BUDUĆNOST VOLONTERSTVA

Ovaj članak brani tezu da je volonterstvo poželjno sa stajališta pojedinca, izgradnje zajednice i proizvodnje zajedničkih dobara. Dok isključivanje volontera iz hospicijske njege nosi rizik posebno za taj pokret, usklađivanje humanitarnih i ekonomskih principa univerzalan je problem. U tom smislu potrebno je spomenuti neke opće trendove koji trenutno imaju značajan utjecaj na prirodu i opseg volontiranja u Americi i većini razvijenih zemalja. 4

Prvo, stavovi i vrijednosti građana prema pomaganju i volontiranju promijenili su se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Alternativan stil života postao je norma. Rast pokreta samosvjesnosti tijekom 80-ih i ranih 90-ih vodio je mentalitetu “preživljavanja” i novom razdoblju sebičnosti. U volontiranju se to odražava u broju volontera koji traže uključivanje kako bi unaprijedili svoje vlastite interese i vrijednosti, ponekad čak i nauštrb zadovoljavanja općih društvenih potreba.

Značajno se promijenila i uloga vlade u zadovoljavanju ljudskih potreba. Istodobno se smanjilo povjerenje u vladu, jer su ljudi od nje očekivali da osigura povećanje usluga i intervenira u kriznim situacijama. Ovaj je paradoksalan stav utjecao i na odluku o volontiranju: ljudi neće volontirati ako očekuju da će vlada rješavati problem.

Populacijske i demografske promjene mijenjaju resurse raspoložive za volontiranje. U Sjedinjenim Američkim Državama, kao i u većini razvijenih zemalja, postoji problem ubrza nog starenja stanovništva, povećane emigracije iz gradskih centara koja razara ta područja, visoke stope rastave brakova i jednoroditeljskih obitelji, što sve zahtijeva javnu pozornost i financijska sredstva.

Promjene na radnome mjestu, u naravi radnoga iskustva, te u ulozi privatnog poduzetništva i sindikata, također su značajne. Velike korporacije i sindikati postaju dominantno središte u životu zaposlenoga Amerikanca. Takva usredotočenost pridonosi stavu da se isplati raditi samo onda ako je taj rad plaćen. Istodobno, nesigurnost radnoga mjesta i skandali u korporacijama smanjili su povjerenje u ovaj sektor, te pojačali zabrinutost za osobnu zaštitu.

Financijski i kadrovski resursi izvori su takmičenja u volonterskom sektoru. Dobroutemeljene organizacije imaju prednost pred onima koje su inovativne ili služe manje privlačnome općem dobru ili manje privlačnoj klijenteli. Volonteri više vole biti povezani s privlačnim, popularnim i dobroutvrđenim općim dobrima.

Priroda i funkcioniranje volonterske zajednice sama po sebi, kao i u odnosu na stručnjake, nudi drugu paletu pitanja. Jedan od glavnih činitelja ovdje je broj zaposlenih žena koje nisu raspoložive za obavljanje zahtjevnijega volonterskoga rada, a kojega su žene tradicionalno obavljale u Sjedinjenim Američkim Državama. Nadalje, rast broja samopomažućih skupina stavlja volontere u položaj da se nude uređenijim organizacijama. No pretjerana profesionaliziranost također predstavlja problem. Postoji ozbiljan konflikt između pomoćnog osoblja koje je tradicionalno potplaćeno i na nesigurnim je radnim mjestima, i volontera, za koje oni smatraju da ih se angažira umjesto njih kako bi se uštedjelo na troškovima.

Imajući na umu spomenute činitelje, jasno je da u 21. stoljeću postoji potreba za novom koncepcijom volonterstva i to takvom koja će uzeti u obzir nove socijalne probleme koji zahtijevaju nova rješenja, te koja neće zahtijevati samo akcije nego i nove vizije i kreativnost (Ilsley, 1990.:4). U tom će smislu i vođama biti potrebna široka socijalna imaginacija, a volonterima će trebati sloboda da djeluju prema svojoj predodžbi, a ne samo da su kontrolirani od voditelja-volontera i podcjenjivani od stručnjaka.

Jedan je autor o megatrendovima i volontiranju rekao sljedeće: “S novim buđenjem u realnost naše međunarodne, međusobne povezanosti, paradoks je da istodobno postajemo svjesni naše (potrebe) međusobne povezanosti na najlokalnijoj razini” (Vineyard, 1993.: 59). U današnjem, tehnološkom svijetu, globaliziranih informacija, ekonomije i socijalnih odnosa, ljudi čeznu za osjećajem zajedništva. Klatno se odmiče od “mene generacije” prema većoj svjesnosti o potrebi za suradnjom i uslugom. Ljudi su počeli osjećati nedostatak uzajamne povezanosti: osjećaju da im nedostaje toplina zajedništva koja rezultira iz podijeljenoga morala i etičkih vrijednosti, a posebno im nedostaje naglašeno pomaganje drugima. I dalje će vrijediti činjenica da je pomaganje dvosmjeran proces. Volonteri će i u 21. stoljeću odabrati mogućnosti volontiranja u uslugama koje će im pružati šansu za osobno sazrijevanje i učenje. Međutim, poželjno okru ženje za takva iskustva zacijelo će se temeljiti na lokalnoj ili nekoj drugoj zajednici (Wuthnow, 1996.). Zauzvrat bi to moglo ojačati filantropski princip i princip solidarnosti demokratskih organizacija.

IMPLIKACIJE ZA POLITIKU

Ova rasprava ukazuje na potrebu da socijalna politika unaprijedi mogućnosti volonterstva u izgrađivanju zajednice i promoviranju općeg dobra. Na praktičnoj razini, to može uključivati brojne mjere kojima će se povećati financijski i ljudski resursi koji će poduprijeti volonterske aktivnosti. Financijska potpora volonterskom sektoru za organiziranje volonterskih mogućnosti je vrlo bitna. Pri osnivanju svoje organizacije volonteri imaju i troškove, a oni se odnose na opskrbu, osiguranje, podučavanje, čuvanje te troškove održavanja (Steinberg, 1987.). Ponuda ljudskih resursa za volonterski rad ne ovisi samo o pojedinačnoj inicijativi nego i o potencijalu ostalih kompenzacija: za radnike će biti važan otkazni rok, a za poslodavce će biti interesantne porezne olakšice koje on dobiva ako daje potporu volonterskome radu. U Americi je ovo pitanje prodrlo i u područje obrazovne politike. Zato se i vode rasprave o potrebi škola za volonterski rad i, obrnuto, emitiranje akademskih kredita za usluge zajednici.

Na široj razini, jedini najvažniji ishod globalizacije jest povećanje želje ljudi da dobiju mogućnost mijenjati budućnost, a ne samo da ona mijenja njih. Ljudi će tražiti načine kako da steknu veću kontrolu nad svojim vlastitim životom i vlastitom humanošću. Socijalna politika koja podupire volonterstvo upravo pruža “šansu za mijenjanje sutrašnjice”. 5 Politika koja prihvaća uključivanje volontera u hospicijsku i palijativnu skrb, temeljenu na zajednici, zastupa ne samo “poseban interes” nego i “jedan od najuniverzalnijih interesa – živjeti s utjehom i dostojanstvom kada se suočavamo sa smrću” (Greer et al., 1988.:232). Gradeći zajednicu znanja, potpore i solidarnosti, kroz volonterske aktivnosti doista možemo promijeniti našu budućnost, čak i na kraju vlastitog života.

LITERATURA

Allen, K. K., McCurley, S. i Mosel, D. (1981.) Will Volunteering Survive?: A Personal Guide to the Future for Individual Citizen Leaders, Volunteers and Volunteer Administrators . Washington, D.C.: Volunteer.

Bateson, C. D. (1991.) The Altrusim Question: Toward a Social-Psychological Answer . Mahwah, NJ: Elbaum.

Brudney, J. L. (2001.) Voluntarism, in: Ott, J. S. (ed.) The Nature of the Nonprofit Sector . Boulder, CO: Westview Press, pp. 57–63.

Connor, S. R. (1998.) Hospice: Practice, Pitfalls and Promise . Washington, D.C.: Taylor and Francis.

Greer, D. S., Mor, V., Kastenbaum, R. (1988.) Public Policy and the Hospice Movement, in: Mor, V., Greer, D. S., Kastenbaum, R. (eds.) The Hospice Experiment. Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press.

Hospice Buffalo. n.d. A Progressive Plan of Care for Hospice Patients. Buffalo, NY: Author.

Ilsley, P. (1990.) Enhancing the Volunteer Experience: New Insights on Strengthening Volunteer Participation, Learning and Commitment . San Francisco: Jossey-Bass Publishers.

McClelland, D. C. (1985.) Human Motivation . Glen view, IL.: Scott, Foresman.

Omoto, A. M., Snyder, M. (2002.) Considerations of Community The Context and Process of Volunteerism, American Behavioral Scientist 45(5): 846–67.

Salamon, L. M. (1987.) Partners in Public Service: The Scope and Theory of Government-Nonprofit Relations, in: Powell, W. W. (ed.), The Nonprofit Sector, A Research Handbook .

Salamon, L. M. (1999.) America's Nonprofit Sector A Primer . New York: The Foundation Center.

Schervish, P. G., Hodgkinson, V. A., Gates, M. (eds.), et al. (1995.) Care and Community in Modern Society: Passing on the Tradition of Service to Future Generations . San Francisco: Jossey-Bass Publishers.

Snyder, M., Clary, E. G., Stukas, A. A. (2000.) The functional approach to volunteerism, in: Maio, R., Olson, J. M. (eds.), Why we evaluate: Functions of attitudes . Mahwah, NJ: Erlbaum.

Steinberg, R. (1987.) Nonprofit Organizations and the Market, in: Powell, W. W. (ed.), op. cit., pp. 118–138.

Van Til, J. et al. (1990.) Critical Issues in American Philanthropy . San Francisco: Jossey-Bass Publishers.

Vineyard, S. (1993.) Megatrends and Volunteerism: Mapping the Future of Volunteer Programs. Downers Grove, IL: Heritage Arts Publishers.

Wuthnow, R. (1996.) Rediscovering Community, Virginia Social Science Journal 31:1–10.

Prevela s engleskoga Nada Kerovec

 

Summary

THE SOCIAL AND COMMUNITY IMPORTANCE OF VOLUNTEERISM IN END-OF-LIFE CARE IN AMERICA

Joanne M. Coury

Department of Political Sciences, State University of New York at Buffalo
Buffalo, NY, USA

This paper assesses the significance of voluntarism in relation to the development of community and civic participation, as well as state-society relations in America. The focus is on volunteer activity in care for the terminally ill, and more particularly in hospice care.

Following an examination of the nature of volunteering as individual behavior, there is an elaboration of how voluntarism draws from and, in turn, supports the building of community. The meaning of voluntarism means in the context of the American non-profit sector and its role in social policy is identified. This more general analysis is illustrated through a discussion of the special contribution of voluntarism to hospice care in the U.S., closing with an assessment of social policy implications.

Key words : volunteering, voluntarism, philanthropy, hospice, community-building.

 

Bilješke:

1 Ovaj se dio oslanja na rad koji je autorica prezentirala na Trećem hrvatskom simpoziju o hospiciju i palijativnoj skrbi, 6.–8. svibnja 1999., Zagreb, Hrvatska.

2 Rasprava o altruizmu je preuzeta iz Bateson, 1991.

3 Velik dio ove rasprave proizlazi iz Omoto i Snyder, 2001.

4 Ažurirano prema popisu u K. K. Allen, McCurley, S. i D. Mosel, 1981.

5 “Šansa za mijenjanje sutrašnjice” moto je Zaklade “Točke svjetla” koja se nalazi u Washingtonu, DC, SAD.

Izvorni znanstveni članak
UDK: 616-082:364-32(73)
Primljeno: lipanj 2002.

Joanne M. Coury
Department of Political Sciences
State University of New York at Buffalo
Buffalo, NY, USA

www.rsp.hr