POMOĆI SAM SEBI I SVOJOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
|
|
Piše dr. Ivo BELAN
Ako se želi iz današnje medicine maksimalno izvući i dobiti, pacijenti i liječnici trebaju poznavati određene vještine. Ovdje su, sasvim ukratko, izneseni neki načini na koje bolesnici mogu poboljšati svoju brigu o zdravlju.
Iako se mnogi ljudi uopće ne ustručavaju pozvati ili otići liječniku, ima i onih koji se, kad posumnjaju da sa zdravljem nešto nije u redu, teško odlučuju posjetiti doktora. Teško se odlučuju ili zbog straha ili zbog toga što mu ne žele dodijavati. Ako spadate među takve osobe, počnite istraživati taj svoj problem. Svakako vam u tome može pomoći i razgovor s iskrenim prijateljem ili nekim stručnim ljudima (medicinskim psihologom, psihijatrom, medicinskom sestrom, socijalnim radnikom, aktivistom Crvenog križa ili Lige za borbu protiv raka...). Takvi otvoreni razgovori pružaju priliku da se procijeni situacija i da se zajednički pokuša pronaći rješenje.
Iako se mnogi ljudi uopće ne ustručavaju pozvati ili otići liječniku, ima i onih koji se, kad posumnjaju da sa zdravljem nešto nije u redu, teško odlučuju posjetiti doktora. Teško se odlučuju ili zbog straha ili zbog toga što mu ne žele dodijavati. Ako spadate među takve osobe, počnite istraživati taj svoj problem. Svakako vam u tome može pomoći i razgovor s iskrenim prijateljem ili nekim stručnim ljudima (medicinskim psihologom, psihijatrom, medicinskom sestrom, socijalnim radnikom, aktivistom Crvenog križa ili Lige za borbu protiv raka...). Takvi otvoreni razgovori pružaju priliku da se procijeni situacija i da se zajednički pokuša pronaći rješenje.
Odlazak liječniku
Jednom kad ste već u ambulanti, ne možete sve prepustiti rukama liječnika. Potrebno je zalaganje i s vaše strane. Trebate jasno obrazložiti razlog vašeg dolaska jer inače nema garancija da će doktor automatski, sam po sebi, to dokučiti. Zaista, brojni dokazi iz liječničke prakse ukazuju da skoro u pedeset posto slučajeva nije u potpunosti shvaćen glavni razlog dolaska pacijenata.
Kad idete doktoru, imajte spremna pitanja koja ćete mu postaviti. Ustvari, nije loše da ih napišete na komad papira koji ćete predati liječniku. Osim toga, ne bi bilo naodmet da mu donesete i popis svih lijekova koje konzumirate (onih koji su vam propisani, ali i onih koje ste kupili bez recepta). Nemojte brinuti o tome da možda postavljate i neka »glupa« pitanja. Posao liječnika je da vas smiri, sredi vaše misli te smanji brige. Ono što pacijenti ustvari žele od liječnika vrlo je različito. Jedni žele da liječnik sve preuzme na sebe, brine o svemu, dade instrukcije, ispiše recepte. Drugi mnogo više vole popričati s liječnikom o svojim problemima. Dopustite mu da dozna što vi preferirate: »Meni je draže i osjećam se bolje ako mi vi sve potanko objasnite« ili, pak,: »Doktore, ne želim brinuti o detaljima. Jednostavno, recite mi što da učinim«.
Bez obzira na to kojem tipu pacijenta pripadate, kada dobijete instrukcije od liječnika, budite sigurni da ste ih razumjeli. Liječnici ponekad koriste stručnu terminologiju. Pobrinite se da vaš doktor govori vama razumljivim jezikom.
Kad ste razumjeli što doktor želi da učinite, neka vaše reagiranje na to bude jasno. Ima dosta pacijenata koji napuštaju ambulantu s određenim ogradama i primjedbama na propisano liječenje, međutim liječnik o njima ništa ne zna jer bolesnik, uz lagani smiješak, kaže: »Hvala lijepa«, i odlazi bez primjedbi. Čak i vrlo djelotvorni lijekovi, kao što su oni protiv povišenog krvnog tlaka, mogu imati prilično razočaravajuće rezultate jer ih barem trećina kojima su propisani ili uopće ne podigne iz ljekarne ili ih ne uzima kako je propisano.
Postoje mnogi razlozi za to. Pacijent može smatrati da njegov zdravstveni problem nije toliko ozbiljan, da ti lijekovi nisu efikasni ili, pak, možda ne uočava vezu između simptoma, bolesti i liječenja. Važno je i za doktora i pacijenta da svoje stavove usuglase. Ako imate neke sumnje, nemojte oklijevati početi razgovor o tome. U suprotnom, doktor ima vrlo male šanse da dozna o njima.
Kad idete doktoru, imajte spremna pitanja koja ćete mu postaviti. Ustvari, nije loše da ih napišete na komad papira koji ćete predati liječniku. Osim toga, ne bi bilo naodmet da mu donesete i popis svih lijekova koje konzumirate (onih koji su vam propisani, ali i onih koje ste kupili bez recepta). Nemojte brinuti o tome da možda postavljate i neka »glupa« pitanja. Posao liječnika je da vas smiri, sredi vaše misli te smanji brige. Ono što pacijenti ustvari žele od liječnika vrlo je različito. Jedni žele da liječnik sve preuzme na sebe, brine o svemu, dade instrukcije, ispiše recepte. Drugi mnogo više vole popričati s liječnikom o svojim problemima. Dopustite mu da dozna što vi preferirate: »Meni je draže i osjećam se bolje ako mi vi sve potanko objasnite« ili, pak,: »Doktore, ne želim brinuti o detaljima. Jednostavno, recite mi što da učinim«.
Bez obzira na to kojem tipu pacijenta pripadate, kada dobijete instrukcije od liječnika, budite sigurni da ste ih razumjeli. Liječnici ponekad koriste stručnu terminologiju. Pobrinite se da vaš doktor govori vama razumljivim jezikom.
Kad ste razumjeli što doktor želi da učinite, neka vaše reagiranje na to bude jasno. Ima dosta pacijenata koji napuštaju ambulantu s određenim ogradama i primjedbama na propisano liječenje, međutim liječnik o njima ništa ne zna jer bolesnik, uz lagani smiješak, kaže: »Hvala lijepa«, i odlazi bez primjedbi. Čak i vrlo djelotvorni lijekovi, kao što su oni protiv povišenog krvnog tlaka, mogu imati prilično razočaravajuće rezultate jer ih barem trećina kojima su propisani ili uopće ne podigne iz ljekarne ili ih ne uzima kako je propisano.
Postoje mnogi razlozi za to. Pacijent može smatrati da njegov zdravstveni problem nije toliko ozbiljan, da ti lijekovi nisu efikasni ili, pak, možda ne uočava vezu između simptoma, bolesti i liječenja. Važno je i za doktora i pacijenta da svoje stavove usuglase. Ako imate neke sumnje, nemojte oklijevati početi razgovor o tome. U suprotnom, doktor ima vrlo male šanse da dozna o njima.
Napuštanje ambulante
Kad bolesnik napušta ambulantu, osim recepta i dogovora o kontroli, kao i određenog smirenja i ohrabrenja, njemu je potrebno još nešto. U prvom redu to je vrlo jasna informacija što da učini, kada i zašto. Ne samo da nema nikakvog zla u tome da pitate zašto je propisano određeno liječenje, već bi moglo biti štetno kad se to ne bi znalo. Razgovor o liječenju pomaže i doktoru i pacijentu da budu sigurni da su na istim valnim dužinama, a to znatno povećava vjerojatnost da će liječenje biti uspješno.
Liječnik treba uvijek znati je li lijek bio djelotvoran i je li izazvao nuspojave ili neke druge probleme. Također, ako ne uzimate lijek u punoj dozi kako je propisano, vaš doktor to mora znati.
Mnogi ljudi odlaze liječniku jer se žele riješiti nekog simptoma. S druge strane, doktor često puta više brine o temeljnoj bolesti nego nekom pojedinačnom simptomu. Zbog ove razlike u stavu mnogi bolesnici krivo protumače svrhu liječenja ili ne uspiju uočiti kada je ono djelotvorno. Prekidaju s uzimanjem lijeka prebrzo jer se osjećaju bolje ili zbog nuspojava koje on izaziva. Kako bi se spriječila ova opasnost, bolesnik treba uvijek pitati što se očekuje od terapije i kako procijeniti poboljšanje svog stanja (s obzirom na to da simptomi moraju biti uvijek pouzdan znak za to).
Ako imate problema s pamćenjem i zaboravljate kad treba uzeti lijekove, mogu pomoći određeni trikovi. Recimo, na primjer, stavite bočicu s tabletama u cipelu koju namjeravate obuti ujutro, blizu četkice za zube ili na neko drugo posebno mjesto. Međutim, nemojte činiti nagle promjene u svojim navikama uzimanja lijekova, a da to vaš doktor ne zna.
Na kraju, bolesnik može poboljšati kvalitetu svoje zdravstvene skrbi ako zapisuje sve ono što se dogodilo između posjeta liječniku. Na primjer, to mogu biti nepovoljne nuspojave liječenja, ukupna količina lijekova koju se zaboravilo ili preskočilo uzeti i slično.
Liječnik treba uvijek znati je li lijek bio djelotvoran i je li izazvao nuspojave ili neke druge probleme. Također, ako ne uzimate lijek u punoj dozi kako je propisano, vaš doktor to mora znati.
Mnogi ljudi odlaze liječniku jer se žele riješiti nekog simptoma. S druge strane, doktor često puta više brine o temeljnoj bolesti nego nekom pojedinačnom simptomu. Zbog ove razlike u stavu mnogi bolesnici krivo protumače svrhu liječenja ili ne uspiju uočiti kada je ono djelotvorno. Prekidaju s uzimanjem lijeka prebrzo jer se osjećaju bolje ili zbog nuspojava koje on izaziva. Kako bi se spriječila ova opasnost, bolesnik treba uvijek pitati što se očekuje od terapije i kako procijeniti poboljšanje svog stanja (s obzirom na to da simptomi moraju biti uvijek pouzdan znak za to).
Ako imate problema s pamćenjem i zaboravljate kad treba uzeti lijekove, mogu pomoći određeni trikovi. Recimo, na primjer, stavite bočicu s tabletama u cipelu koju namjeravate obuti ujutro, blizu četkice za zube ili na neko drugo posebno mjesto. Međutim, nemojte činiti nagle promjene u svojim navikama uzimanja lijekova, a da to vaš doktor ne zna.
Na kraju, bolesnik može poboljšati kvalitetu svoje zdravstvene skrbi ako zapisuje sve ono što se dogodilo između posjeta liječniku. Na primjer, to mogu biti nepovoljne nuspojave liječenja, ukupna količina lijekova koju se zaboravilo ili preskočilo uzeti i slično.
bglavac
irida
edin.kecanovic
