Liječenje namjerom

“Da bi učinio Solomonov magični prsten svojim slugom, moraš prvo postati Solomon.” - drevna izreka"

Pri kraju članka u prethodnom broju, opisujući šamanski postupak liječenja zasnovanog na transcedetalnom iskustvu neindividualnosti, opisan je ukratko proces liječenja namjerom. Za mene, osobno, pisanje i racionalizacija o ovom procesu je vrlo težak zadatak. Apstraktnost ove tematike je za um i komunikaciju teško ukrotiva.

Namjera ovoga teksta je da kreira aluziju na nešto što prebiva iza horizonta intelekta. Informacija predstavljena na ovaj način može kreirati određenu podlogu za prepoznavanje iskustva, ili već doživljeno iskustvo osvijestiti i integrirati. Pokušat ću u ovom članku predstaviti određene, nazovimo ih, tehnološke aspekte namjere, njenog utjecaja na razne terapijske metode, duhovnost i transformativni šamanizam.

Ništa u ovom tekstu nije niti teži biti apsolutna istina. Neke stvari koje će ovdje biti spomenute mogu biti korisna informacija u stjecanju i spoznaji vizije i doživljaja vaše istine.

Osnove i načini promatranja i analize ove i ostalih tema vezanih za znanstveni opus duhovnosti su mnoge, a ovo je samo jedan od njih.

Metoda liječenja

Često se i terapeuti i pacijenti susreću s unutarnjom dilemom i pitanjima, kao i međusobnim polemikama i argumentima, o tome koja je metoda u moru ponude i tradicija učinkovitija, prikladnija, razumljivija, socijalno prihvatljivija, itd. Dio odgovora svakako leži u prirodi pacijenta, njegovim problemima te potrebama koje proizilaze iz tih problema. Ako nekome za tretman treba npr. masaža, koja je vrsta iz mnoštva zapadnih, azijskih ili afričkih masaža za njega najbolja? Je li tehnologija (tehnički aspekt, kozmologija, sustav) uopće od presudnog značaja?

Jedna od glavnih karakteristika, danas više ne tako novog procesa, definiranog kao “New age” je pridavanje prevelikog značaja tehnikama i metodama uz prilično naivno odbacivanje ostalih vrlo bitnih aspekata i komponenti neformalnih tradicija i tradicionalnih duhovno-religioznih puteva iz kojih su ove metode proizašle u svojim generičkim formama. Velika fascinacija tehnikama, njihovom formom i sekundarnim popratnim “paranormalnim” učincima, može predstavljati ozbiljnu prepreku za proces osobne evolucije terapeuta i kvalitet tretmana.

Razne metode imaju razne ciljeve. Mnoge metode imaju isti cilj i drukčiju ili sličnu polaznu osnovu.

Kvaliteta metode određena je ne time što se radi, već kako se radi. To kako se nešto radi u okviru terapijske forme određeno je razinom stupnja osobne transformacije, te ljudskom (duhovnom) razvijenošću, proizašlom iz ovoga procesa, a samo djelomično stručnim znanjem i urođenim predispozicijama. Drugim riječima, netko je dobar terapeut ne zato što primjenjuje bolju metodu, nego što je kroz bavljenje metodom, predanom posvećenju poziva i procesom osobnog razvoja, postao drukčiji čovjek.

Namjera i metoda

Jedna od najbitnijih (ne i jedina) komponenta bilo koje medicinsko terapeutske metode je kreativni impuls namjere. U metodama orijentiranim ka transformaciji disharmoničnih programa percepcije i njihovih najdubljih uzroka, faktor namjere je esencijalan. Namjera je impuls aktiviran i usmjeren iz vitalnog polja našeg univerzuma percepcije. Drugim riječima, namjera je proizvod našega duha. Atributi naše vitalne percepcije su: opstanak, kreativnost, motivacija, pažnja, volja, odlučnost, uvjerenja, ideje, stavovi, sudovi te koncept i poimanje individualnosti na osnovu uvjetovanih informacija iz materijalne vibracije tijela, umne vibracije (intelekt) i duševne vibracije (emocije).

Kvaliteta i snaga namjere, može se reći, proporcionalna je kvaliteti i snazi duha iz kojega ona proistječe. One su određene stupnjem pročišćenja duha, njegovom otvorenošću i slobodom.

Kvalitativni aspekti ljudskoga duha proizvod su duboko evolutivno-razvojnog procesa, tj. procesa duhovnosti. Sam naziv “duhovnost” denotira perceptivnu razinu na kojemu se odigrava transformacija.

Ukratko rečeno, proces duhovne transformacije je postupan put preusmjeravanja naše duhovne vibracije tj. naše pažnje (fokusa) od ekskluzivne orijentacije na vlastitu individualnost (personu, ego) ka osvješćenom postojanju na širim razinama transcendetalnih stanja neindividualnosti. Onoga trenutka kada naš duh više nije isključivo usmjeren ka aspektima osobne individualnosti, dolazi do njegovog oslobađanja ka komunikaciji i sažimanju s kreativnom energijom i našom božanskom esencijom svega postojećeg.

Prisustvo određenog stupnja oslobođenosti duha i namjere usmjerene iz njega, u svakom vidu medicinskog tretmana, od “zvaničnih” medicinskih metoda do šamanskog transrituala, od neprocjenjivog su, i ne uvijek dovoljno shvaćenog, značaja. Faktor “produhovljene” namjere u svakoj medicinskoj metodi, zahvatu i svakoj ljudskoj aktivnosti, pridodaje jednu diskretno presudnu i vrlo apstraktnu dimenziju, a to je Ljubav.

Šamanizam-namjera-šaman

U Sibiru, u okviru terapeutskog šamanizma, prepoznaju se dvije grupe šamana, crni i bijeli. Bijeli su šamani mnogobrojniji i popularniji među narodom. Njihov operativni okvir je srednji i gornji “šamanski” svijet. Veći dio njihovog opusa svodi se na djelovanje homeopatskih vibracija kroz ekstatična stanja. Jedan dio njihove pažnje, tijekom tretmana, usmjeren je na manifestaciju (npr. bolest u svom materijalnom obliku) te tretiranje istih ljekovitim i prijatnim vibracijama iz “gornjeg svijeta”, farmakološkim sredstvima i po potrebi fizičkim intervencijama. Dio tretmana i pažnje je također usmjeren ka suptilnim tijelima, tj. energetskom dijelu duševne vibracije (polje uzroka, morfogenetsko polje) na samoj granici (jasna granica doista ne postoji) s umnom i materijalnom vibracijom. Razne metode čišćenja i liječenja energetskog protoka i energetskog polja čovjeka dio su ovoga opusa.

Crni su šamani zastupljeni u manjem broju i za razliku od svojih bijelih kolega ljudi se prema njima odnose s dozom straha i podozrenja. Naziv “crni” šaman se ne dovodi u vezu s crnomagijskim djelovanjem. već proizlazi iz kolorističkog simbola donjeg šamanskog svijeta koji je glavno polje djelovanja ovih terapeuta. Donji svijet korespondira s “nigredo” razinom europske transformativne alkemije ili konceptom “Pandorine kutije”.

Kada problem klijenta ima veoma dubok i snažan uzrok koji se ne može transformirati djelovanjem iz niže vibracije ka višoj, “crni šaman” ostaje eventualna nada. Analogija “crnom” šamanizmu u Sibiru su svi vidovi duboko transformativnog šamanizma. Šaman u ovom kontekstu djelovanja ne liječi, on naime uspostavlja ravnotežu, aktivira i otvara. To je šamanizam u svom generičnom obliku. Transformacija najdubljih trauma, najdubljih strahova, negativnog genetskog naslijeđa, jakih projekcija i utjecaja, prevođenje pokojnika, nezamislivi su bez djelovanja šamana u arhetipskim sferama donjeg svijeta. Šamani koji djeluju na ovoj razini poznavatelji su i ostalih sfera šamanske kozmološke mape i u skladu s potrebama tretmana osciliraju kroz sva tri “šamanska regiona”.

Bijeli šamani i crni šamani vrlo su osviješćeni u svojoj emotivnoj vibraciji. Iz njezinog bogatstva oni crpe snagu za svoje dijelovanje, živost mita, djelotvorne osjećaje i razne forme i tehnike ekstatičnih stanja. Vrlo duboke intervencije i transformacije pored razvijene emotivne svijesti zahtijevaju iskustveni uvid u vitalnu vibraciju i snagu namjere. Uvid u ovu razinu je korak koji otvara mogućnost daljnjeg spoznavanja stanja izvan “ljudske percepcije”, tj. ka stanjima prosvijetljenosti.

On omogućava šamanu proces svjesne disasocijacije. Taj proces je sposobnost šamana da odvoji svoj fokus (duhovnu vibraciju) od osobnog univerzuma percepcije, što je preduvjet za duboko empatijsko sažimanje s klijentom, kao i za dublje apstraktno, intuitivno ili konkretno razumijevanje problematike. Ova postavka dovodi najdublje uzroke problema u kontakt s harmonizirajućim potencijalom univerzalne kreativne energije, te se tretman odigrava u kontekstu najširih evolutivnih potreba klijenta, bez uplitanja osobnih moći i subjektivnih ambicija, mišljenja i ideja od strane terapeuta.

U transformaciji namjerom, u kojoj se terapeut dublje otvori ka višem stupnju postojanja, harmonizacija i aktiviranje samoiscjeljujućeg potencijala klijenta odigrava se na dubljoj razini i daleko je sveobuhvatnije. Djelovanjem na visokim razinama duševne i duhovne vibracije otvara se mogućnost liječenja problema u vrlo ranim razvojnim fazama (npr. prije materijalizacije). Time šamanizam ispunjava jednu od svojih bitnih funkcija, a to je prevencija.

Liječenje “namjernim” šamanizmom vrlo često upućuje klijenta na svjesniji uvid u osobnu problematiku, podstiče intuiciju i zanemarenu kreativnost. Uspostavljanje balansa kroz ovaj vid tretmana može učiniti druge vrste potrebnih tretmana djelotvornijim. Primjer za ovo bi mogao biti sljedeći.

Recimo da je oboljela osoba išla na regularni medicinski tretman zbog fizičke bolesti. U početku je tretman djelovao, međutim, u jednoj fazi liječenja došlo je do stagnacije. Nakon određenog razdoblja situacija se pogoršala. Osoba odlazi kod šamana. Nakon transrituala, fizički problem je ostao, međutim, šaman tvrdi da je tretman bio uspješan. Klijent je malo zbunjen i nepovjerljiv. Šaman savjetuje nastavak prethodnog medicinskog tretmana. Osoba to i čini, i gle čuda, regularan tretman postaje djelotvoran i dovodi do ozdravljenja.

Ovaj nam primjer može pojasniti što znači uspostavljanje ravnoteže, aktiviranje pacijentovog vitaliteta i otvaranje novih uzročno-posljedičnih tokova.

Također, nije rijetkost da liječenje namjerom djeluje vrlo konkretno i direktno na određene fizičke probleme, iako to nije primarni zadatak.

Na kraju možemo reći da broj tretmana i eventualne kombinacije različitih vrsta tretmana variraju od čovjeka do čovjeka, te od problema do problema. Neki problemi su tu da bi ih promijenili, a neki da bi naučili živjeti s njima. Čudesna ozdravljenja nisu rijetkost, postupni procesi su mnogo češća realnost, a neuspješni tretmani se događaju.

Bijeli su šamani mnogobrojniji i popularniji među narodom. Njihov operativni okvir je srednji i gornji “šamanski” svijet. Veći dio njihovog opusa svodi se na djelovanje homeopatskih vibracija kroz ekstatična stanja.

Pripremio: Zoran Dragičević

http://alternativa.hr/content/view/173/34/