duhovno slabi i kod onih koji su skloni takvim ubojitim emocijama kao što su: depresija, tuga – to dovodi do narušavanja rada svih funkcionalnih sustava i uopće do obolijevanja i fatalnog kraja.
Doktori su odavno primijetili da je želudac tijesno povezan s emocionalnom sferom.

Ukoliko čovjek ima probleme, ako doživljava jaki stres to se često odražava na probavne organe. Jake emocije ne utječu samo na želudac. Istraživači su primijetili i druge zakonitosti što im je omogućilo izdvajanje rizičnih skupina u koje spadaju, na primjer , kukavice i bijesni ljudi.

Kod kukavice – problematični organi su bubrezi i mokraćni mjehur. Ukoliko čovjek strahuje od svakog šuškanja i boji se za vlastito tijelo, još u djetinjstvu usred silnog straha to može dovesti do noćnog mokrenja. Ako je čovjek zloban, svakog prezire, mrzi, na kraju on obolijeva. Takve osobine su povezane s određenim organima, a ti organi su jetra i želudac.

To da su bolesti usko povezane s ljudskom psihom, da su izravna posljedica načina života, navika, mentaliteta, liječnici danas i ne sumnjaju. Međutim mehanizam transformacije konkretnih emocija i doživljaja u bolesti je vrlo složen.
Termin “psihosomatske bolesti” prvi put je upotrijebio u znanosti njemački psihijatar Johann Heinroth 1818. godine. “Psiho” u prijevodu s grčkog to je duša, “soma” tijelo.

Kao što proizlazi iz naziva psihosomatskim se zovu bolesti čiji uzroci nisu infekcije i mikrobi već psihički problemi. Dijabetes, bronhijalna astma, bolest srca, hipertenzija, čir na želucu, alergija, to je samo mali popis bolesti koje pri ispitivanju moga se pokazuju kao psihosomatske.

Bolest kao štit od problema

Čovjek ne simulira, on je zaista bolestan. Međutim, bolest je u suštini isprovocirana duševnim potresima u njegovom životu. Nekom tugom, tragedijom ili produljenim stresom. Zašto se u jednom slučaju negativne emocije pretvaraju u dijabetes a u drugom u čir? Jedan od prvih koji se zamislio nad tim je poznati psihoanalitičar Sigmund Freud.

Po njegovoj koncepciji duševnu ljudsku bol prima na sebe organ s kojim su bila povezana ta iskustva. Ako recimo čovjek iznenada oslijepi, znači da podsvjesno ne želi vidjeti ovaj svijet. Poznati liječnik Frank Aleksandar, psihosomatske bolesti je objasnio drugačije:

“Potpuno zdravih ljudi – što je poznato – nema. Kod nekog srce nije u redu, kod nekog su slaba pluća. Naime, ti problematični organi prvi stradaju, bez obzira kakva je iskustva čovjek imao. Po principu: gdje je tanko, tu se kida. ”
Tko je od liječnika u pravu Freud ili Frank Aleksandar? No, u postojanje psihosomatskih bolesti, nitko ne sumnja.

Psihosomatika je službeno priznata od strane znanstvene zajednice, opisana u brojnim monografijama.
Ako je okidač za psihosomatske bolesti u pravilu stres, u kroničan oblik ona prelazi iz razloga što čovjek ima koristi od bolesti. Osoba ne želi biti bolesna, ali podsvjesno teži tome da bolest ostane. Najčešće korist od bolesti koriste ljudi slabe volje.

Bolest za njih postaje štit kojim se štite od životnih problema i nedaća. Koriste bolest za dobivanje materijalnih i sličnih koristi. Međutim psihosomatske bolesti su opasne zato što s vremenom postaju karakterna crta. Psihosomatske bolesti se vrlo teško liječe, uobičajene metode ovdje ne djeluju.

Da bi se razumjeli uzroci bolesti, ponekad je potrebno shvatiti što je u čovjekovoj duši. Proniknuti u njegove tajne želje i misli. Bez toga se ništa ne može. Ukoliko se prihvati mišljenje da su bolesti proizvod našeg karaktera, tada se i spas nalazi u samom čovjeku, u njegovom karakteru.

Priče o tome kako je čovjek bio ozbiljno bolestan – smrtno, a onda odjednom misteriozno ozdravio, čuo je vjerojatno svatko. Sve te priče objedinjuju jedno: da bi se izbavio od bolesti čovjek ne može sjediti skrštenih ruku, već raditi na sebi, a najvažnije je da ne pada u depresiju, već usmjerava sebe na pozitivno.

Transformacija karaktera

Bilo koje negativne emocije koje se nakupljaju unutra i nemaju oduška, potkopavaju organizam. Bolestan čovjek sam sebe baca u grob i sam sebe iz groba diže. Snagom volje se može pobijediti bilo koja neizlječiva bolest, a slaba volja može biti fatalna čak i za relativno laku bolest.

Nadići Iijenost, apatiju, povjerovati u sebe, preispitati svoje navike u odnosu na život, naravno da je teško. Ali psiholozi su uvjereni da je ponekad to jedina šansa za izlječenje. Ukoliko čovjek ima neke ciljeve u životu,ako zbog nečega živi, on preživljava usprkos svemu.

Navikli smo se odnositi prema bolesti sa strahom, kao prema nečemu neugodnom i opasnom, to nitko i ne spori. Bolest je uvijek bolna, uvijek je to stradanje, međutim vjernici znaju da se bolesti ne šalju čovjeku samo tako, one su povod da se razmisli o životu i možda u njemu nešto promijeni. Ukoliko uklanjamo simptome pomoću lijekova, ostaju iste karakterne crte, isti mentalitet, isti način života, i bolest ponovno dobiva snagu.

Ukoliko se ne mijenja čovjekov život, njegov sustav vrijednosti, ako se ne mijenja osobnost tada bolest ne nestaje. To je činjenica. Ukoliko je bolest stvarno povezana s karakterom na paradoksalan način to nije samo nevolja, već i blago. Ona omogućuje čovjeku da promijeni sebe, da postane bolji, jači.

Tko zna, možda se u tome i krije prava svrha bolesti.

Bebamur