UČESTALOST

 

Leukemija je rak koji napada krv, 1993. prouzročio je 18 200 smrtnih slu­čajeva u SAD-u, a pojavilo se 28 200 novih slučajeva. Od leukemije obolije­va nešto više muškaraca nego žena.

 

Za tu je bolest karakteristična nekontrolirana proizvodnja bijelih krvnih zrnaca. Postoje dva tipa leukemije: akutni i kronični. Akutni oblik obično se brzo razvija i od njega češče obolijevaju djeca, a širi se na jetru, slezenu i limfne čvorove. Pacijenti su podložni anemiji, sekundarnim infek­cijama i krvarenju, pa zbog tih komplikacija mogu umrijeti. Kronična leu­kemija razvija se sporije i od nje obično obolijevaju osobe srednjih godina i stariji.

Četiri najčešća oblika leukemije su:

1) akutna limfocitična ili lim-foblastička leukemija (ALL), najčešći oblik raka u djece, karakterizira ga smanjenje granulocita, bijelih krvnih zrnaca koja sprečavaju infekcije;

2) akutna mijelocitična leukemija (AML), najčešći oblik leukemije u starijih od četrdeset godina, za koji je karakteristično smanjenje proizvodnje krvnih pločica;

3) kronična mijelocitična ili granulocitična leukemija (CML), bolest koju prati nazočnost abnormalnog kromosoma, a od nje obolijevaju mladi i odrasli u srednjoj dobi života; i

4) kronična limfocitična leukemija (CLL), bolest od koje prvenstveno obolijevaju starije osobe, a česti su poremećaja u radu slezene.

Suvremena medicina sve oblike leukemije liječi prvenstveno kemotera-pijom. Ako je napadnut limfni sustav ili su drugi organi otečeni, ponekad se koriste i kirurški zahvat, rengensko zračenje ili zračenje radioaktivnim fosforom. Ponekad se daju transfuzije svježe krvi ili transplantacije koštane srži kako bi se dobio nov izvor crvenih krvnih zrnaca koja se, kako sma­traju znanstvenici, proizvode u koštanoj srži. Pacijente s leukemijom u bol­nicama često izoliraju u tzv. "otocima života", krevetima s plastičnim kupolama, kako bi se bolesnik nalazio u okolini bez mikroorganizama. U slučaju svih oblika leukemije nakon liječenja 35% pacijenata živi pet godi­na ili dulje.

STRUKTURA

 

Naš neznatno slan krvotok predstavlja kopiju drevnoga mora u kojem se tije­kom najvećeg dijela evolucije razvijao biološki život. Krv se sastoji od teku­ćine u obliku plazme i formiranih elemenata koji se sastoje od crvenih i bije­lih krvnih zrnaca te krvnih pločica. Manja i kompaktnija crvena krvna zrnca po svojoj su strukturi yang, dok su veća, šira bijela krvna zrnca yin. Krvne pločice su važan čimbenik u koagulaciji krvi. Budući da su manje od crvenih krvnih zrnaca, a i zbog njihove kontraktivne sposobnosti i veličine, klasifici­raju se kao krajnje yang. Krvna plazma sadrži oko 55% krvi, dok razni for­mirani elementi koji plutaju plazmom čine preostalih 45%.

Naše tijelo sadrži oko 35 bilijuna crvenih krvnih zrnaca. Svako od tih sićušnih zrnaca ima promjer oko 7,7 mikrona i debljinu oko 1,9 mikrona. Muškarci imaju oko 5 milijuna crvenih krvnih zrnaca po kubičnom milimet­ru, a žene oko 4,5 milijuna. Broj crvenih krvnih zrnaca ovisi o različitim okolnostima, uključujući dob, nadmorsku visinu, temperaturu i razinu čovje­kove aktivnosti ili odmora.

Hemoglobin čini 60 do 80% crvenog krvnog zrnca, a sastoji se od hematina, kondenziranijeg oblika bjelančevina, koji sadrži željezo i jednostavnije, veće bjelančevine. Hematin privlači kisik u pluća i raznosi ga u stanice tijela. Budući da se kroz vene vraća krv osiromašena kisi­kom, hematin privlači ugljični dioksid i prenosi ga u pluća odakle se izdi­sajem odstranjuje. Taj je proces bitan za život, a njegova učinkovitost izravno utječe na zdravlje. U normalnog odraslog čovjeka svake minute propadne oko 20 milijuna crvenih krvnih zrnaca, ali neprestano se stva­raju nova krvna zrnca koja ih zamjenjuju. Ukupan obujam hemoglobina u tijelu iznosi oko jedan kilogram, a od toga svakodnevno propadne i ponovno se stvori 20 grama.

Ljudsko tijelo sadrži mnogo manje bijelih nego crvenih krvnih zrnaca -oko 6 000 po svakom kubičnom milimetru. Bijela krvna zrnca obično su veća od crvenih, imaju jezgru i kreću se poput ameba. Bijela krvna zrnca napadaju bakterije koje ulaze u organizam, obuhvaćaju ih i proždiru. Gomilaju se na mjestu izvanjske povrede na kojem se razvila upala.

UZROK RAKA

 

Zdrava krv neznatno je alkalna, s pH vrijednošću između 7,3 i 7,45 pa je zato slankasta okusa. Krv je kisela s pH vrijednošću manjom od 7, a s vri­jednošću većom od 7 je alkalna. Ako vrijednost pH u krvi padne ispod nor­malne blago alkalne razine i krv postane kisela, javlja se acidoza. Kiselost se klasificira kao yin stanje. Kada pH faktor u krvi postane visok, javlja se više yang stanje, alkaloza. Svakodnevna prehrana glavna je odrednica relativne kiselosti ili alkalnosti krvi.

Ekspanzivnije, yin namirnice i pića, kao što su šećer, kava, voće, sokovi, mlijeko i alkohol, prorjeđuju krv i čine je kiselijom. Kontraktivne namirnice, uključujući sol, vrlo su alkalne i stežu krvotok. Organizam nadoknađuje lošu kakvoću krvi na razne načine. Primjerice, osim ugljičnog dioksida, s izdisajem izlaze i suvišne kiseline, a bubrezi neprestano filtriraju suvišne kiseline iz hrane i izlučuju ih mokraćom. Uz to, krv sadrži niz "amortizera", kao što je natrijev bikarbonat, koji neutraliziraju kiseline. Unatoč redovnoj konzumaciji krajnje yin ili yang namirnica i napitaka, krv ostaje u blago alkalnom stanju.

Međutim, u određenim okolnostima ravnoteža u krvi više se ne može odr­žati, pa nastaju ozbiljni poremećaji kao što je leukemija. U slučaju raka krvi smanjuje se broj crvenih krvnih zrnaca i dramatično povećava broj bijelih. U nekim slučajevima oboljeli od leukemije znaju imati čak milijun bijelih krvnih zrnaca po kubičnom milimetru, umjesto normalnih 5 000 do 6 000.

Kod zdravih ljudi hrana u tanko crijevo dospijeva u obliku kašaste homo­gene mase koju krvotok lako apsorbira. Tanko crijevo nalikuje džungli. Crijevne resice su poput šume dlačica s milijunima bakterija i virusa koji pro­bavljanjem hrane potiču transmutaciju, svojim enzimima mijenjaju njenu kakvoću, a zatim je prosljeđuju. Te bakterije uništavaju životinjske namirni­ce, jake kiseline, kao što su šećeri i voće, lijekovi, narkotici i kemijski obra­đene namirnice, te uzrokuju lošu probavu, smanjuju proizvodnju krvi i stva­raju temelje za ozbiljne bolesti. Kad crijeva dobro funkcioniraju, molekule hrane pretvorene u želatinoznu masu prianjaju za krajeve resica ili crijevo, postaju crijevno tkivo i pridonose proizvodnji krvi. Bijela krvna zrnca veća su i savitljivija od crvenih i mogu se klasificirati kao yin. Njih često stvaraju ekspanzivne namirnice kao što je šećer, dok crvena krvna zrnca nastaju od više yang tvari. Leukemija je stanje za koje je karakterističan velik broj bije­lih krvnih zrnaca, a izaziva je prevelika konzumacija yin namirnica; skorbut je višak crvenih krvnih zrnaca i znak pretjerane yang prehrane.

Naravno, skorbut danas više ne predstavlja problem, britanski mornari naučili su još u 18. stoljeću uravnotežiti svoju krajnje yang prehranu usolje­nom svinjetinom, tako što su konzumirali agrume koji su krajnje yin. Međutim, leukemija je bolest današnjice, a suvremena medicina dosad nije uspjela otkriti njen uzrok ni lijek. Porast leukemije u djece i mladih prati eksploziju potrošnje yin namirnica i napitaka koji se u golemim količinama proizvode i konzumiraju od završetka Drugog svjetskog rata. Takve namir­nice uključuju različite grickalice i deserte sa šećerom, medom, čokoladom i drugim slatkišima; bombone i žvakaće gume; bezalkoholna pića, dijetne cole i umjetne napitke, bijeli kruh, peciva, perece i ostale proizvode od rafinira­nog brašna; naranče, banane, ananas i ostalo tropsko voće; prženi krumpir i čips; mlijeko, svježi sir, sladoled, mliječne napitke i jogurt. Dječja prehrana je slatkog okusa, mekog sastava, obilna, a po kakvoći rafinirana ili prerađe­na. Takva prehrana stvara krajnje rijetku kvalitetu krvi. Leukemija je u porastu i medu vegetarijancima na Zapadu, naročito medu onima koji konzu­miraju mnogo mliječnih proizvoda, voća, sirovih namirnica, hranu s ljutim začinima, koji koriste aromatično ljekovito bilje i vitaminske tablete. Većina tih namirnica domaća je i prirodna hrana stanovnika tropskih i suptropskih krajeva. Međutim, ako postane glavnom prehranom u krajevima s umjere­nom klimom, mogu se pojaviti teške bolesti.

Od Drugog svjetskog rata povećana učestalost leukemije često se pripisi­vala nuklearnom zračenju. Procjene ukupnog broja smrtnih slučajeva u SAD-u prouzročenih radioaktivnim oborinama i onečišćenjem iz nuklearnih elek­trana, koje će pogoditi sljedeću generaciju, kreće se od nekoliko tisuća do milijuna i više. Epidemiološke studije pokazuju da od raka više obolijevaju ljudi koji žive u blizini nuklearnih pogona i radnici koji rukuju nuklearnim materijalom nego ostali. Iako je nuklearno zračenje opasno i treba ga izbje­gavati kad god je to moguće, sklonost raku u svakom pojedinom slučaju određuje način prehrane.

Xa primjer, u Hirošimi i Nagasakiju 1945. malo je ljudi u vrijeme atomskih eksplozija jelo samo makrobiotičku hranu. Makrobiotičari koji su preživjeli prvi udar mogli su normalno funkcionirati i pomoći preživjelima da svladaju radijacijsku bolest, vrstu leukemije, smeđom rižom, kuhanim povrćem, miso juhom, algama, ukiseljenim šljivama i prirodnom morskom solju. Na osnovi simptoma atomske bolesti shvatili su da je zračenje krajnje ekspanzivno, odno­sno yin, te da krv može ojačati, tj. postati više yang, protutežom sa suprotnim čimbenicima kao što su žitarice bogate solju i kuhano povrće.

U tradicionalnoj istočnjačkoj medicini kosa na glavi odgovara resicama tankog crijeva, koje su nalik dlakama. Kada je ljudima nakon bombardira­nja počela opadati kosa, bio je to znak poremećaja u crijevima i znak dra­stičnog smanjenja proizvodnje krvi. U desetljećima nakon prvih atomskih bombardiranja znanstvenici su potvrdili da miso i alge, osim soli, sadrže i druge tvari koje mogu pomoći organizmu da se zaštiti od zračenja, vezujući na sebe radioaktivne elemente i izbacujući ih.

Kako bi se neutralizirala smrtonosna emisija nuklearnog otpada, mnoge vladine agencije predložile su da se pohrani u rudnike soli ili medu naslage soli. To je primjer kako se yin i yang koriste u suvremenom svijetu, mada znanstvenici ne razumiju osnovno načelo ravnoteže - odnosno s tim poveza­nu makrobiotičku filozofiju.

Osim nuklearne energije, u suvremenom društvu postoje mnogi drugi izvo­ri umjetnog zračenja. Televizori u boji, kompjutori i videoterminali, strojevi za fotokopiranje, klima-uredaji, detektori dima, uređaji za automatsko otva­ranje vrata, kontrolni detektori u samoposluživanjima te bezbrojne druge sprave i uređaji koji sve više pojačavaju elektroničku okolinu u kojoj živimo. Neka od tih zračenja su niska, kao ono koje zrači električno sušilo za kosu, no neka su jača, kao što je zračenje mikrovalne pećnice. Količina elektromag­netskog zračenja koju primamo i kumulativno utječe na zdravlje i vitalnost.

Zdrav ljudski organizam ima čudesnu sposobnost prilagodbe okolini, čak onoj koja je puna radioaktivnosti i tranzistora. Ljudi koji su prihvatili stan­dardan makrobiotički način prehrane nemaju razloga da strahuju od leuke­mije ni drugih ozbiljnih bolesti. Naravno, u slučaju nesreće kao što je bila ona na Otoku tri milje treba primijeniti dijetu s više restrikcija. Međutim, uz današnju razinu zračenja u svijetu ljudi koji se hrane uglavnom rafiniranim namirnicama pokazuju znatno nižu otpornost na radioaktivnost pa postoji opasnost da obole od leukemije i drugih oblika raka. Preokretanje tijeka biološke degeneracije suvremenog društva u suprotnom smjeru ključ je za liječenje atomske bolesti i raka uopće. Povratak prirodnijem načinu poljopri­vrede, prehrane i svakodnevnog života učinit će nuklearnu energiju nepotreb­nom i pridonijet će postojanom zdravlju i trajnom miru.

MEDICINSKI DOKAZI

 

•  U miševa koji su hranjeni sa 60% manje kalorija 1944. zabilježen je znatno manji broj slučajeva izazvane i spontane leukemije nego u onih koji su jeli bez ograničenja. Učestalost raka krvi u miševa u kojih je ta bolest bila rasprostranjena pala je sa 65% na 10%, a njihov životni vijek znatno je produljen. Izvor: J. A. Saxton, ml., i drugi, "Zapažanja o inhibiciji razvoja spontano nastalih leukemija u miševa uz pomoć reducira­ne prehrane", Cancer Research 4: 401-9.

• Istraživači su 1947. izvijestili da visokoproteinska prehrana potiče umjetno iza­zvanu leukemiju u miševa. Izvor: "Utjecaji dijeta siromašnih nekim aminokiselinama na laboratorijske miševe", Journal of tbe National Cancer Institute 7: 199-202.

•  Studenti medicine 1969. s pojavom leukemije u ljudi i laboratorijskih životinja povezali su dva uobičajena pesticida za kukuruz. Ispitivanja su pokazala da su klordan i heptaklor koncentrirani u prehrambenom lancu i javljaju se u većini mliječnih proi­zvoda u SAD-u te u mesu, peradi i ribi. Odlukom Agencije za zaštitu okoliša pesticidi su izbačeni iz proizvodnje krajem sedamdesetih, ali još uvijek ima njihovih ostataka. Izvor: dr. Samuel S. Epstein, Politika raka (New York: Doubledav, 1979.), 271-81.

• Jedan japanski znanstvenik je 1972. izvijestio da se leukemija u pilića može izliječi­ti prehranom, tj. mješavinom cjelovitih žitarica i soli. Pokus je proveo dr. Keiichi Morishita, tehnički direktor tokijskog Crvenog križa za bolesti krvi i potpredsjednik Novog udruženja za bolesti krvi. Izvor: dr. K. Morishita, Skrivena istina o raku (San Francisco: George Oshawa Macrobiotic Foundation, 1972).

•   Prema podacima studije iz 1975. medu pripadnicama Adventističke crkve u Kaliforniji zabilježena je 44% manja učestalost leukemije nego u ostalog pučanstva, a u muških članova 30% manje. Pripadnici te vjerske zajednice hrane se uglavnom cjelovi­tim žitaricama, povrćem, voćem i jezgričavim voćem, a izbjegavaju meso, perad, rafini­rane namirnice, kavu, čaj, ljute dodatke jelima, začine i alkohol. Izvor: R. L. Phillips, "Uloga načina života i prehrambenih navika u smanjivanju raka medu adventistima", Cancer Research 35: 3513-22.

•  U njemačkih radnika u kemijskoj industriji izlaganje velikim količinama pesti­cida koji sadrže dioksin znatno je povećalo učestalost smrtnosti od raka. U studiji iz 1991. istraživači su izvijestili kako je radnicima koji su rukovali herbicidima prijetila 39% veća opasnost da umru od leukemije, raka pluća i ostalih zloćudnih bolesti nego radnicima u kontrolnoj skupini. U SAD-u su se vodile kontroverzne rasprave o vete­ranima Vijetnamskog rata koji su imali veću rizičnost od raka jer su bili izloženi defo-lijantnom sredstvu Agent Orange kontaminiranom dioksinom. Izvor: A. Manz i drugi, "Smrtnost od raka medu radnicima u kemijskim tvornicama kontaminiranim dioksinom", Lancet 338: 959-64.

• Istraživači su u Archives of the Internal Medicine 1993. izvijestili da pušenje cigareta može povećati rizik od leukemije 30% i uzrokovati do 3 600 slučajeva leu­kemije godišnje u odraslih. Izvor: "Pušenje povezano s opasnošću obolijevanja od leu­kemije", New York Times, 23. veljače 1993.

DIJAGNOZA

 

Liječnici leukemiju dijagnosticiraju na temelju krvne slike i uzorka koštane srži. Ako se sumnja na maligni proces, napravit će i aspiraciju koštane srži i biopsiju. Katkad se rade i drugi pregledi: rengenski pregled grudnoga koša, limfangiogram, skenerski pregled jetre, slezene i kostiju, skenerski CAT pre­gled glave i lumbalna punkcija.

Istočnjačka medicina kakvoću krvi dijagnosticira raznim jednostavnim bezopasnim vizualnim tehnikama. Bijela boja na usnicama pokazuje nedostatak hemoglobina, nenormalnu napetost krvnih kapilara ili opću stag­naciju i sporost krvotoka. Takvu boju usana mogu prouzročiti anemija, leu­kemija i slična stanja krvi.

Bjelkasta boja s unutrašnje ružičaste strane donjeg očnog kapka također pokazuje oslabljenu kakvoću krvi, prouzročenu prevelikom konzumacijom krajnje yin ili yang namirnica. Takva boja često prati leukemiju.

Bjelkasti nokti upozoravaju na nedovoljno aktivan krvotok, nisku razinu hemoglobina, opću anemiju i sklonost leukemiji ili drugom obliku raka. Zdravi ljudi nemaju takvu boju noktiju, osim kad ispruže prste.