PREHRAMBENE PREPORUKE

Glavni uzrok leukemije je dugotrajno i neprekidno konzumiranje namirnica i napitaka iz krajnje yin kategorije, kao što su šećer, jela i pića zaslađena šećerom, čokolada, rogač, med, bezalkoholni i gazirani napici, tropsko voće, voćni sokovi, uljaste i masne namirnice, mliječni proizvodi, naročito maslac, mlijeko i vrhnje te mnoge kemijske tvari dodane namirnicama i jelima. Te namirnice treba izbjegavati u svakodnevnoj prehrani. Međutim, kako bi se uspostavila gruba ravnoteža, konzumiranje tih namirnica često je popraćeno i namirnicama iz krajnje yang kategorije, uključujući meso, perad, jaja i sir. Zato treba izbjegavati i te namirnice životinjskog podrijetla, osim ribe i morskih plodova koji se mogu povremeno i umjereno jesti. Iako nisu izravni uzrok leukemije, treba izbjegavati i sljedeće namirnice jer mogu potaknuti tu bolest: ledena jela i pića, ljute, stimulativne i aromatične začine, različite trave i napitke od trava koji djeluju stimulativno te povrće koje potječe iz tropskih krajeva, kao što su krumpir, rajčica i patlidžan.

Prehrambene preporuke za slučajeve leukemije u mlade djece nalaze se u poglavlju o raku djece. Slijede prehrambene upute za sprečavanje i liječenje leukemije u starije djece i odraslih:

• Cjelovite žitarice: Cjelovite žitarice trebale bi činiti 50 do 60% svakodnevne hrane. Prvi dan u ekspres-loncu skuhajte običnu smeđu rižu kratkog zrna. Sljedećih dana smeđu rižu kuhajte s 20 do 30% prosa, zatim s 20 do 30% ječma, zatim s 20 do 30% azuki graha ili leće, a potom samu smeđu rižu. Od dijela riže možete napraviti ukusnu jutarnju kašu dodajući malo više vode kako bi omekšala, začinite je misoom, a potom prokuhajte još dvije do tri minute. Omjer zrnja i vode u ekspres-loncu trebao bi biti 1:2. Umjesto soli od začina koristite mali komad kombua veličine poštanske marke iako se, ovisno o stanju osobe, može koristiti morska sol. Nakon mjesec dana jednom ili dva puta tjedno možete jesti prženu rižu ili pržene žitarice s povrćem na malo sezamova ulja. Ostale žitarice možete jesti povremeno, uključujući cjelovitu pšenicu, raž, kukuruz i cjelovitu zob, mada bi zob trebalo izbjegavati prvih mjesec dana. Međutim, heljdu i seitan svedite na minimum. Ako se javi potreba, dva do tri puta tjedno možete jesti kvalitetan kruh bez kvasca te udon i sobu. Dok se stanje ne poboljša, izbjegavajte svu jako pečenu hranu, uključujući kolačiće, kolače, pite, krekere i slično.

• Juha: Juhe čine 5 do 10% obroka, jedna do dvije šalice ili zdjelice dnevno, kuhane s ivakame algom i različitim povrćem, kao što su luk i mrkva, a začinjene misoom ili tamarijem. Povremeno u juhu možete dodati malo shi-itake gljiva. Miso može biti od ječma, smeđe riže ili soje (batcho), ali samo ako je prirodno fermentirao dvije do tri godine. Kako biste zadovoljili potrebu za slatkim, često možete jesti juhu od prosa sa slatkim povrćem, kao što su tikva, kupus, luk i mrkva. Povremeno možete jesti juhu od žitarica, mahunarki i slično. U juhu s povrćem, algama i/ili žitaricama rjeđe možete dodati malo bijele ili sušene ribe.

• Povrće: Obrok treba činiti 20 do 30% povrća kuhanog na različite načine. Općenito, svakodnevno možete jesti trećinu od svake vrste lisnatog, glavi-častog i tvrdog povrća koje raste blizu tla te korjenasto povrće. Tijekom kuhanja možete ga umjereno začiniti morskom solju, tamarijem ili misoom. Iako ulje ne bi trebalo prečesto koristiti, nakon prvog mjeseca povrće možete nekoliko puta tjedno pirjati na nerafiniranom biljnom ulju, naročito sezamovu ili kukuruznom. Sljedeća jela možete pripremati po vlastitoj procjeni iako se učestalost može razlikovati od osobe do osobe: povrće pripremljeno na nishi-me način četiri puta tjedno; azuki s bučom i kombu algom tri puta tjedno; pojedna šalica sušenog daikona tri puta tjedno; mrkva i lišće mrkve ili daikon i lišće daikona tri puta tjedno; blanširano povrće pet do sedam puta tjedno; prešana salata pet do sedam puta tjedno; izbjegavajte sirovu salatu i preljeve za salatu; zeleno lisnato povrće kuhano na pari pet do sedam puta tjedno; dvije trećine šalice kinpire dva puta tjedno, a nakon tri tjedna možete koristiti ulje; sušeni tofu, tofu, tempeh ili seitan s povrćem dva puta tjedno.

• Mahunarke: Svakodnevno možete jesti 5% mahunarki sitnog zrna, kao što su azuki grah, leća, slanutak ili crna soja, kuhane zajedno s algama, kao što je kombu, ili s lukom i mrkvom. Ostale mahunarke možete jesti dva do tri puta mjesečno. Kao začin možete dodati malo nerafinirane morske soli, tamarija ili misoa. Proizvode od mahunarki, kao što su tempeh, natto te sušeni ili kuhani tofu, možete jesti povremeno, ali umjereno.

• Alge: U kuhanju žitarica ili juha svakodnevno koristite 5% ili manje algi, uključujući ivakame i kombu. Svakodnevno možete pojesti i list prženog nori-ja. Dva puta tjedno pripremite mali obrok od hiziki ili arame algi. Sve ostale alge možete jesti po volji. Nakon što ste alge omekšali namakanjem i lagano prokuhali u vodi, možete ih kuhati s povrćem ili pirjati na malo sezamova ulja.

• Dodaci: Dodaci jelu mogu biti gomasbio (sezam i sol) u omjeru 1:18 ili 1:20 (nakon dva mjeseca smanjen na 1:16), kelp ili prah ivakame alge; šljiva umeboshi i tekka, iako se po želji mogu koristiti i ostali uobičajeni makro-biotički dodaci. Te dodatke možete koristiti svakodnevno uz žitarice i povrće, ali umjereno, po vlastitom ukusu.

• Ukiseljeno povrće: Svakodnevno možete pojesti po jednu žlicu ukiseljenog povrća pripremljenog na različite načine kod kuće iako bi ga trebalo svesti na najmanju moguću mjeru. Najbolje je kiseliti u mekinjama od riže (nuka).

• Hrana životinjskog podrijetla: Izbjegavajte meso, perad, jaja i ostale jake namirnice životinjskog podrijetla. Jednom tjedno možete pojesti malo bijele ribe. Ribu kuhajte na pari, u vodi ili obloženu naribanim daikonom ili dumbirom. Ako osjećate potrebu, nakon dva tjedna ribu možete jesti dva puta tjedno. Svakako izbjegavajte plavu i crvenu ribu te sve morske plodove.

• Voće: Dok se stanje ne poboljša, jedite što manje voća, uključujući tropsko i voće iz umjerene klimatske zone. Ako osjetite jaku želju, možete jesti kuhano voće s malo morske soli ili sušeno voće (po mogućnosti kuhano). Izbjegavajte voćne sokove i jabukovaču.

• Slatkiši i grickalice: Dok se stanje ne poboljša, izbjegavajte sve slatkiše i deserte, uključujući makrobiotičke deserte visoke kakvoće. Kako biste udovoljili potrebi za slatkim, u kuhanju svakodnevno koristite slatko povrće, konzumirajte slatke napitke od povrća (vidi pod Posebni napici), slatki pekmez od povrća i malo amasakea. Često možete jesti mocbi, pogačice od riže, sushi od povrća i ostale grickalice od žitarica. Ograničite jedenje kolača od riže, kokica i ostalih suhih ili pečenih grickalica jer od njih tumor može otvrdnuti. U slučaju jake želje možete pojesti malo ječmenog slada ili sirupa od riže.

• Orašasti plodovi i sjemenke: Osim kestena, treba izbjegavati sve orašaste plodove i njihov maslac zbog velike masnoće i bjelančevina. Do jedne šalice tjedno kao grickalice možete jesti nesoljene pržene sjemenke, kao što su sjemenke suncokreta i buče.

• Začini: Kako biste izbjegli nepotrebnu žed, umjereno jedite začine, kao što su nerafinirana morska sol, tamari i miso. Izbjegavajte mirin i češnjak. Ako osjetite jaku žed nakon ili između obroka, smanjite količinu tih začina dok se žed ne vrati na normalnu razinu.

• Napici: Konzumiranje napitaka i ostalog u prehrani treba uskladiti s općim preporukama u prvom dijelu knjige, uključujući čaj od grančica ban-che kao glavnog napitka uz jelo. Svakako izbjegavajte napitke s popisa "rijetko" i "izbjegavati", a prva dva do tri mjeseca nakon što ste prešli na novu prehranu, nemojte piti kavu od žitarica.

U prehrani je najvažnije temeljito žvakanje, sve dok hrana u ustima ne postane tekuća i dobro pomiješana sa slinom. Zalogaj prožvačite temeljito, barem pedeset puta, po mogućnosti sto. Također je važno da ne pretjerujete u jelu i ne jedete tri sata prije spavanja.

Kao što je navedeno u uvodu Drugog dijela, osobe koje su već liječene ili se još liječe možda će trebati unijeti još neke izmjene u prehranu.

POSEBNI NAPICI I JELA

Osobe oboljele od leukemije možda će trebati konzumirati nekoliko posebnih napitaka i jela koji u malim količinama mogu ojačati kakvoću krvi. To su:

• Slatki napitak od povrća: Prvi mjesec svakodnevno pijte po jednu malu šalicu, a drugi mjesec svaki treći dan.

• Ume-sho-kuzu napitak: Prvi mjesec svakodnevno pijte po jednu malu šalicu, a drugi mjesec svaki treći dan.

• Čaj od azuki graha: Tijekom dva-tri tjedna pijte ga svakodnevno deset dana, a zatim dvaput tjedno tijekom dva ili tri tjedna.

• Shio kombu (slani kombu): Nasjeckajte kombu (na centimetarske kvadratiće) te dodajte mješavini koja se sastoji od pola tamarija i pola vode. Kuhajte dok kombu potpuno ne apsorbira tekućinu (obično dva do četiri sata). Pojedite nekoliko komada dnevno uz jela od žitarica.

• Juha od šarana i čička {koi koku): Kako biste vratili energiju i vitalnost, skuhajte cijelog šarana s nasjeckanim čičkovim korijenom te začinite s malo misoa i naribanog dumbira. To može biti jušni obrok nekoliko puta tjedno tijekom nekoliko tjedana. Vidi recept u Trećem dijelu knjige.

• Krema od smeđe riže: U slučaju gubitka teka svakodnevno možete pojesti dvije do tri šalice kreme od smeđe riže s malo gomashija i komadićem umeboshi ili tekka šljive. Kremu povremeno možete jesti kao dodatak prehrani s cjelovitim žitaricama.

KUĆNA NJEGA

• Trljanje tijela: Cirkulaciji krvi, limfe i ostalih tjelesnih tekućina te poticanju tjelesne i duhovne energije veoma pomaže ako čitavo tijelo, uključujući trbuh i leda, trljate ocijeđenim ručnikom koji je bio umočen u vruću vodu.

• Leukemiju ponekad prati oticanje slezene i trbuha, što je najčešće prouzročeno prejedanjem, naročito ako se konzumira previše bjelančevina i masnoće te napitaka, začina i dodataka jelima. U tom slučaju treba pojednostaviti prehranu tijekom nekoliko dana, najviše deset. Jelovnik se može sastojati od smeđe riže i ječma koji su kuhani pod tlakom, jedne do dvije šalice miso juhe, male posude napola osušenog daikona i dugo kiseljenog lišća od daikona (preko dva mjeseca) s morskom solju i rižinim mekinjama, na sezamovu ulju pirjanog obroka od povrća, kao što su luk, mrkva i kupus, te nekoliko šalica čaja od grančica bando e. Međutim, ta pojednostavljena prehrana ne smije potrajati dulje od deset dana, osim pod nadzorom iskusnog makrobiotičkog savjetnika ili liječnika.

OSTALE NAPOMENE

• Preporučujemo svakodnevnu tjelovježbu i vježbe dubokog disanja, osobito na svježem zraku. Jednako koristi i shiatsu masaža kao i druge metode opuštanja i oslobađanja svih tjelesnih te duševnih zastoja i ukočenosti.

• Za zdravlje općenito važno je održavanje čistog i svježeg zraka. Zato u kuću unesite zelene biljke i povremeno otvarajte prozore radi provjetravanja.

• Izbjegavajte sintetička vlakna i nosite pamučno donje rublje radi boljeg metabolizma kože te lakšeg strujanja energije tijelom.

• Izbjegavajte izlaganje umjetnom elektromagnetskom zračenju. Upotrebu električnih aparata koji se drže u ruci svedite na minimum. Ako možete birati, radite i živite daleko od električnog okruženja.

OSOBNO ISKUSTVO

Leukemija

Christina Pirello i njezina majka bile su veoma bliske. Kada je njenoj majci 1982. dijagnosticiran rak debelog crijeva, Christina je mislila da joj se ništa gore ne može dogoditi. No, dvije godine nakon majčine smrti Christinin život potpuno se izmijenio. "Gledala sam kako konvencionalne metode liječenja pogoršavaju njezino stanje", prisjeća se Christina. "Gledajući je kako nakon svakog tretmana sve više trpi, u meni je raslo uvjerenje da ću, ako se ikad nađem u sličnoj situaciji, potražiti druge metode liječenja. Zanimljivo je da mi je jedan od njezinih liječnika spomenuo makrobiotiku, ali za majku je bilo prekasno, a ja sam na to posve zaboravila."

Christina je kao dijete bila prilično zdrava, iako je patila od mediteranske anemije. Uvijek je imala problema sa zacjeljivanjem ogrebotina i lako je dobivala masnice. U pubertetu je imala neredovite menstruacije pa je bila na hormonskoj terapijom koja je potrajala petnaest godina.

S četrnaest godina Christina je postala vegetarijanka. Prestala je jesti meso, ali je konzumirala mnogo mliječnih proizvoda, šećera i rafiniranih namirnica. Nakon majčine smrti bila je sve umornija i iscrpljenija. Po čitavu tijelu počele su joj se pojavljivati masnice i osjećala se "kao da joj gori utroba".

Tražeći promjenu okoline, iz Floride je odselila prema sjeveru, u Philadelphiju, ali sklonost masnicama i infekcijama nije prošla. Liječnik ju je na kraju podvrgao različitim ispitivanjima i dijagnosticirao CML (kroničnu mijelocitičnu leukemiju). Od specijalista nije bilo previše koristi. Rekli su joj kako bi, uz eksperimentalnu kemoterapiju i moguću transplantaciju leđne moždine, mogla živjeti šest mjeseci do godinu dana, a bez liječenja, još tri mjeseca.

Ne želeći ponoviti majčino iskustvo, Christina je potražila alternativu. Prijatelj ju je upoznao s Robertom Pirellom koji je već osam godina bio makrobiotičar. Bob joj je pomogao da uredi kuhinju i dao knjigu Prehranom protiv raka. Čitala je cijelu noć.

Za nekoliko tjedana vratila joj se energija i postupno poboljšavala krvna slika. Tijekom sljedećih mjeseci nekoliko puta došlo je do lučenja suvišnih tvari iz tijela. Tijelo se počelo oslobađati toksina koji su se taložili godinama. "Iako je izlučivanje uvijek bilo neugodno i gotovo nepodnošljivo, znala sam da mi se stanje poboljšava", sjeća se Christina. "Svaka krvna slika pokazivala bi normaliziranje broja bijelih krvnih zrnaca. Liječnici su bili zadivljeni." Trinaest mjeseci nakon što je prešla na makrobiotiku, broj bijelih krvnih zrnaca vratio se na normalu. Posljednjih devet godina Christina nema leukemiju.

Ona i Bob Pirello oženili su se i danas su na čelu makrobiotičke zajednice u Philadelphiji, drže tečajeve kuhanja, organiziraju seminare i objavljuju MacroNews, jedan od vodećih makrobiotičkih časopisa u SAD-u.

Izvor: Christina Pirello, "Makrobiotika: početak", MacroNeivs, siječanj/veljača, 1990.