MEDICINA U SPREZI S FARMACEUTSKOM INDUSTRIJOM OKREĆE SE ZDRAVIMA

Kad bolesni utihnu

Piše Karmen LONČAREK

Zvuči apsurdno, no medicina s farmaceutskom industrijom ubrzano gubi zanimanje za bolesne i sve se više okreće zdravima. Zdravi ljudi su bogatiji i brojniji pa se medicina više ne bavi samo liječenjem i traženjem uzroka bolesti, već i redefiniranjem mnogih uobičajenih stanja kao bolesti te liječenjem tih nebolesti, od starenja i klempavih ušiju do sramežljivosti i usamljenosti. Gotovo da nema nijedne ljudske nelagode koja se ne može medicinski tretirati. Posljedično, primjena medicinskih metoda u nemedicinske svrhe izjednačena je s medicinom, pa danas raspolažemo primjerice estetskom kirurgijom, eugenikom (za »dizajnerske bebe« kojima se prije rođenja odabiru nasljedne osobine), estetskom stomatologijom.
Razlog za takvu reorijentaciju nije samo brojnost i platežna sposobnost zdravih, već i strah od tužbi za liječničku grešku, kao i osobno zadovoljstvo liječnika zbog boljih zdravstvenih ishoda. I farmaceutska industrija opskrbila nas je brojnim preparatima koji ne liječe, ali pomažu da se ljudi osjećaju bolje, pa postoje tablete protiv socijalne fobije, za odvikavanje od pušenja, smanjivanje težine, povećanje koncentracije, za erektilnu disfunkciju.

Prisilna normalnost

Kako je već rečeno, gotovo svako neugodno ili socijalno nepoželjno stanje može postati predmetom medicinsko-farmaceutskog tretmana, a univerzalno opravdanje glasi: u današnjoj su globaliziranoj kulturi tjelesno i duševno blagostanje visoko cijenjeni i od velike je društvene vrijednosti, a svako odstupanje od te društveno zahtijevane »normalnosti« ima velik utjecaj na kvalitetu pacijentova života.
Drugim riječima, liječnici se bave društvenim nepravdama propisujući lijekove i izvodeći postupke koji pomažu da pacijenti budu usklađeniji s društvenim normama zamagljujući tako činjenicu da društvo mora na sebe preuzeti zadaću uklanjanja društvene nepravde i da pritom sačuva heterogenost populacije.
To i nije toliko uznemiravajuće kad se radi o klempavim ušima i grbavom nosu, no pretpostavimo da postoji lijek koji može učiniti da boja kože svih ljudi bude jednaka. Kad bi svi ljudi uzimali taj lijek, diskriminacija na osnovi boje kože bi nestala. Ipak, »pogrešna« boja kože nije »problem životnog stila«, kao što nije starenje, klimakterij ili sramežljivost. Očito, medicina igra važnu ulogu društvenog regulatora time što prikriva neke aspekte društvene nepravde i nejednakosti.

Tehnologija beskorisnosti

Nakon kratke analize odnosa liječnik-pacijent razmotrimo medicinsku tehnologiju. Dva su scenarija budućnosti tehnologije: po jednome, korisna tehnologija će nas odvesti u sreću utopije; po drugome, ona će nas nadvladati i strovaliti u distopiju. No danas se naziru obrisi i mogućeg trećeg scenarija: beskorisna tehnologija ili tehnologija beskorisnosti: projektiranje i proizvodnja skupih uređaja za nuklearno ratovanje po principu »Zvjezdanih ratova«, od početka vođenih idejom da nikad neće biti aktivirani.
Slična tehnologija beskorisnosti može se otkriti u zdravstvenim sustavima mnogih zemalja, a osobito onih tranzicijskih, primjerice informatička oprema ili skupi dijagnostički uređaji koji se ne mogu dobro ili dovoljno koristiti zato što osoblje nije na vrijeme i u dovoljnom broju educirano za rad s njima.
Na još višoj troškovnoj razini mnogi skupi lijekovi mogu se opisati kao visokorastuće voće: razvoj im je iznimno složen, veoma su skupi, a od vrlo male koristi. Primjer za to su ekstremno skupi citostatici koji produžavaju život za samo nekoliko tjedana ili pak ekstremno skupi dijagnostički uređaji koji postotak otkrivanja bolesti povećavaju tek neznatno u odnosu na stariju, a jeftiniju generaciju uređaja.
U medicinskoj povijesti bilo je mnogo više jeftinog, a izuzetno djelotvornog »niskorastućeg zdravstvenog voća« kao što su tekuća voda i sapun u prevenciji zaraznih bolesti, dječja cjepiva ili pak aspirin protiv bolova. Kad bismo kroz te dvije točke u razvoju medicine povukli pravac, on bi se iz točke »neznatan trošak/golema korist« kroz »golem trošak/neznatna korist« asimptotski približavao beskonačnosti medicinskog l’art pour l’arta: astronomski skupoj medicinskoj tehnologiji posve oslobođenoj od korisnosti.

Tri moguća scenarija razvoja medicine

Razmotrimo li i treći element moderne medicine, edukaciju, uočit ćemo da prevladava trend fragmenacije medicine na otočiće usko ograničenih specijalizacija i subspecijalizacija te da su liječnici prisiljeni razvijati »šiljke znanja« učeći sve više o sve užim područjima medicinskih znanja i vještina. Trend je sličan onome u medicinskoj tehnologiji: omjer količine medicinskog znanja i područja znanja asimptotski se približava beskonačnosti. Tri opisana elementa medicine: odnos liječnik-pacijent, medicinska tehnologija i edukacija, nude tri scenarija razvoja medicine u budućnosti.
Jedan je kubanski model: ekstremno isplativa i djelotvorna medicina koja je sposobna snažno utjecati na politiku za unapređivanje općeg zdravlja populacije.
Drugi je američki model: ekstremno skupa i neisplativa medicina, izvrsna za 60 posto imućnih i dobro osiguranih pacijenata.
Treći model opisan je u ovom tekstu: to je trend gdje će liječnici, koji znaju apsolutno sve o beskrajno malom području medicine, koristiti apsolutno beskorisnu i beskrajno skupu opremu da bi liječili apsolutno zdrave i beskrajno bolesne pacijente.
Cijeli ovaj uvod bio je potreban da obrazloži tvrdnju: zdravstvo je strahovito složeno područje ljudske društvenosti i odnosa. I zato, ima li negdje nekoga tko može smisliti nešto pametnije od reforme financiranja zdravstva? Možemo li napokon početi razgovarati o četvrtom modelu? Halo?!
www.glasistre.hr