Dječaku Janu, nazvat ćemo ga tako zbog zaštite identiteta, Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi jedina je “obitelj” koju poznaje. Iz rodilišta je došao direktno u dom u zagrebačkoj Nazorovoj ulici.
Majka mu je umrla pri porodu, identitet oca nije poznat, a rodbina svo to vrijeme nije pitala za njega. Ima sve preduvjete za posvojenje, a u domu je najduže od sve djece. Boluje od cerebralne paralize.
Posvojitelji ga zaobilaze iako je vrlo inteligentan, vedar i drag. Za našeg posjeta objašnjavao je fizioterapeutkinji Ireni da mu naočale nisu na nosu jer ih je ostavio u kombiju. Najdraži crtani lik mu je Fifi. Napolitanke su za njega “fifitanke”.
Iz doma ga nisu premjestili u specijaliziranu ustanovu jer mu žele pronaći novu obitelj, koja ga je spremna voljeti i brinuti o njemu.
- Vjerujem da postoji obitelj za njega, samo se još nisu sreli. To je posebno dijete. Zavole ga svi koji ga upoznaju. I mi smo se vezali za njega. Postoji šansa da upornom rehabilitacijom prohoda do osme godine - objašnjava Jelica Belošević, socijalna radnica i voditeljica ustanove.
Nakon zdravstvenih razloga djeca najduže ostanu kod njih zbog roditelja koji se ne žele dobrovoljno odreći prava na roditeljsku skrb, a ne mogu adekvatno brinuti za djecu, bilo da su ih grubo zanemarivali ili zlostavljali. Tad sud odlučuje o oduzimanju prava.
- Djeca kod nas borave prosječno godinu dana. Nastojimo ih što prije smjestiti u obitelji. To je vrlo bitno za njihov razvoj. Boravak u domu je samo nužno zlo za tu djecu. Ovo nije prirodno okruženje gdje dijete treba rasti - kaže Belošević.
Dom u Nazorovoj skrbi za djecu predškolske dobi. Trenutačno za njih 80, koliko otprilike svake godine dođe i izađe iz ustanove. Prosjek zadnjih nekoliko godina je od 30 do 35 posvojenja na godinu.
U udomiteljske obitelji ode 20-ak mališana, a troje do četvero nakon navršene sedme godine seli se među djecu školske dobi. Vrlo mali postotak štićenika vrate roditeljima ili smještaju u ustanove za djecu s posebnim potrebama.
Piše: Tina Legin
irida
bglavac
