Što je Menierova bolest

Menierova bolest je bolest unutrašnjeg uha nepoznatog uzroka s karakterističnom kliničkom slikom

1. ponavljajućih napada vrtoglavice, mučnine i povraćanja,
2. napredujuće zamjedbene nagluhosti,
3. šuma i punoće u zahvaćenom uhu.

Na početku bolesti sluh se između napada normalizira, odnosno nagluhost može fluktuirati. Napad vrtoglavice traje od pola sata do nekoliko sati, a nakon toga zaostaje produženi osjećaj malaksalosti, mučnine i slabosti.

Menierova bolest je najčešće jednostrana

Menierova bolest javlja se u 10-15 osoba na 100.000 stanovnika. Najčešće se očituje između 30. i 50. godine života. Na početku bolesti obostrana manifestacija je prisutna u oko 10% bolesnika. U uznapredovalom stadiju moguća je i do 50%. Znanstvenim istraživanjima dokazana je prekomjerna količina endolimfe (endolimfatički hidrops) koja nastaje ili zbog opstrukcije u području resorptivnog sustava (disfunkcija endolimfatičke vreće, fibroza u području endolimfatičkog kanala) ili pretjeranog stvaranja endolimfe. Hidrops dovodi do puknuća Reissnerove membrane ili promjene permeabilnosti membrana što dovodi do prelaza kalija iz endolimfe u perilimfu. To uzrokuje intoksikaciju kohlearnih i labirintarnih senzoričkih i neuralnih struktura kalijem. Rezultat je trajna depolarizacija osjetnih stanica i živčanih završetaka, kao i nepoželjna trajna kontrakcija vanjskih slušnih stanica. Posljedica su vrtoglavica, šum i gubitak sluha.

SimptomiNapad vrtoglavice

Recidivirajući napadi vrtoglavice traju od pola do nekoliko sati, praćeni su mučninom i povraćanjem. Nastupaju iz punog zdravlja, ne daju se provocirati i obično su bez prodroma. Učestalost napada je različita, od nekoliko napada tjedno do nekoliko godišnje. Trajanjem bolesti epizode vrtoglavice postaju rjeđe. U ranoj fazi bolesti prisutna je fluktuirajuća, a kasnije progresivna zamjedbena nagluhost. Nagluhost zahvaća najprije niske frekvencije. Audiogram može pokazivati gubitak u niskim frekvencijama, ravnu krivulju praga ili invertni „V“ oblik (nisko- i visokofrekventna zamjedbena nagluhost). Nagluhost je progresivna, s konačnim pragom nagluhosti na 65-75 dB. Praćena je šumom i punoćom u zahvaćenom uhu, najčešće niskofrekventnim. Šum može biti prisutan i između ataka. Na početku bolesti ne moraju svi simptomi biti prisutni. Godinu dana nakon prvih simptoma u 90% bolesnika prisutan je tipičan trijas.

Rijetki oblici Menierove bolesti

Opisani su i rijetki oblici Ménièreove bolesti kao Lermoyezov sindrom, Tumarkinova otolitička kriza, kohlearna i vestibularna Menierova bolest.

Dijagnostika

Menierova bolest je klinička dijagnoza koja se postavlja na temelju tipičnih simptoma i znakova bolesti, te testova koji upućuju na dijagnozu. Ne postoji jedan test koji jednoznačno potvrđuje dijagnozu. Prilikom prve epizode napada vrtoglavice, liječnik će posumnjati na bolest, a dijagnoza će se potvrditi kasnijim kliničkim tijekom bolesti.

• Audiološka dijagnostika uključuje: tonalnu i govornu audiometriju, timpanometriju, kohleostapedijalne reflekse, elektrokohleografiju, otoakustične emisije.
• Glicerolski test: upućuje na hidrops ukoliko nakon opterećenja glicerolom dolazi do poboljšanja praga sluha od najmanje 10-15dB u 3 frekvencije i/ili nestanka tinitusa.
• Elektronistagmografija. Testovi ravnoteže mogu potvrditi dijagnozu perifernog vestibularnog oštećenja. U ranoj fazi bolesti u intervalu mogu pokazivati uredan nalaz.
• Magnetska rezonancija s kontrastom (MR) potrebna je za isključivanje tumora u sluhovodu i pontocerebelarnom kutu. CT kod sumnje na proces u temporalnoj kosti.
• Kompletan otorinolaringološki, neurološki, fizijatrijski i imunološki pregled.

LiječenjeLiječenje u fazi akutnog napada

Ovisno o težini simptoma ambulantno ili bolničko. Mirovanje, ljekovi protiv povraćanja, antihistaminici, infuzije hidroksietil-škroba, kortikosteroidi.

Simptomatsko liječenje

Profilaksa ili uzročno liječenje nisu poznati. Obzirom na raznolikost faktora koji mogu utjecati na početak i tijek bolesti preporučuju se opće dijetetske mjere i promjena životnih navika. One uključuju umjerenost u životu i izbjegavanje stresa, nikotina, alkohola, kofeina, te prekomjerne soli u hrani. Normalna fizička aktivnost je poželjna, prekomjerne napore treba izbjegavati. Upotreba lijekova koji suprimiraju vestibularni sustav (npr. diazepam, antiemetici) ograničena je samo na akutnu vrtoglavicu, a njihova trajna upotreba je štetna. Primjena betahistina trebala bi povoljno utjecati na mikrocirkulaciju unutarnjeg uha, ali za to ne postoje nedvojbeni dokazi. U ovisnosti o individualnoj situaciji i nalazima dijagnostičkih testova zabilježena su poboljšanja upotrebom akupunkture, fitoterapije, dijetetskih mjera, imunoterapije, manualne terapije i osteopatije te psihoterapije.

Lokalna primjena lijekova u srednje uho

Koristi se kod bolesnika s učestalim napadima vrtoglavice kod kojih je osnovno simptomatsko liječenje nedostatno. Počiva na pretpostavci bolje djelotvornosti lijekova ukoliko se oni primjenjuju direktno na membranu okruglog prozorčića u srednjem uhu što omogućava postizanje većih koncentracija difuzijom u unutrašnje uho. Lijek se može instilirati pomoću igle, cjevčice u bubnjiću ili mikrokateterom. Učinkovitost liječenja nije potvrđena dvostruko-slijepim i randomiziranim prospektivnim studijama, a kontrola vrtoglavice se navodi u oko 75% slučajeva. Kod bolesnika s očuvanim sluhom koristi se primarno deksametazon, a gentamicin se zbog svoje ototoksičnosti koristi kod bolesnika s već oslabljenim sluhom.

Kirurško liječenje

Koristi se kod bolesnika koji usprkos lijekova i prilagodbe životnih navika trpe česte i neugodne napade vrtoglavice koji ih značajno ograničavaju ili onemogućuju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Potrebno je u oko 15% bolesnika s Ménièreovom bolesti. Metoda izbora je vestibularna neurektomija kojom se presijeca živac za ravnotežu u stražnjoj lubanjskoj jami. Vrtoglavica potpuno ili gotovo potpuno nestaje u preko 95% bolesnika. Smatra se metodom izbora u liječenju refraktornih oblika Ménièrove bolesti. Nema direktnog utjecaja na sluh i šum.

poliklinika-sinteza.hr