Međutim, Freud je imao preteču, francuskog psihijatra Pierrea Janeta, koji je iznio sasvim određenu tvrdnju, da su uzroci takvih poremećaja traumatska iskustva. Pretpostavljao je da jake traume sprečavaju integraciju iskustva u pamćenje, jer izazivaju snažne emocije koje istiskuju događaj iz svijesti, i on biva zadržan u obliku tjelesnih senzacija kao što su strepnja i panika. Što je trauma ranije doživljena, to ona jače i trajnije oštećuje osobu. Traumatski događaj nagoni dijete u konfuziju i mistična objašnjenja. Izloženo djelovanju snažne traume, dijete je zaleđeno i zanijemjelo pred golemom snagom zla, jer mu sva objašnjenja koja je dotad dobilo od odraslih ne olakšavaju situaciju. ...

U traganju za uzrocima problema, većina psihoterapeutskih sistema izraslih iz psihoanalize usmjerena je prema daljnjoj ili bližoj prošlosti, pri čemu na različite načine navode subjekte da se suoče s događajima koij su u korijenu njihovih poremećaja. Takva suočavanja često su bolna za ljude, dugo traju i rijetko kad daju trajna izliječenja. Proces se skratio pojavom dijanetike Rona Hubarda, u kojoj procesor usmjerava klijenta da se konfrontira sa sve ranijim događajima na lancu sličinih događaja, tzv. repetitivnim procesom. Hubardov cilj bio je da otkrije najranije traumatsko iskustvo na lancu sličnih događaja, koji je nazvao "temeljnim-temeljnim događajem". Tijekom repetitivnog proces, klijent bi proživljavao psihičke slike traumatskog događaja, osjećaje, tjelesne senzacije i katkad odluke. Osnovni mehanizam uklanjanja nepoželjnog stanja ili problema bilo je udvostručivanje iskustva, pri čemu je najvažnije bilo udvostručiti u svijesti poraznu odluku koju je klijent donio u trenutku traumatskog događaja (Vidi knjige: Integralni Ekskalibur i L. Kin "Scientology: A Handbook for Use, vol. 2.)

Upravo osvještenje i udvostručivanje odluke i nepostojanje takvog udvostručivanja čini razliku između trajnog i privremenog uklanjanja problema. Razlog je u slijedećem. Odluka je čista misao, dio Atmana ili Istinskog Bića i kao takva ona je izvan MEVP-a (univerzum materije, energije, vremena i prostora), ali pokreće energetske procese u njemu. Ona postoji sve dok ne bude udvostručena i tada nestaje u praznini iz koje je i došla, praznini koja čini istinsku prirodu Bića i Sveizvor cjelokupnog postojanja.

Većina sistema terapije i spiritualnog razvoja ne uzima o obzir ključno značenje odluke, jer njihovi tvorci ne poznaju zakone stvaranja i održavanja subjektivnog univerzuma, odnosno moguća stanja egzistencije, i stoga nisu u stanju trajno ukloniti problem.

Kadkad se čini da je problem trajno iščeznuo, ali on je samo destimuliran i vrać ase poslije određenog vremena. To vrijeme može se mjeriti godinama, desecima godina ili s nekoliko života, ali budući da su odluke ustrajne dok god nisu udvostručene u svijesti ili u materijalnoj realnosti, poremećaj se prije ili poslije mora vratiti. Kad se ne vrati u ovom životu, predstavnici takvih sistema tvrde da je trajno uklonjen.

Neki sistemi svoj terapeutski uspjeh zasnivaju na prekidu veze između izvora problema i njegova iskazivanja u čovjeku. To postižu na različite načine. Jedan od najbržih je IDENIKA Johna Galushea i Mikea Goldsteina. Ideniku sam detaljno opisao u Integralnom Ekskaliburu. Logika idenike jednostavna je. Da bi čovjek mogao doživjeti svoj problem, on mora ući u identitet koji odgovara tom problemu. Npr. da bi doživio problem ljubomore i osjetio osjećaj ljubomore, on mora ući u identitet ljubomorne osobe. Ako ne preuzme taj identitet, njemu će biti nemoguće osjetiti ljubomoru. Stoga, ako se postigne kontrola nad nepoželjnim identitetima (u ovom slučaju nad identitetom ljubomorne osobe), problem će biti spriječen da se iskaže. Istini za volju, u procesima idenike često se, uz ostale elemente, osvješćuje i diskreira odluka koja čini kičmu problema, pa problem trajno biva uklonjen.

Sistem sličan idenici pod nazivom IDENTIKS (Identics), razvio je Australac John Mace. Polazna osnova njegova sistema bila je da čovjek koji ne može kontrolirati svoja duševna stanja zapravo ne može kontrolirati identitete koji su u osnovi tih stanja. Npr. identitet narkomana neke osobe jači je od njezina identiteta koji želi kontrolirati svoje ponašanje. U Maceovu sistemu klijent prvo opisuje svoje identitete kao što bi opisao bilo koju stvar koju posjeduje, npr. svoju vikendicu. Na taj način se Biće odvaja od identiteta i doživljava ih kao nešto što ima, s čim može radiiti što hoće, ali od čega se bitno razlikuje. Zatim se, jednostavnim postupkom, klijent navodi da povećava veličinu i s njom snagu pozitivnom identiteta kojim se kao čisto biće koristi, a identitet narkomana smanjuje se do sićušnih dimenzija i tako se stavlja pod kontrolu. Naravno, takvo pozitivno stanje trajat će dulje ili kraće virjeme, ali kako nije diskreirana odluka koja je u osnovi bolesti ovisnosti, problem će se prije ili poslije vratiti.

Vrijeme je da detaljno obrazložim osnovu energetskih terapija, iako sam to ukratko napravio na početku knjige. Pritom ću neke stvari morati ponoviti.

Osnovno načelo Rogera Calahana (pod imenom Discovery Statement), koje su prihvatili gotovo svi tvorci ostailh sistema energetske terapije, glasi: UZROK JE SVIH NEGATIVNIH EMOCIJA POREMEĆAJ U ENERGETSKOM SISTEMU TIJELA.

Najjednostavnije je to načelo obrazložio i objasnio Gary Craig, tvorac terapije emocionalne slobode (EFT) u priručniku za svoju tehniku: "Pokazalo se da istinski uzrok negativnih emocija ne leži tamo gdje su svi mislili. Ne nalazi se tamo gdje su ga psiholozi tražili. zbog toga ga i nisu našli. Tražili su ga na pogrešnom mjestu. Uzrok je svih negativnih emocija u energetskom sistemu tijela. To je neosporno tako ... čak iako zvuči pomalo čudno."

U metodama koje su objašnjavale emocionalne poremećaje traumatskim sjećanjima, nedostajao je posredni korak. "U tim metodama pretpostavljalo se", kaže Craig, "da je traumatsko sjećanje iz prošlosti neposredan uzrok emocionalnog poremećaja u čovjeku. Ono to nije. Postoji jedan posredan korak, nedostajući dio u lancu uzročnosti, između sjećanja i emocionalnog poremećaja. Taj posredni korak je, naravno, poremećaj energetskog sistema tijela."

Po Craigu, lanac uzroka i posljedica kod emocionalnih poremaćaj ide ovako: 1. traumatsko sjećanje, 2. poremećaj energetskog sistema tijela 3. negativni osjećaji.

Ako se posredni korak, korak br. 2 ne dogodi, korak br. 3 nije moguć, kaže Craig i izvodi konačan zaključak: "Drugim riječima, ako sjećanje ne prouzroči poremećaj energetskog sistema tijela, tada se negativna emocija ne može javiti."

Craig je, u svojoj analizi nastanka emocionalnih poremećaja, napravio jednu logičku pogrešku. Poremećaj energetskog polja jest neposredan uzrok negativnih emocija, ali je upravo traumatsko iskustvo, u čijoj je osnovi porazna odluka, uzrok poremećaja samog energetskog polja. U lancu uzročnosti traumatsko iskustvo je stariji, fundamentalni uzrok. Isto tako u pravu je Galusha, koji kaže da osoba neće osjetiti strah ako ne uđe u identitet koji odgovara tom strahu. U oba ta slučaja, a i u svim ostalima, uzrok je poremećaja traumatsko iskustvo u kojemu je osoba poražena. Ona u takvom iskustvu donosi poraznu odluku (Beta) i ta njezina porazna odluka uzrok je i poremećaja u njezinu energetskom tijelu, a isto tako uzrok je nastanka identiteta koji je u osnovi nepoželjnog stanja.

Takav uzročni lanac moguće je uočiti kod mnogih tjelesnih poremećaja. Npr. uzrok zubobolje je pokvaren zub, a ne upala tkiva oko zuba. Upala tkiva izaziva bol i bol se može ukloniti sredstvima koja uklanjaju upalu, kao što su antibiotici. Ail sko se ne izliječi osnovni uzrok zubobolje, pokvaren zub, upala će se ponovno javiti prije ili poslije. Međutim, čovjek koga muči zubobolja ponajprije želi da mu prestane bol, pa tek onda misli na trajno izliječenje.

Veza između traume kao uzroka i bolesti kao posljedice naglašeno je posebno u suvremenim istraživanjima austrijskog onkologa dr. Geerda Rykea Hamera, koji je testirao više od 10.000 ljudi oboljelih od raka tragajući za emocionalnim događajima koji su prethodili izbijanju bolesti. Utvrdio je da se u svim testiranim slučajevima sreće jedan dosljedan tip pokretača bolesti. Prvo dolazi do emocionalne traume, zatim se javlja moždano oštećenje, vidljivo na skeneru, čija je lokacija specifična za različite traume, a zatim se javlja rak. Ako se ukloni emocionalna trauma, mnogo je veća vjerojatnost izliječenja.

...

Energetsko polje čovjekovo, njegova aura, nije statično. Ono podsjeća na energetsku rijeku koja mirno i ravnomjerno teče, pri čemu se u njoj mogu uočiti struje gdje je protok energije jači, a to su meridijani. Istodobno, ljudska aura nije izolirano polje. Ona je dio opće energetske rijeke koja je u osnovi ne samo cijeloga ljudskoga roda i svih živih bića, nego i cijeloga kozmosa. Energetsko polje prožima se drugim poljima, utječe na njih i ta polja utječu na njega. Kad se dogodi neugodno i bolno iskustvo, ono nalikuje na upad velikog kamenja ili panjeva u miran tok energetske rijeke, koja stvara zastoj, odnosno poremećaje mirnog toka. Čovjekov život više ne teče kao rijeka, već se vrtloži, sabija i razrjeđuje, a on se napreže i doživljava patnje!

Koncentrate energije koji kao riječni vrtlozi privlače sebi određena iskustva i dojmove nazivamo (posuđujući termin iz teorije kaosa) ATRAKTORIMA. Atraktori su u ljudskoj auri energetska polja nefizičke energije stvorena dotadašnjim iskustvima i stavovima, vjerovanjima i dominantnim misaonim sadržajima osobe kao posljedica dotadašnjih iskustava. Ta energetska polja u stalnoj su interakciji s našim tijelom i s energetskim poljima drugih osoba. Naš pogled na svijet i druge ljude je rezultat djelovanja tih atraktora.

Jednom stvorena, atraktorska polja sama opstaju. Čovjek ne može izbjeći stvaranje atraktorskih polja, jer su ona rezultat njegovih odluka, pa zatim mišljenja i osjećaja, ali on ih može izmijeniti tako da postanu pozitivna, umjesto negativnih ...

(PEAT I neutralizacija praiskonskih polariteta, Teorija i praksa, Ž. M. Slavinskog)