Duhovni pogled na zdravlje I

Dr Sara Pavan

S ljubavlju i poštovanjem Lotosnim Stopalima našeg Najdražeg Babe, počinjemo današnji Sri Sathya Sai Prashanti satsang, a tema niza od tri predavanja koji slijedi bit će Duhovni pogled na zdravlje, liječenje i stres. Ovu prezentaciju posvećujem Iscjeljitelju svih iscjeljitelja, unutarnjem božanskom stanovniku u nama, životnoj sili svih nas, koji se manifestirao u fizičkom liku Bhagavana Sri Sathya Sai Babe, tom vječnom, uvijek prisutnom Biću, koje je iznad oblika, i prožima cijeli Univerzum.

Ovo je vrlo važna tema. Ali nažalost i danas se vodi velika bitka kako bi se razumjelo šta su zdravlje i blagostanje. Počet ćemo s riječju holistički, koju često čujemo po konferencijama ovih dana. Ona potiče od grčke riječi cholos. Holistično znači ono što sve obuhvata. Kad za nešto kažete da je sveobuhvatno, to znači da mora obuhvatati svaki aspekt naše ličnosti. Od fizičkog, preko suptilnog do kauzalnog. Suptilni dio sastoji se od nižeg uma, intelekta, pamćenja, ega, i moći razlučivanja (buddhi). Dakle, ako želimo govoriti o holističkom liječenju ne smijemo isključiti niti jedan od navedenih entiteta.

Holističko liječenje je izraz za potpuno liječenje. To nije fragmentirano liječenje. Američki stručnjak za ljekovito bilje, David Hoffman, je rekao da holističko liječenje treba obuhvatiti fizički, mentalni i duhovni aspekt pojedinca. Zdravlje se treba definirati kao pozitivno stanje. Mnogi od nas idu naokolo ocrnjujući savremenu klasičnu medicinu što je pogrešno. Holistično uključuje sve. A vibracija svakog pojedinca reaguje na određenu vrstu tretmana više nego na druge. Niko ne može reći da je nešto bolje od nečeg drugog. Ko god tako tvrdi je neznalica. Stoga, holistički pristup ne isključuje alopatiju i intervencije kad god su potrebne. Ali alopatska, ili ono što nazivamo moderna medicina, nije cjelokupni odgovor kada je u pitanju zdravlje. Nažalost, širom svijeta, alopatska medicina je postala velika politička utakmica koja uz to i mnogo košta. Jako je važno da ljudi postanu svjesni da je zdravlje i stvar njihove odgovornosti, a ne samo bolnice ili države.

Druga stvar, kad sam ja bio student medicine, mi smo učili nešto o nečemu što se zvalo javno zdravlje i preventivna medicina, ali danas je to potpuno izbačeno iz programa. Sve je samo proceduralno kako bi se izvuklo što više novca. Zapravo, bolnice su poput mehaničarskih radnji za popravku gdje se samo čeka na tijela koja treba popraviti. U velikim gradovima postoje mjesta pojačane opasnosti gdje se čeka na smrskana tijela. Oni će biti na licu mjesta prije nego stignu policija ili hitna pomoć. Medicina je potpuno komercijalizirana, nastoji prodavati svoje usluge, ali nema cjelovit odgovor na pitanje bolesti i zdravlja. Ona iskorištava naivnost naroda, što je moguće posljedica loše karme tih ljudi, to nepoznavanje cjelovite slike o zdravlju.

Zapravo briga o zdravlju (healthcare) bi trebala biti briga o sebi (self-care). Briga o sebi je briga o zdravlju. A ona se može postići samo putem ispravnog obrazovanja. Moramo bivati sve manje ovisni o lijekovima i sličnom. U većini domova danas možete vidjeti brojne tablete koje stoje neiskorištene, dotrajale. Na njih je potrošeno mnogo poreznog novca što znači da se besplatna medicinska skrb žestoko zloupotrebljava. U tome svemu je i dio naše odgovornosti. Možete me nazvati buržujem, kapitalistom i sl., ali količina tableta i lijekova koja se protraće na taj način je nevjerovatna. U tom slučaju zarađuje samo farmaceutska industrija, a ona će nastojati zaraditi još više, kreirajući vještačke potrebe.

Sada ću vam skrenuti pažnju na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) koja je ustanovljena u kasnim 50-im i početkom 60-ih, sa središtem uglavnom u Ženevi. Tada se riječ zdravstvena skrb odnosila na fizičko, mentalno i društveno blagostanje. Jer su u prošlom stoljeću i ranije ljudi postali umorni od religioznih svjetonazora. Kad god bi neko spomenuo riječ spiritualno, ljudi bi to povezivali s religijom, i nastojali da se odmaknu od toga. Ako religiju, koja je ispolitizirana usporedimo s bebom, a sve ono dobro i pozitivno što religija nosi sobom, sve one vrijednosti i sve što podržava život,  s vodom u kadi, nije bitno o kojoj se religiji radi, na svim časovima vjeronauke poučavaju se i neke univerzalne vrijednosti, danas smo u ime sekularizma odbacili i ono što je dobro. Bacili smo bebu, a zajedno s njom i vrijednosti. Nalazimo se u procjepu. U svom intelektualiziranju svi mislimo da imamo konačan odgovor, ali Bog je taj koji se posljednji smije. Svako gledište koje se poteže je frakcijsko i sektaško. Molim vas, budite strpljivi sa mnom. Ja ne pripadam niti jednom odvojku niti sekti, čak ni onoj profesionalno-medicinskoj jer sam zahvaljujući Swamijevoj milosti Gospodin Niko i Ništa. Nisam podređen nikakvoj instituciji i mnogo puta sam govorio o istim. Mnogi žele pripadati nekom establishmentu i kritizirati ga u isto vrijeme. Ne znamo preuzeti odgovornost za sebe. Božansko u nama će se pobrinuti za nas ako znamo gdje da se povežemo, umjesto da crpimo druge, vladu i brojne sisteme koji su nas iznevjerili.

Dakle, WHO je institucija nekolicine tzv. plemenitih ljudi, ali oni su sekularisti i neznalice koji nisu željeli imati ništa s religijom ili duhovnošću. Jedan indijski liječnik je na konferenciji Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1978. predložio uključenje riječi duhovno, kako bi se govorilo o fizičkom, mentalnom, socijalnom i duhovnom blagostanju. Njegov prijedlog nije bio prihvaćen. Ali on je nastavio, Ako se ograničimo samo na fizičko, mentalno i socijalno zdravlje, to se može odnositi i na čopor vukova. Kako? Fizički jaki, mentalno budni, socijalno dobro povezani. Kako možemo ljudsko biće usporediti s čoporom vukova? Ali ni to nije slomilo zid oko njega. Međutim tijekom godina, početkom 90-ih,  WHO je ipak u povelju uključila sljedeću definiciju: „Zdravlje je dinamično stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog i društvenog blagostanja, a ne tek puko odsustvo bolesti“.

Duhovnim jezikom rekli bismo da mir nije tek odsustvo rata. Definisati mir kao stanje u kojem ne bacamo bombe jedni na druge je fizičko, materijalističko poimanje mira. Odsustvo rata nije mir jer se rat odvija u nama svakoga trenutka. Taj rat ne možemo izbjeći ma koliko bili sigurni u u svojim bunkerima. Mislimo da poput nojeva možemo zariti glavu u pijesak i reći da smo u miru dok nam cijelo tijelo viri van. To je nemoguće. Stara latinska poslovica kaže, Mens sana in corpore sano, zdrav duh u zdravome tijelu. Drugim riječima, samo zdrav um može dati istinski zdravo tijelo. Jako je važno razumjeti da stanje tijela odražava stanje uma, što je jako teško objasniti ljudima tzv. savremene civilizacije a naročito onima iz moderne medicine koja se oslanja na farmaceutsku industriju i tehnologiju, a ne osvrće na temeljne stvari. Mi iz brige o zdravlju izostavljamo suptilne nivoe. John Millton u „Izgubljenom raju“ kaže: „Um može od raja stvoriti pakao i pakao od raja“, i to doživljavamo gotovo svaki dan. Kad sve ide dobro, mi u svom umu stvorimo pakao. O ovim aspektima zdravlja ćemo govoriti kako budemo išli naprijed.

 

Sada želim citirati nešto vrlo duboko što je Swami rekao u Svom govoru 17. maja, 1965: „Kada čovjekov um ne prianja za uspone i padove u životu već je u stanju održati stanje spokoja u svim okolnostima, to će osigurati dobro fizičko zdravlje. Bolest je više uzrokovana pogrešnom ishranom uma nego tijela. Liječnici to nazivaju nedostatkom vitamina. Ja bih to nazvao nedostatkom vitamina B. I preporučio bih ponavljanje imena Božijeg, kontemplaciju na Božiju slavu i milost. To je vitamin B. Lijek za bolest je samo trećina liječenja. Regulisan život i dobre navike su druge dvije trećine.“ Ponoviću: „Lijek za bolest je samo trećina liječenja. Regulisan život i dobre navike sudruge  dvije trećine.“ To je ono što nam Avatar ovog doba govori o zdravlju.

Možemo se zapitati zbog čega je onda dao izgraditi Superspecijalističke bolnice i poticao sve više zapadne medicine ovdje. To je velika tema. Ali jednom iskrenom tražitelju je jasno rekao: „Dajem ljudima ono u što vjeruju i što žele, kako bi jednog dana shvatili šta je za njih najbolje.“ Mi nismo tijelo, nismo um, nismo intelekt, mi smo vječna neuništiva Atma. To nije izjava koju trebamo ponavljati poput papiga, već istina koju moramo doseći iskustvom, koja nema veze s tim da li smo Indijac, Evropljanin, kršćanin ili budist. To je univerzalno. Swami je rekao: „Čovjek treba shvatiti da nije samo tijelo, već kombinacija tijela, uma i duha.“ Ili možete reći um-tijelo-duh. Zato, kada je inaugurirao kurs u MBA, rekao je: „Ne Master of Business Administration. Ja vam pokazujem način na koji ćete sinhronizirati um (Mind), tijelo (Body) i Atmu.“ Dakle, sinhronizacija tijela, uma i duha je ključ za sve u životu, ne samo za zdravlje i iscjeljenje. Kako sam rekao nešto o tome na koji način um utječe na naše fizičko zdravlje, ispričat ću vam jednu priču o sebi.

Kako sam već rekao, bio sam privržen Swamijev poklonik preko 30 godina, barem vjerujem da je tako. On je imao prioritet u odnosu na porodicu i osobno blagostanje. Ipak, zahvaljujući odgoju i odrastanju bio sam pun obmane, ega. Imao sam jako dobro obrazovanje u svojoj struci, a Swami mi je i sam na prvom intervjuu 1980. govorio o budućnosti. Rekao mi je da će sagraditi Superspecijalističku bolnicu i da ću ja tu doći živjeti s Njim i služiti Mu. Dakle, ja dolazim s mišlju kako ću ovdje raditi velike stvari. Bio sam već oslobođen iluzija kada je u pitanju smjer kojim se kretala medicinska njega u Australiji. Da me Swami nije doveo tu, razmišljao sam o tome da napustim medicinsku profesiju s 55 godina, iako sam bio vrlo uspješan na profesionalnom planu, i da se počnem baviti nečim drugim. Do tog perioda novac mi više nije predstavljao sve u životu. Ali trebalo se desiti nešto drugo.

Dakle, On me je doveo ovdje kako bih na vanjskom nivou primijenio brojne vještine koje su bile potrebne u tom trenutku i podučavao svoje kolege. U isto vrijeme, koristio je bolnicu kao žrvanj za mljevenje mojih obmana i ega, osjećaj da sam ja taj koji sve obavlja, Bez te i te intervencije ovaj pacijent ne bi preživio ili Ovaj lik to čini pogrešno, treba raditi drukčije. To da nešto se mora ili ne smije u meni je bilo jako snažno. Međutim, to je bio način na koji sam bio obučen. To je način na koji se medicina praktikuje u cijelome svijetu. Ali u ovom slučaju, Swami me nije koristio samo kako bih na vanjskom nivou liječio pacijente, već mi je dao priliku da budem na mjestu gdje će On biti taj koji će liječiti moj um. To je jako bolno. Mi se možemo pokušati distancirati od svega i intelektualizirati o duhovnosti i ljubavi. Ali kada je naša zona komfora ugrožena, tad postaje uistinu teško. Prvo mi je dao znake da sam prekoračio granicu, iz čistog entuzijazma da stvari učinim boljima. Swami je pak imao druge planove.

Sljedeće godine je bilo još gore. Doslovno sam sam sebe poslao u bolnicu. Jer mi je Swami rekao, Idi tamo i radi. Govorio sam o tome u prethodnim predavanjima. A činjenica je da kada sam treći put došao tu nakon ljetnih praznika, bio sam potpuno nepoželjan. Počeo sam se spremati da se vratim nazad u Australiju. Čak me ni supruga nije mogla zaustaviti. Iako mi je Swami rekao, Živjet ćeš sa Mnom. Sačekao je da djeca dođu za Božićne blagdane. I najednom nas zove na intervju i kaže: „Završi tamo sve što imaš, dođi ovdje sa suprugom i ostani ovdje.“ Drugim riječima, htio mi je dati do znanja da se trebam vratiti. Ne mogu sada o tome detaljnije govoriti jer imamo drugu temu.

Sad sam se opet vratio, sredina je marta, Swami je već u Whitefieldu. Iskreno govoreći, bio sam savršenog zdravlja. Bavio sam se sportom. Uvijek sam se hvalio bilom koje je iznosilo između 64 i 68, a moj pritisak nikad nije iznosio preko 150/70. Vraćamo se nazad, Swami je u Whitefieldu. Moja supruga je također otpuštena. Vidite, on mora um izložiti trenju. Ukoliko se umu dozvoli da dovoljno dugo boravi u zoni komfora, neće se moći razviti dovoljno kako bi uvidio da je sve samo igra. On odabere nekolicinu koji su spremni da nauče tu lekciju. Dakle, ona je tu u Whitefiledu, bez posla, dolazim i ja, po prvi put u vrijeme indijskog ljeta, i On me potpuno ignoriše. Dani prolaze, niko me ne želi. Počinjem se brinuti za svoju budućnost. Ja sam stranac ovdje. Nemam prijatelja, rođaka niti porodice u ovoj zemlji na koje bih se mogao eventualno osloniti.

Tada nam je prišao upravitelj brindavanskog ashrama i pitao nas da li bismo mogli pružati medicinsku pomoć brojnim poklonicima iz inozemstva koji su tu dolazili. Bolnica u Whitefieldu je prilično daleko u centru grada, nije smještena tako blizu kao u Puttaparthiju. Ja sam naravno pristao i tako je naša soba postala praktično bolničko odjeljenje otvoreno 24h na dan. Jednog dana došla mi je gospođa iz Holandije, vrlo poslovna i bogata. Patila je od nervoze i visokog krvnog pritiska. Uobičajeno, ne treba tretirati pacijente odmah. Pritisak trebate izmjeriti tri puta, i ako mjere ostanu iste, tek tada razmišljate o eventualnoj medikaciji. A ne kao kao danas, odmah uzeti aspirin za glavobolju ili nešto za smirenje. To je biznis. Postoje skriveni uzroci koje isto tako treba tretirati. Prije nego što sam joj dao lijek, rekao sam joj da dođe sutra ujutro, da je prekontroliram još jednom. U međuvremenu smo imali lijepi satsang. Konsultacije s pacijentima smo koristili kao priliku za satsang kako bismo korisno ispunili vrijeme. Šta me je nagnalo da učinim ono što sam zatim učinio, ne mogu objasniti. To je bio Swami.

Podigao sam spravicu za mjerenje pritiska. Bio sam već mjesec dana u Indiji, bez ikakve perspektive, i zalazio po prvi puta u indijsko ljeto. Kad sam izmjerio pritisak, možete li pogoditi? Iznosio je 230/130! To bi svakog  prestrašilo na smrt (smijeh). Moji roditelji su umrli od moždanog udara, moje bake i djedovi isto. Genetski gledano, ja sam pravi kandidat za smrt od moždanog udara. I zahvaljujući svom medicinskom predznanju, bio sam nasmrt uplašen. 230/130, zdrava, sretna osoba! To je ono što pokušavam reći. Stres, um, nijedan liječnik to ne razumije. Zato ponavljam, postoji dio vas koji stvara vaš problem sa zdravljem. Naše probleme ne može riješiti neko drugi. Zato vam pričam ovu priču.

Moja prva reakcija bila je da Swamiju predam pismo. Sjedio sam u prvom redu, s pismom u ruci, ali On je prošao pored mene kao da ne postojim. Ono što me je još više razbjesnilo bila je činjenica da moja supruga nije pokazivala znakove zabrinutosti. Ovdje sam ja koji gotovo umirem, a na njoj se to nije dalo primijetiti. Kako je i ona liječnica, bila je beskrajno zabrinuta, ali nije to pokazivala. Sljedeće jutro provjerio sam pritisak jer je rečeno da se pritisak treba provjeriti tri jutra zaredom odmah nakon spavanja. Bio je 240/125, a Swami je i dalje odbijao uzeti moje pismo, čak i pogledati me. A već smo dobro zalazili u moje prvo indijsko ljeto ikada. Moj susjed bio je glavni tajnik premijera Andra Pradesha. I kad sam mu rekao šta se zbiva, bio je vrlo uznemiren. Rekao je da će me odmah odvesti u bolnicu da posjetim karidologa. Bio sam jako ljut na suprugu koja nije spolja pokazivala nikakve znake saosjećanja. Zašto? Ona je bila u potpunosti predana Swamiju. To je razlika. Ona nije htjela pojačati moj strah tako što bi i ona bila ispunjena strahom. Njeno ćutanje me je učinilo još ljućim i rekao sam joj da ne želim da pođe u bolnicu sa mnom jer joj nije nimalo stalo do mene. Frustracija i strah. I tako sam otišao u bolnicu s ovim divnim gospodinom.

Nakon EKG-a i kardiografije, liječnik mi je dao lijekove. Međutim, stres je bio tako silan da mi čak ni lijekovi nisu pomagali. Pritisak je i dalje bio vrlo visok. To je moć uma nad farmaceutskim lijekovima. Molim vas da ovo shvatite. Zamolio sa dr Narasimha Murtija koji je bio u direktnom kontaktu sa Swamijem, on je bio neka vrsta glasnogovorika tamo, da prenese Swamiju u kakvom se stanju nalazim. A on me je upitao, Jesi li počeo uzimati neke lijekove? - Da, ovog jutra. – O, pošto si već počeo piti lijekove, ne mogu se obratiti Swamiju. Znaš, svaka druga osoba u Swamijevoj blizini ima visok krvni pritisak (smijeh). Da, znam to, jer sam i sam imao priliku provjeravati pritisak ljudima ovdje i u Puttaparthiju. Imate priliku vidjeti ljude bliske Swamiju koji uđu po četiri puta u toku jednog dana u sobu za intervju i izađu sasvim crvenog lica. Zatim vas tiho zamole da dođete u njihovu sobu i izmjerite tlak. Obično bude preko 240/120. Činio sam to i znao o čemu se radi. Sve ove priče služe tome da ilustriraju snagu uma nad materijom. Zato sam napravio malu digresiju.

Kako se možemo smiriti i dovesti se u stanje harmonije? Vraćamo se na Gayathri Mantru, koja je vrlo moćna i od velike pomoći. Ona obuhvata tri aspekta našeg tijela: tijelo, um i duh. Prvo ću vam dati značenje a zatim ćemo je ponoviti tri puta kako bismo energizirali prostoriju i vratili se u stanje harmonije. Tijelo je grubo/zemlja, um je suptilan, a kauzalni nivo je nivo Atme. Om Bhur Bhuvah Svaha. Kao što znate, Bhu se odnosi na materiju ili zemlju, i predstavlja tijelo. Svaki atom i elektron ovog tijela potekao je iz zemlje i njoj se vraća. Niti jedan atom vašeg tijela niste vi. Ali naravno to je hardware koji nosi genetski materijal, suptilni dio. Ali na grubom nivou, atomi su isti u tvom, mom, njegovom tijelu, bilo u formi ugljika, nitrogena, silicijuma, i sl. Drugi dio je Bhuvar, i on se odnosi na Prana Sakti, ili kako je Kinezi nazivaju, Chi. Možete reći da udišete životnu silu koja pokreće vaše tijelo, to je Bhuvar. Svahar je Prajnana Sakti, svjesnost ili svijest. Izvor svega. Izvor od kojeg dolazimo, kojim smo okruženi i u koji se konačno vraćamo. Bhur, Bhuvah, Svaha. Zato i liječnici moraju uzimati u obzir Pranu, životnu silu, i Prajnana Sakti, integralnu svijest. Tek tada to možemo zvati holističkim liječenjem. Swami je ovo objasnio u 16. tomu Sathya Sai govori, str. 93. Sad ćemo odmantrati Gayathri Mantru tri puta.

Za sada je važno znati da zdravlje nije sve. Postoji mnogo više stvari u našem životu od pukog zdravlja. Ali bez zdravlja ništa ne možemo postići. Iz tog razloga će vitalnost tijela pomoći vitalnost cijelog našeg bića, uključujući um, povezujući ga s duhom. Ljudi koji vide takve stvari mogu reći, Tom čovjeku su sve čakre otvorene i on je pun energije koja protiče kroz njega. Zato što u tom slučaju um ne djeluje kao agens odvajanja. Svi naši koncepti, uvjerenja, uslovljenosti mogu biti prepreka jer nastavljamo da brbljamo intelektualnim žargonom. Ali da bi prana potekla u punoj snazi, kada su svi kanali potpuno otvoreni, ne treba vam nikakav jezik.

Postoji priča koju je Swami pričao, o učenjaku i splavaru. Tražio sam tačan citat, ali nisam našao, pa vas molim da mi oprostite ako sam nešto dodao. Učenjak je htio preći rijeku. Udobno se smjestio u čamcu, zavalio unazad te je čitajući novine htio malo proćaskati sa splavarom. - Da li si išao u školu? - pitao ga je. – Ne, odgovori on. Tad mu učenjak reče, - Onda si protraćio jednu četvrtinu svog života. Nakon nekog vremena upita, - A znaš li čitati novine? – Ne. – Tada je polovina tvog života bačena niz vodu. – Da li bar slušaš radio? – Ne. – Tri četvrtine tvog života su bačene niz vodu. U tom trenutku, našli su se nasred rijeke. Voda je postala dublja i brža, čamac je počeo da se ljulja. Splavar upita učenjaka, - Znate li plivati, gospodine? - Ne znam, a splavar će na to, - U tom slučaju, cijeli vaš život je bačen niz vodu. Kad je zdravlje u pitanju, Swami kaže: Brinemo o mnogim stvarima. Kada izgubite novac, možete ga ponovo zaraditi. Kada izgubite posao, možete naći drugi. Kad izgubite ženu, možete naći drugu. Ali kad izgubite život, izgubili ste sve.

Dakle, najvažniji od svih jeste dragocjeni dar života. Zato je Swami rekao, Dragocjeno je zadobiti ljudsko rođenje. Od 8,4 miliona vrsta na zemlji, ljudsko rođenje je rijetkost. A kad su već stekli ljudsko rođenje, samo nekolicina teži tome da spozna svoju istinsku prirodu. A od te nekolicine samo je nekolicina uspjela sresti se licem u lice s živućim Bogom i iskusiti Ga, dok drugi još moraju da tragaju. To je kao da ste pozvani na veliku gozbu, i počnete uživati u hrani koja vam je servirana, dok jedan čovjek ide oko stola i pravi bilješke o tome ko je kuhao, koji su recepti korišteni, koji sastojci... Dok on završi s pravljenjem bilježaka, drugi su već završili s jelom i njemu nije niišta ostalo. Dakle, postoji granica u našoj potrazi za znanjem. A Baba je sam rekao: Nikada Me nećete razumjeti. Ja sam izvan dosega razumijevanja. Neobjašnjiv, umom nedokučiv. Ja sam sveukupnost. Dođite, iskusite Me. To je svrha satsanga.

Nisam došao ovdje kako bih održao propovijed ili lekciju. Ja prezirem te dvije riječi. Ko sam ja da bih vam mogao držati lekcije? Ja samo s vama dijelim ono što je u mom srcu, ono što je ova osoba, prije 35 godina puna neznanja i ega, agnostik, postala danas, samo zahvaljujući Njegovoj milosti. A proces topljenja, rastakanja i preoblikovanja... Zlatar može načiniti ogrlicu od zlata samo ako ima dozvolu da potpuno istopi lanac, narukvicu, nanognicu. Ali naša osobnost to neće dozvoliti jer smo se mi poistovjetili s njome. Nije lako postati Niko i Ništa. Ja iskreno vjerujem da ne pripadam niti jednoj zemlji, rasi ili religiji. Nisam vezan ni za koga. To mi danas u odnosima stvara mnogo problema. Ali me to ni najmanje ne uznemirava. Čak i sa mojom porodicom. Došao sam sam i odlazim sam. Ne predlažem da biste vi tako trebali činiti. Ako ste spremni, iskočite iz čamca i pogledajte šta je stvarno život, a Bog će vas primiti u naručje, izvjesno. To je predanost.

Pred sami početak Drugog svjetskog rata, Kralj George je u radijskom obraćanju imperiji na BBC izrekao sljedeće: „Čovjek je otišao u crkvu, kleknuo pred oltar i zamolio za pomoć. A zatim je čuo glas iz visina koji mu je rekao: Ja nisam ovdje. Izađi van, ali nauči držati Moju ruku. Provest ću te brdima i dolinama. Kada svane, bit ćeš na vrh brda i sam ćeš vidjeti svjetlost koju zazivaš.“ Da bismo ugledali svjetlost svijesti, Chaitanya, moramo otpustiti sve što nas zadržava. A to će ubiti našu osobnost. To će ubiti naše pretvaranje. Našu intelektualnost. Jer vezu najčešće uspostavljamo kroz knjige, ili neku vrstu učenja, ali ne direktno sa samim Izvorom. To je ono što želimo od Swamija. Molim Te, Swami, spreman sam otpustiti bilo šta jer vjerujem da si Ti Bog. I to je prilika koju smo dobili nakon 5 000 godina. Kada će nam se ukazati sljedeća prilika, ne znamo. Da li ćemo se ponovo roditi kada Prema Sai bude tu, to je stvar mašte i nagađanja, nema garancije. Da li smo stekli dovoljno zasluga da se uskoro ponovo rodimo kako bismo nastavili tamo gdje smo stali? Možemo se etiketirati kao taj i taj, kao ljudi koji imaju posebnu svjesnost, ali samo Bog zna gdje se nalazimo. Ono što vidimo spolja nije stvarno.

Ono što je bitno, braćo i sestre, moramo se koncentrirati na očuvanje onoga što nam je Bog podario, a to je zdravlje. Prirodno se rađamo zdravi, ali zbog karmičkih posljedica stičemo urođenu srčanu manu i druge bolesti. Ali mnoge bolesti koje steknemo tijekom života posljedica su naše vlastite krivice, iz neznanja. To možemo izbjeći. Za mene je već kasno. Ja živim samo zahvaljujući Njegovoj milosti. Ovo je tijelo bilo načeto već u vrijeme kad je stiglo pred Babina Lotosna Stopala. Ali kakve god popravke da je Baba načinio bile su vrijedne truda, a mnoge od njih bile su čudesne. To je Njegova milost, koja me opunomoćuje da mogu govoriti o tome. Ispričat ću vam priču, ali prije toga još nekoliko stvari.

Dakle, očuvanje zdravlja je veoma važno. Postoje brojni aspekti toga. To je velika tema za sebe. Ali najvažnije prije svega jeste pozitivno razmišljanje. Drugo, stanje vašeg uma predstavlja odraz hrane koju jedete. Jer hrana, suština onog što probavite, čini vas onim što jeste. Da bi bio satvičan, umu je potrebna satvična hrana. A to se ne može desiti preko noći. Samo zato što sam vegetarijanac deset godina ne znači automatski da sam bolja osoba. Postoje brojni skriveni faktori koje nije lako razumjeti. Mogu vam dati znanstveni opis toga. Sve što smo sada predstavlja vektor svih sila koje djeluju u određenom trenutku. Vektor znači rezultanta nečega. Mi smo možda svjesni samo dvije sile koje djeluju, i na osnovu toga očekujemo određeni rezultat. Ali koliko je sila na djelu koje ne poznajemo? One mogu poticati iz drugog svijeta, od naših preminulih rođaka, roditelja, braće i sestara, s kojima smo još uvijek povezani i koji nešto žele za vas. To mogu biti ljudi oko nas koji žele da budemo ovakvi a ne onakvi. Dakle, na djelu su mnoge nevidljive sile koje Swami može vidjeti. Kada vas pogleda, on vidi cijeli niz sila kojima ste okruženi i koje utječu na vaše odluke, a vi ih niste svjesni. Onda kažete, Donio sam objektivnu racionalnu odluku utemeljenu na nekoliko stvari koje poznajem na vanjskom nivou. Ali koliko je toga u meni što još ne poznajem i što isto tako utiče na moje odluke i moj život? I to je ono gdje predanost stupa na scenu. Bože, ja sam samo dijete. Znam tako malo. Molim Te, uzmi me u Svoje naručje, i pomozi mi. Ali kako bi nas približio Svom naručju, On mora ukloniti prljavštinu u nama. On je čista svjesnost. Dakle, mora primijeniti teški tretman kako bi sprao svu obmanu, povrede, krivicu, ego. Teško je sve i pobrojati. Nadam se da ću uspjeti prenijeti vam cijelu stvar. Molim Boga za vodstvo da na pravi način ilustrujem ovo što sam rekao i da mi da prave primjere.

Dakle, prvo i najvažnije, očuvanje zdravlja. Detalje ćemo objasniti u nastavku. Zatim, prevencija bolesti. To dvoje ide zajedno. Zdravlje nam je dato pri rođenju. Moramo očuvati zdravlje i spriječiti njegovo narušavanje usljed određenih okolnosti koje vezujemo s jeftinim odabirom, taštinom, ukusom i težnjom za popularnošću.  Možete reći, Ne, hvala kada vas zovu u pub. Možete reći, Ne, hvala kada vas ponude cigarom. Možete reći Ne drogama. Ljudi sve više pronalaze utjehu u raznoraznim opijatima, što je jako opasno, i može dovesti do samoubistva. To je još jedna tema za sebe. U samoubistvu ne nalazimo spas, već samo usložnjavamo svoje putovanje. Ovaj dragocjeni dar života kojeg nam je Bog podario niko nema pravo oduzeti. Čak ni ja nemam pravo oduzeti vlastiti život. Jer to je dar Božiji koji mi treba pomoći da pređem okean samsare. A tijelo je čamac. A kad želite torpedom uništiti čamac, sve što postižete jeste da se utopite u vodi. Dakle, očuvanje zdravlja, prevencija bolesti. Molio sam Swamija da mi da akronim. Znate šta je akronim? To je riječ u kojoj svako slovo predstavlja nešto. Bio sam jako umoran, nisam dobro spavao, i nisam mogao ustati ni oko 5 ujutro. Zaronio sam glavu u jastuk i rekao Swamiju, Molim Te, daj mi nešto što je Tvoje. Nećete mi vjerovati, i nemam vas namjeru uvjeravati, ali možete mi vjerovati na riječ, Baba mi je u snu dao cijeli govor. Ne znam koliko je trajao jer znate kako je relativno vrijeme u snu. Kaže se da je Krishna Arjuni cijelu Bhagavad-Gitu dao u jednom trenu. A nama trebaju godine da je proučimo. To je kao kad imate veliku internetsku brzinu kad u sekundi možete prenijeti gigabajte informacija. Dakle, ne znam koliko je trajalo, ali meni, u mojoj vremenskoj dimenziji, se činilo kao vrlo dug govor. Molio sam se da to bude riječ zdravlje, H-E-A-L-T-H. I On je precizno udovoljio mojoj molitvi.

H važi za Hari, Hari je drugo ime za Boga. Hari Om, Hare Krishna, Sri Hari, Hari, Izvor svega. E stoji za Excerise (vježbu) i Effort (trud) za tijelo i um. A – Awareness (svjesnost) i Acceptance (prihvatanje). L za Love (ljubav) prema Life (život). Ne fotelja, izađite van na polje Života i iskusite ga! Ne zaključani u sobi, okruženi knjigama i tuđim iskustvima. Tijelo smo dobili kako bismo imali iskustvo, a ne da bismo ga punili stvarima koje stvaraju dodatnu zbunjenost. Kada imate iskustvo, onda znate! Ne trebate od drugih tražiti dodatna pojašnjenja. Ljubav prema životu. Sjećam se osobe koja je sjedila u fotelji, gledala televiziju, sve vrste sportova, znala sve sportiste i njhove rezultate, ali s ogromnim stomakom i pivom u ruci. Lijeni debeli snob, koji pije pivo i naziva se sportistom. Izađite van i trčite! Upoznajte polje! Moramo se uključiti u kshetru. Dolazimo u ovu kshetru, polje. Zbog karme koju stječemo karmakshetra postaje Kurukshetra (bojno polje), na kojoj se odvija sukob između naše savjesti i naših želja. I borimo se sve do trenutka kada smo u stanju napustiti bojno polje i ući u Dharmakshetru rekavši, Sada sam slobodan. Prešao sam rijeku bez opasnosti. Ne posmatram sliku nekog drugog koja prikazuje njegovo gledište o tome šta se nalazi na drugoj strani. Ne gledam u sliku. Ja je doživljavam, osjećam. Osjećam svježinu toga, snagu, ljepotu. To je život. Dakle, ljubav prema životu. T stoji za Thoughts (misli). Trenutak indiskrecije, negativna misao, može biti kristal cijanida na izvorištu uma. Zato se um naziva Manasasaruvar. Pored Kailasha nalazi se jezero. Mirno jezero sa svježom vodom. Čistom vodom. Ali zahvaljujući turizmu, Manasasaruvar je zagađen plastičnim kesama. Gdje savremeni čovjek može neko mjesto održati čistim i urednim? Današnji čovjek će zagaditi čak i Božije boravište Kailash. To je ono kakvi smo danas. Artificial (vještački). Izgubili smo sposobnost da budemo Heartificial (ispunjenog srca). Ne živimo prema savjesti i osjećaju svetosti svakog komadića zemlje. Zato starosjedilački narodi obožavaju Prirodu. Poput Aboridžina u Australiji i brojnih drugih starosjedilačkih naroda i njihovih religija. Danas marširamo širom i diljem zemlje bez štovanja prema Majci Zemlji. Toliko se štete nanosi, a mi tome doprinosimo u ime tzv. savremenog obrazovanja i moderne civilizacije. Ništa nas ne zanima osim profit, profit, novac, novac. Pričat ću vam o farmaceutskoj prevari u vezi svinjske gripe 2009.

Zadnje H stoji za harmoniju. Harmonija, rtm na saknsritu. Kad smo mi u skladu, sve je mirno i tiho. U našem umu nema čak ni mreške koja bi nas uznemirila. U tom skladu ima toliko mira, sreće i humora. Duhovnost je humor. Smijte se na svom putu ka Kraljevstvu Božijem! Plačljivce šalju nazad. Nikoga neće primiti sa suzama. Ja to znam. Ako ne želite da mi vjerujete, nemojte. Plačljivce ne primaju. I rekao sam vam ranije, povratne karte su mnogo jeftinije od jednosmjernih. Ako želite dospjeti tamo, morate već na Zemlji obrisati suze. Vratimo se na H, Harija. Postoji uloga koju treba odigrati pacijent, i ona koju treba odigrati liječnik. Pacijent treba zazvati Harija prije nego ode posjetiti liječnika. Danas ljudi izguglaju svoju bolest i kažu liječniku šta žele. To je ono što se dešava danas, zato što neko drugi plaća pretrage. Dakle, nemojte pretraživati Google, potražite Harija u sebi. Imajte najprije vjere u sebe, tada ćete imati vjere u Boga, a On će pronaći pravog doktora za vas, u skladu s vašom karmom. Ima li vam to smisla? Dakle, najprije zazovite Harija, a ne dr. Google-a. A zatim recite, Bože, ja sam Tvoje dijete. Molim Te vodi doktora kojeg posjećujem. Volim Te, Gospode. Vjerujem u Tebe. To je ljepota naše Superspecijalističke bolnice, kao i opšte bolnice. Toliko drukčija od svih bolnica na svijetu. Više od 99% pacijenata koji dolaze ovdje, dolaze s vjerom. Apsolutnom vjerom, a Bog uslišava. Na misteriozne načine. Ako odete na Heart-2-Heart, naći ćete brojne nevjerovatne priče o ljudima koji su došli iz dalekih krajeva gdje im je bila uskraćena medicinska pomoć i koji su na čudesan način dovedeni do nas. A oni ništa ne zahtijevaju. Brojne priče koje tek treba ispričati.

Dakle, zazovite Harija. Ma koliko da je liječnik dobar, ma koliko iskusan hirurg, on mora zazvati Harija. I kod najvećih i najboljih postoji ljudski faktor. Čak i doktor prije nego započne svoj radni dan mora početi s molitvom, i to je ono što činimo u ovoj bolnici. Prije svake operacije, liječnik će pogledati Swamijevu sliku, pomoliti se prije nego uzme skalpel i zasiječe: Swami, ja sam samo čovjek. Ti si mi poslao ovog pacijenta. Molim Te, drži moju ruku. Dozvoli mi da budem instrument. Dozvoli mi da dam ispravnu dijagnozu. Daj mi da dam ispravno liječenje. Dozvoli mi da ne predoziram pacijente suvišnim lijekovima. Dopusti mi da ne dam lijek koji bi mogao prouzrokovati nuspojave, koje će stvoriti sljedeću bolest, što u medicinskom rječniku nazivamo jatrogena bolest. Kad dođete u bolnicu s malim problemom, a izađete s velikim. Vidio sam kako se dešavaju te stvari. Dakle, čak i hirurg mora imati taj stav poniznosti. Ispričat ću vam priču.

Kad sam u svojim ranim danima radio u Australiji, svakog vikenda odlazio bih kolima u prirodu, čak i ako bih naišao na samo jednu osobu. Gotovo u 100% slučajeva radilo se o starosjediocima Australije. Oni bi pozvali nekolicinu svojih prijatelja i rodbine, i imali bismo satsang, na kojemu bih s njima dijelio svoja iskustva. Nosio sam sa sobom knjige o Babi, kasete, šta sve ne. I boravio po kućama preko noći. Nije bilo bitno čija je kuća u pitanju, bila je to Swamijeva kuća. Ja se ne osjećam drukčijim od njih, to je ljubav. Jednom prilikom prišla mi je jedna gospođa koja je imala vrlo loše proširene vene i zatražila od mene da budem njen anesteziolog. To obično bira hirurg, a ne pacijent. Međutim, samo će vam anesteziolog znati reći ko je pravi hirurg, a ko mesar. Vidio sam i jedne i druge širom svijeta.

Pitao sam je da li je osigurana. Kako je potvrdila, organizirao sam joj operaciju u privatnoj bolnici u kojoj sam radio kod jednog vrlo eminentnog hirurga, Davida Gilleta. Uvijek kažem da je to jedan od najboljih hirurga s kojim sam ikada radio. Vrlo dobar, vrlo precizan. Otišao sam da je posjetim. Kako sam je poznavao, odnio sam joj Hislopovu knjigu, Moj Baba i ja. Bila je to 1984. Imali smo vrlo zanimljiv i živ razgovor oko 20.30 kad sam završio svoje vizite i otišao kući. Tad sam tek shvatio da sam zaboravio da je pregledam! Zaboravio sam da joj propišem bilo kakav lijek. Nisam joj pregledao pritisak, bilo, niti pluća kako bih provjerio da li smije primiti anesteziju. To je još jedna igra.

Sljedeće jutro odlazim u operacijsku salu, ona je prva na listi, čeka u kolicima. Čim me je ugledala, zasvijetlila je kao lampa. Puna samopouzdanja i sreće. To je vjera. Nije bilo znakova stresa niti tjeskobe. Rekao sam joj, Ok, sve je u redu, nemaš se oko čega brinuti. Žao mi je što ti nisam dao nikakve lijekove prije anestezije. A ona mi reče, Ne, nema potrebe. Znam da sam u dobrim rukama. Vjera, snažnija od predanestetičke injekcije. Mogu vam ispričati i brojne druge primjere gdje morate smiriti pacijente lijekovima koji nisu nužno dobri za njih. Ja koristim metod koji nazivam KISS (Keep It Short And Simple[1]), koji sam razvio na temelju svog direktnog kliničkog iskustva, ne na osnovu tehnologije. U suprotnom, raznorazne parafernalije se koriste kako bi se izvuklo još novca. Ako radite dodatne stvari, dodatno i naplaćujete. To je ono što se danas dešava, potpuno nepotrebno.

Operacija je trajala nekih 45 minuta. I ona se probudila u sredini sljedeće operacije. Nisam joj dao gotovo ništa protiv bolova. Potpuno se oporavila bez ikakvih bolova. Nakon operacije htjela je hitno razgovarati sa mnom u susjednoj sobi za oporavak. Rekla mi je, Posljednja stvar koje se sjećam jeste da ste zaboli iglu u zadnji dio moje šake i injektirali nešto što sam osjetila kao hladnoću koja se penje mojom rukom. I sve je odjednom bilo zagašene svjetlosti, kao zalazak sunca, nakon čega je nastupio potpuni mrak. Odmah zatim kao da je nastupila zora i mogla sam vidjeti sebe kako sjedim na svojim prsima, pitajući se šta radim ovdje. To su njene riječi. Bila sam tako lagana da se uopšte nisam mogla držati svog tijela. Počela sam se dizati gore, poput balona napunjenog helijem. Tokom cijele operacije boravila je na nivou plafona i iz te ptičje perspektive posmatrala sve što se događa. Prvo što se zapitala bilo je, Ko je taj čovjek s bradom koja izviruje ispod maske? Bio je to čovjek koji je uvijek pomagao hirurgu kojeg sam vam pomenuo, a kojeg ona nikada prije ni poslije nije vidjela. A zatim je opisala cijeli događaj, kako smo je pozicionirali, malo na stranu, vidjela je hirurga koji je operirao, a zatim je vidjela Sai Babu kako stoji s desne strane hirurga. Iz Njegove desne ruke curilo je nešto kao zelena guma, s narandžastim odsjajem. Operacija je protekla potpuno glatko, bez ikakvih bolova. Jer taj intezitet energije oko Babe, to odsustvo straha... Strah je suprotan ljubavi. Swami kaže: Strah je mentalno kreirana briga. On ne postoji. To je duh unutar naše glave. Ja ne vjerujem u brojne stvari o kojima se danas govori u savremenoj psihologiji, psihijatriji, psihoterapiji. Ispričao sam vam priču o dječaku koji se izliječio od shizofrenije zahvaljujući Sai-hrijatrijkom šoku. Swami je bio taj koji ga je iscijelio. Swami može učiniti bilo šta kad smo povezani s Njim. Ali pitanje je da li smo stvarno povezani? Naravno, hirurg nije Babin poklonik, ali zna za Babu. Zna da ja dvaput godišnje dolazim ovdje i provodim po nekoliko sedmica. To je Hari. Nastavićemo sljedeći put.

Napor (Effort) i vježba (Excercise) za um i tijelo. Znamo kako vježbati tijelo, džogiranje i slično. Ali ova zemlja putem svoje vedske kulture pruža enormno znanje o tome kako vježbati um, yoga, meditacija, disanje, toliko mnogo tehnika i vježbi, namasmarana i sl. Moramo to raditi kako bismo um držali u dobrom stanju. Swami je dao brojne vježbe za um, ali ih mi ne prakticiramo redovno. Čak je i Omkar dobra vježba, za tijelo i um. Najbolja fizoterapija koju možete pružiti svojim plućima, Auuuuuuum. Puni kapacitet zraka u vašim plućima se potpuno izmijeni kod sljedećeg udaha. To podrazumijeva i ispravnu ishranu za um, kao i za tijelo. Takva ishrana dolazi i s vježbom. Možete misliti da to ne vrijedi za vas. U potrazi za svjetlom trčimo za sjenkama i duhovima, kako to? Nemojte misliti da sam strog prema vama. Sam sam prošao kroz sve to. 52.00

Sjećam se svojih prvih dana. Prolazio sam kroz mračne tunele. Swami bi ugasio svjetlo i zatim samo posmatrao kako bi vidio da li Mu vjerujem. Nalazio sam se potpuno izvan svoje prirodne okoline, a On me je izlagao tim iskustvima. Danas kad gledam unazad kažem kako je to navjerovatnije najveći dar kojeg je On podario ovoj osobi. Ono što sam nazivao patnjom bila je zapravo prilika da se podignem na višu razinu. Ako sve ide dobro i glatko, nećemo proširiti svijest.

Ono što je najvažnije i na prvom mjestu jeste zdrav razum, a to je božanski razum. S tim ću završiti danas i nastaviti sljedeći put. Hvala vam na pažnji i ljubavi.