Jedna od najperfidnijih hiperdimenzionalnih zamki koja često ima u sebi elemente sinhroniciteta je tzv. “sindrom padanja u sevdah”. U “pravom” momentu se pojavljuje osoba koja na prvi pogled ima sve one elemente koje smo oduvijek zamišljali. Ljubav na prvi pogled, što bi se reklo. Među prvim impresijama javlja se i ona – da se tu obavezno mora da radi o našoj “srodnoj duši”. Međutim, u realnosti se često radi o uslovljenim procjenama naših nižih centara (predatorovog uma) koje su uveliko bazirane na kemikalijama/hormonima. Situaciju inetrpretiramo na bazi ‘što je babi milo, to joj se i snilo’, ignorišući intuiciju i sve faktore koji ukazuju na suprotno. Znakove koji ukazuju na suprotno ne vidimo a sve rupe krpimo projiciranjem vlastitih deluzija na objektivnu realnost, dajući partneru sve one osobine koje cijenimo a on ih nema. Nakon određenog vremena, tragaoc se pretvara u ‘bateriju’ dok partner služi kao slamčica za crpljenje energije i prosljeđivanje nagore. A uz sve to i – vektor. Nakon određenog vremenskog perioda, tragaoc se nađe u situaciji kad se osjeća prevaren i iscjeđen kao krpa. U praksi, malo ko može izbjeći ovakvu situaciju na osnovu savjeta ili teoretskog znanja. Većini se desi da se moraju sami opržiti, da bi razumjeli lekciju. Na kraju se ispostavi da se tu vjerovatno radilo samo o jednom zgodnom OP-u ili o nekoj “malo kompleksnijoj situaciji” (npr. kao sto su slucajevi posebno reziranih ljubavnih veza od strane 4D OPS sila, što je E. Lorgen predstavila u knjizi Alien Lovebite).

Još jedna od mogućih zamki u ezoteričkom razvoju čovjeka može predstavljati neka ‘ezoterička grupa’ ljudi koji naizgled imaju iste cilj i koji su se (sinhronizovano) pojavili u “pravom” momentu. Praksa je pokazala da u našoj realnosti svaka takva grupa neminovno zadobija elemente sekte, gdje se tragaoc pretvara u sljedbenika (onih koji se nalaze na vrhu, u “jezgru” ili “centru” grupe.) Nešto više o tome – ovdje Međutim, imajući na umu onaj Zakon broja 3, svi imamo različite potrebe i svugdje se nešto korisno može naučiti. Čak i ono “učitelj se pojavi kad je učenik spreman,” moramo uvijek podvrgavati kritičkoj analizi, pogotovo kad pomislimo na smo naišli na nekog učitelja/gurua/naguala (na žalost, i među njima ima dosta psihopata). Ipak se čini da su došla vremena kad svako od nas mora postati svoj vlastiti učenik i učitelj/guru/nagual!? Prema nekim univerzalnim zakonima, ono što čovjek traži, on to i dobije. Tragaoc poštuje raznolikost prirode i drugih ljudskih bića, on poštuje slobodu drugih, pa stoga ima prirodno pravo i na vlastitu individualnost i slobodu. Bitka za slobodu je bitka za individualnost i obratno. Onaj koji nema individualnost mora biti ovisan o drugima, te tako ne može biti slobodan, ni teoretski a kamoli praktično. Zavisnost i sloboda se međusobno ne podnose. S tim u vezi, kontrolni sistem upravo i pokušava da uništi ljudsku individualnost, koliko god je on to u mogućnosti. Toj vrsti napada smo svi manje više izloženi od samog rođenja. Identifikacija s drugim ljudima a pogotovo GRUPAMA, — čovjek se identifikuje sa svim i svačim (religija, nacija, rasa, boja kože, ideologija, fudbalski tim…) osim sa čovječanstvom u cjelini ili onim što se podrazumijeva pod individualnim ljudskim bićem.

 

Ovjeravanje deluzija i učršćivanje mentalnih programa

 

Ovdje se radi o specijalnim “hiperdimenzionalnim efektima” u režiji 4D OPS sila čija je svrha zaplašivanje ili zbunjivanje tragaoca, ovjeravanje pogrešnih koncepata koje je tragaoc tek usvojio s ciljem njegovog održavanja na pogrešnom putu ili njegovog vraćanja nazad u tor. Sinhronizovano susretanje različitih individua koje potvrđuju određene dezinformacije ili pogresne idejne koncepte, ukazanja Svete Gospe i kojekakvih svetaca uz pojavu kojekvih religijskih parafernalija, uslišavanje neke molitve, “božja” proviđenja, obično u smislu kojekvih “čuda” koja trebaju kod čovjeka da izazovu neku vrstu strahopoštovanja itd. itd. (Oni koji pate od strahopoštovanja prema bilo kome ili čemu, ne mogu daleko stići). Tu se često radi i o projekcijama kojekvih “uvida”, pa čak i “virtuelnih scenarija” direkno u čovjekovu svijest za svrhu njegove manipulacije. Ti virtuelni scenariji izgledaju veoma realno, medjutim, oni su u suštini lažni.

Pomoć sa strane i odozgo

 

Pomoć „sa strane” obično dolazi od strane individua (tragaoca) koje su na sličnim frekvencijama kao i mi. Tu takođe često dolazi do pozitivnih sinhroniciteta kad se neki od njih pojave i pruže nam pomoć u pravi čas. S tim u vezi postoje i neke indikacije da se na planetarnom nivou formira jedna sve veća grupa svjesnih ljudi, individualaca, koji ulaze u međusobnu rezonanciju, koji su ko-linearni, te tako i dejstvuju.

 

[Gurdjijev: "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama."
"U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju."]

 

Naravno, i ovdje se radi o jednoj “GRUPI”, međutim, toj “grupi” ne treba ime, ne treba joj ni vođa, niti bilo kakvo hijerarhijsko ustrojstvo; ona je sastavljena od individualaca od kojih se većina međusobno ne poznaje, međutim, oni će sinhronizovano da dejstvuju gdje god da se nalaze što podrazumijeva i pomoć jedni drugima. “Bog” pomaže čovjeku onoliko koliko je ovaj u stanju pomoći samom sebi. To nas ne bi trebalo čuditi, s obzirom da svako od nas predstavlja “jedinku božje manifestacije” sa svim ‘njegovim’ potencijalima u sebi. Međutim, isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć jedni drugima i isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć bićima 2-og denziteta (životinjama i biljkama), tako će i neki od nas povremeno dobiti i pomoć sa ‘gornjih-D’. Međutim, ta pomoć neće biti nikakav rezultat naših molitvi s glavom okrenutom prema gore, nego će ona stići onda kad entiteti koji je pružaju ocijene da nam je ona stvarno potrebna. Oni će to učiniti na optimalan način a mi u većini slučajeva nećemo čak biti ni svjesni da nam je pružena pomoć, jer bi u drugom slučaju umjesto da koristimo svoje sposobnosti i potencijale – pribjegavali molitvama i gledali prema gore kad god nam malo zapne, kad lupimo nosom o patos ili kad nas neko ili nešto klepi po ušima. Ukratko rečeno, čovjek se treba uvijek oslanjati samo na samog sebe, a svaka iskrena i ničim uslovljena pomoć je uvijek dobro došla.