Ivan zna brojeve i sva pisana slova, a obožava engleski
Piše: Dora Koretić
Foto: Saša Midžor Sučić/CROPIX
Malenog Ivana Kosa, osmogodišnjeg dječaka s Downovim sindromom, najlakše je možda bilo upisati u neku specijalnu školu gdje bi svoje školske dane provodio u društvu djece sa sličnim teškoćama. Razmišljala je o tome i njegova majka, Katica Kos, koja je oduvijek bila svjesna da mogućnosti njezina sina ipak nisu onolike kao u zdrave djece.
Dvije godine nakon što je Ivan sazrio da krene u prvi razred, on govori engleski, zna sva pisana slova, poznaje jednoznamenkaste i dvoznamenkaste brojeve, a kod kuće mamu Katicu redovito uveseljava brojnim peticama iz omiljenih predmeta.
No, već prvi pogled na učionicu Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Vrapču, gdje Ivan pohađa nastavu, odaje da je njegov školski uspjeh rezultat “jednoga posebnog prijateljstva”. Dok pokraj ostalih drugašića u klupama sjede njihovi vršnjaci, simpatičnom Ivanu društvo svakodnevno pravi 22-godišnja Marijana Balažinec. Marijana nije “zalutala” na sate prirode i društva niti je zakazala u školi. Ta apsolventica logopedije njegova je asistentica i jedna je od 159 pomoćnika u nastavi koje educira Udruga IDEM.
Rasterećenje učitelja
Djeci koja imaju teškoće u učenju, posebno dijagnozu ADHD-a, odnosno poremećaja pažnje, kao i onoj s Downovim sindromom, asistenti pomažu tako što s njima dijele školske klupe, prilagođuju im nastavni program kako bi lakše pratila nastavu, a pritom velikih briga rasterećuju i učitelje koji zbog velikog broja učenika ne mogu svu pažnju posvetiti djeci s poremećajima.
Upravo se uz njezinu pomoć maleni Ivan danas nosi sa zahtjevnim zadacima redovite osnovne škole koju pohađa po prilagođenom programu.
Dok naglas čita tekst iz čitanke, svaki put kada “zapne” ili kada mu odleti pažnja, pokraj njega je Marijana koja mu šapće neke teže riječi ili pomaže u izgovaranju. Činjenicu da sjedi na satu često koriste i ostala djeca. Kada im učitelj Robert Ponjan postavi pitanje na koje ne znaju odgovor, umilnim pogledom odgovor potajice traže upravo u Marijani, pa tako više nikome od njih nije čudno što u školskoj klupi sjedi - studentica.
No, Marijani je na prvome mjestu ipak uvijek simpatični i razigrani Ivan. I dječak neobično cijeni nesebičnu pomoć koju dobiva na nastavi.
- U prvom sam razredu imao Tami, a sad imam Marijanu. Lijepo mi se s njom družiti jer mi pomaže na hrvatskome i matematici. Nije stroga, ne svađamo se i nikada mi ne ide na živce - govori Ivan dok mu se njegova asistentica smiješi.
Izvrsno prati nastavu
Svakog jutra ili popodne, ovisno o tome u kojoj je smjeni nastava, Marijana se sastaje s Ivanom ispred škole. Onamo ga dovodi njegova majka koja, otkad mu na nastavi pomaže asistentica, na posao odlazi potpuno mirna jer zna da će i taj školski dan proći u najboljem redu.
- Iako je Ivan dijete s posebnim potrebama, na savjet stručnjaka upisali smo ga u redovitu školu jer su psihološka vještačenja pokazala da bi ipak mogao pratiti nastavu. Odlučili smo probati vidjeti kako će se snaći, a prva dva mjeseca na nastavi je sjedio sam jer nismo ni znali da postoji mogućnost prijave za asistenta - ispričala je Kos. Ubrzo je od prijateljica doznala za Udrugu IDEM, koja educira asistente u nastavi i radi na uključivanju djece s posebnim potrebama u redovite škole. Obratila se udruzi i ubrzo je Ivan dobio svoju prvu asistenticu.
- Zapravo je veoma neobično koliko dobro Ivan uspijeva pratiti nastavu. Obožava engleski, iako ima manjih problema u pisanju, ali njegova učiteljica je iznenađena jer s engleskim ima manjih problema nego neki učenici. Slično je i s hrvatskim. Jedino mu matematika pravi manje probleme jer teže razumije sve što je apstraktno. Neopisiva je razlika sada, kad znam da s njim na nastavi netko sjedi. On je vrlo živahno i znatiželjno dijete koje zahtijeva dosta pažnje, a Marijanina je pomoć neizmjerna jer se može posvetiti samo Ivanu - kaže Kos. Svjestan je toga i učitelj Ponjan koji je puna dva mjeseca, kada Ivan nije imao asistenta, brinuo o njemu tijekom odmora kako ne bi odlutao u zgradi škole. Sada o tome skrbi Marijana koja je smatrala da će joj taj posao, kao budućem logopedu, biti odlično iskustvo u daljnjem radu. Zvala je stoga Udrugu IDEM, završila osnovnu edukaciju u trajanju od pet sati te ubrzo prvi put susrela Ivana.
- Uz njega zaboravim na sve svoje brige. Vrijeme koje provodimo zajedno prepuno je smijeha i lijepih trenutaka, i iako se ne čini tako, nije nimalo stresno i naporno - ispričala je Marijana.
Četiri sata nastave dnevno
Svakog dana nakon nastave, u kojoj Ivan sudjeluje četiri sata dnevno, Marijana s dječakom ispred škole dočekuje njegovu mamu, a potom joj predaje i informativku u kojoj mami Katici ostavlja popis dojmova s tog dana, kao i obrađenoga gradiva te domaćih zadaća. Kaže da je Ivan iznimno aktivno dijete koje veoma rado sudjeluje u nastavi pa je rad s njim prekrasno iskustvo.
- Osim što mu pomažem u čitanju, pisanju, računanju i sličnome, pokušavam mu prilagoditi gradivo kako bi mu bilo zanimljivije i kako bi ga lakše pratio. Potrebno je znati motivirati ga za nastavu, a kada primijetim da ga ostala djeca ometaju, jednostavno se povučemo u kabinet ili malo prošetamo. Iako se veoma dobro slažemo, trebalo nam je neko vrijeme da se priviknemo na neka pravila, sustav nagrađivanja i slično. A Ivan je dobar i zna da će svaki put kada dobro prođe školski dan, na kraju dobiti omiljeni kikić - kaže Marijana.
Dvije godine nakon što je Ivan sazrio da krene u prvi razred, on govori engleski, zna sva pisana slova, poznaje jednoznamenkaste i dvoznamenkaste brojeve, a kod kuće mamu Katicu redovito uveseljava brojnim peticama iz omiljenih predmeta.
No, već prvi pogled na učionicu Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Vrapču, gdje Ivan pohađa nastavu, odaje da je njegov školski uspjeh rezultat “jednoga posebnog prijateljstva”. Dok pokraj ostalih drugašića u klupama sjede njihovi vršnjaci, simpatičnom Ivanu društvo svakodnevno pravi 22-godišnja Marijana Balažinec. Marijana nije “zalutala” na sate prirode i društva niti je zakazala u školi. Ta apsolventica logopedije njegova je asistentica i jedna je od 159 pomoćnika u nastavi koje educira Udruga IDEM.
Rasterećenje učitelja
Djeci koja imaju teškoće u učenju, posebno dijagnozu ADHD-a, odnosno poremećaja pažnje, kao i onoj s Downovim sindromom, asistenti pomažu tako što s njima dijele školske klupe, prilagođuju im nastavni program kako bi lakše pratila nastavu, a pritom velikih briga rasterećuju i učitelje koji zbog velikog broja učenika ne mogu svu pažnju posvetiti djeci s poremećajima.
Upravo se uz njezinu pomoć maleni Ivan danas nosi sa zahtjevnim zadacima redovite osnovne škole koju pohađa po prilagođenom programu.Dok naglas čita tekst iz čitanke, svaki put kada “zapne” ili kada mu odleti pažnja, pokraj njega je Marijana koja mu šapće neke teže riječi ili pomaže u izgovaranju. Činjenicu da sjedi na satu često koriste i ostala djeca. Kada im učitelj Robert Ponjan postavi pitanje na koje ne znaju odgovor, umilnim pogledom odgovor potajice traže upravo u Marijani, pa tako više nikome od njih nije čudno što u školskoj klupi sjedi - studentica.
No, Marijani je na prvome mjestu ipak uvijek simpatični i razigrani Ivan. I dječak neobično cijeni nesebičnu pomoć koju dobiva na nastavi.
- U prvom sam razredu imao Tami, a sad imam Marijanu. Lijepo mi se s njom družiti jer mi pomaže na hrvatskome i matematici. Nije stroga, ne svađamo se i nikada mi ne ide na živce - govori Ivan dok mu se njegova asistentica smiješi.
Izvrsno prati nastavu
Svakog jutra ili popodne, ovisno o tome u kojoj je smjeni nastava, Marijana se sastaje s Ivanom ispred škole. Onamo ga dovodi njegova majka koja, otkad mu na nastavi pomaže asistentica, na posao odlazi potpuno mirna jer zna da će i taj školski dan proći u najboljem redu.
- Iako je Ivan dijete s posebnim potrebama, na savjet stručnjaka upisali smo ga u redovitu školu jer su psihološka vještačenja pokazala da bi ipak mogao pratiti nastavu. Odlučili smo probati vidjeti kako će se snaći, a prva dva mjeseca na nastavi je sjedio sam jer nismo ni znali da postoji mogućnost prijave za asistenta - ispričala je Kos. Ubrzo je od prijateljica doznala za Udrugu IDEM, koja educira asistente u nastavi i radi na uključivanju djece s posebnim potrebama u redovite škole. Obratila se udruzi i ubrzo je Ivan dobio svoju prvu asistenticu.
- Zapravo je veoma neobično koliko dobro Ivan uspijeva pratiti nastavu. Obožava engleski, iako ima manjih problema u pisanju, ali njegova učiteljica je iznenađena jer s engleskim ima manjih problema nego neki učenici. Slično je i s hrvatskim. Jedino mu matematika pravi manje probleme jer teže razumije sve što je apstraktno. Neopisiva je razlika sada, kad znam da s njim na nastavi netko sjedi. On je vrlo živahno i znatiželjno dijete koje zahtijeva dosta pažnje, a Marijanina je pomoć neizmjerna jer se može posvetiti samo Ivanu - kaže Kos. Svjestan je toga i učitelj Ponjan koji je puna dva mjeseca, kada Ivan nije imao asistenta, brinuo o njemu tijekom odmora kako ne bi odlutao u zgradi škole. Sada o tome skrbi Marijana koja je smatrala da će joj taj posao, kao budućem logopedu, biti odlično iskustvo u daljnjem radu. Zvala je stoga Udrugu IDEM, završila osnovnu edukaciju u trajanju od pet sati te ubrzo prvi put susrela Ivana. - Uz njega zaboravim na sve svoje brige. Vrijeme koje provodimo zajedno prepuno je smijeha i lijepih trenutaka, i iako se ne čini tako, nije nimalo stresno i naporno - ispričala je Marijana.
Četiri sata nastave dnevno
Svakog dana nakon nastave, u kojoj Ivan sudjeluje četiri sata dnevno, Marijana s dječakom ispred škole dočekuje njegovu mamu, a potom joj predaje i informativku u kojoj mami Katici ostavlja popis dojmova s tog dana, kao i obrađenoga gradiva te domaćih zadaća. Kaže da je Ivan iznimno aktivno dijete koje veoma rado sudjeluje u nastavi pa je rad s njim prekrasno iskustvo.
- Osim što mu pomažem u čitanju, pisanju, računanju i sličnome, pokušavam mu prilagoditi gradivo kako bi mu bilo zanimljivije i kako bi ga lakše pratio. Potrebno je znati motivirati ga za nastavu, a kada primijetim da ga ostala djeca ometaju, jednostavno se povučemo u kabinet ili malo prošetamo. Iako se veoma dobro slažemo, trebalo nam je neko vrijeme da se priviknemo na neka pravila, sustav nagrađivanja i slično. A Ivan je dobar i zna da će svaki put kada dobro prođe školski dan, na kraju dobiti omiljeni kikić - kaže Marijana.
Za asistente u nastavi 21 tisuća kunaUdruga IDEM osnovana je 1994. godine, a na početku 2007. zagrebački gradski Ured za obrazovanje, kulturu i sport financirao je 11 asistenata u nastavi u razredima u kojima su se nalazili učenici s teškoćama. Na kraju školske godine 2007./2008. Ured je financirao 73 pomoćnika, a u ovoj školskoj godini financira 106 asistenata u nastavi, za što se izdvaja 21 tisuća kuna.Učenici primaju izravnu pomoć asistenata u nastavi, objašnjava izvršni direktor udruge Darko Kobetić, koji im pomažu u svladavanju socijalno-psiholoških prepreka i nastavnih sadržaja, a učitelju pak asistent pomaže u kreiranju nastavnih ciljeva, zajednički razrađuju individualizirane odgojno obrazovne programe (IOOP) te surađuju u realizaciji planiranoga. Asistent u nastavi uključuje se i u rad cijeloga razreda i škole te surađuje s ostalim učiteljima u kolektivu, s ciljem poboljšanja uvjeta školovanja učenika s posebnim obrazovnim potrebama. |
bglavac
edin.kecanovic
