Savjeti psihijatrice sa Stanforda šokirali svijet: "Želite biti sretni? Činite ovako"

Objavio Zrinka Požežanac

U svojoj knjizi Robovi dopamina i novoobjavljenoj radnoj bilježnici dr. Anna Lembke psihijatrica sa Standforfda iznosi hrabru tvrdnju: svijet u kojem živimo postao je toliko pun ugodnih podražaja da smo izgubili slobodu. Pristup trenutnim užicima – društvenim mrežama, nezdravoj hrani, pornografiji, kupnji, video igrama – dovodi do toga da su naši mozgovi neprestano preplavljeni dopaminom.

A to dovodi do paradoksalnog učinka: što si više zadovoljstva pružamo, to ga manje možemo osjetiti. Postajemo ovisni o naknadnim podražajima i u isto vrijeme sve više apatični i nesretni.

Kako se nositi s ovim? Odgovor dr. Lembke je jednostavan – privremena apstinencija, post moderni oblik asketizma – način života brojnih katolika i svetaca kroz povijest crkve.

Domapaminski post

Askeza se ponekad brka s hormezom, ali to su dva različita pojma. Hormeza je kada male doze stresora (hladni tuševi, povremeni post, intenzivna tjelesna aktivnost) ojačaju tijelo i poboljšaju njegove sposobnosti prilagodbe. Askeza, s druge strane, nije usmjerena na jačanje tijela, već na odricanje od užitaka kako bi se ponovno postigla duševna i duhovna ravnoteža.

Dr. Lembke ne tvrdi da su užici loši, već da ih previše dovodi do slabljenja sustava nagrađivanja mozga. Dopamin se prestaje oslobađati kao odgovor na male radosti i tražimo sve jače podražaje. Njezin savjet? Dopaminski post u obliku asketskih praksi (kao i elementi hormeze).

Kako prakticirati moderni asketizam?

Dr. Lembke predlaže sljedeći eksperiment:

Prije svega, prepoznajte svoje slabe točke, odnosno svoja ovisnička zadovoljstva – možda je to pretjerano korištenje društvenih mreža, igrica, slatkiša, TV serija, skrolanje internetom, lov na kupovne “povoljne ponude”, kockanje…

Odreknite se svih ovih užitaka na četiri tjedna. Zašto 4 tjedna? Jer istraživanja pokazuju da je toliko vremena potrebno da se resetira sustav nagrađivanja i uspostavi njegova prirodna ravnoteža.

Naravno, mnogih od njih treba se zauvijek odreći (npr. kockanje i pornografija i druge ovisnosti), ali u slučaju onih manje štetnih – neka to budu četiri tjedna asketizma.

Pratite svoje reakcije – prva dva tjedna mogu biti teška, s tjeskobom, dosadom, frustracijom, pa čak i tipičnim simptomima odvikavanja poput onih tijekom detoksikacije alkoholom. Promatranje i zapisivanje onoga što nam se događa pomaže nam oduprijeti se iskušenju da odustanemo i vratimo se životu ropstva.

Psihijatrica predlaže uvođenje elemenata hormeze , odnosno malih doza samomrtvljenja (kao što su ledene kupke, post) kako bi se na blaži način uspostavila zdrava ravnoteža. Paradoksalno, male doze neugodnih iskustava ubrzavaju povratak sposobnosti osjećanja zdravih radosti i kraće vrijeme doživljavamo simptome odvikavanja.

Ponovno otkrijte radosti života – tijekom posta dopaminske apstinencije možete otkriti da vas male stvari (kao što su šetnja, razgovor, molitva) počinju ponovno veseliti, pa čak i više daju zadovoljstva, nego jaki podražaji.

Odricanje u kršćanskom duhu

Iako Lembke piše iz neurobiološke perspektive, njezini su zaključci u skladu s crkvenim naukom. Katolička tradicija posta i odricanja nije radi mrtvljenja, već radi duhovne obnove.

Zanimljivo, Anna Lembke također spominje ovaj aspekt – duhovnu obnovu kao rezultat asketskih praksi.

Razdoblje korizme izvrsna je prilika za isprobavanje njezine metode i otkrivanje snage asketskog odricanja.

Suvremeni svijet obasipa nas užicima koji nas dugoročno čine nesretnima. Istodobno, sve češće čujemo glasove kako su stari običaji korizmenog mrtvljenja zastarjeli i više nisu relevantni za suvremeni svijet. I ovdje se ispostavlja da moderna psihijatrija ponovno otkriva asketizam kao protuotrov za ovisnosti i druge mentalne probleme. Možda se vrijedi vratiti starim običajima i vidjeti vodi li odricanje od viška do istinske radosti?

vjera.hr