Napadi od strane ‘generalnog zakona’ su prilično široka tema jer se javljaju u jednom širokom dijapazonu i čine se kao da su skrojeni tipično za individuu na koju se odnose. Prvo imamo kojekakve nezgode koje se tu i tamo dešavaju a onda uticaje onih oko nas koji nas pokušavaju izbaciti s kolosijeka, mada često i nesvjesno. Ovo drugo se može podijeliti u nekoliko grupa: - napadi od stane bliskih osoba, koji se mogu nazvati ‘friendly fire’ (prijateljska vatra). Ovo ‘friendly fire’ nije naravno nikako za potcjenjivanje, jer ti napadi mogu biti destruktivni isto onoliko koliko i oni koji dolaze s neprijateljske strane. Nekad su i daleko opasniji jer pored toga što oni mahom dolaze ‘s leđa’ (članovi naše porodice, bliski prijatelji i rodbina) a tu imamo i snažnu “emocionalnu komponentu”. Ti ljudi su nam dragi i ne bi željeli da ih izgubimo, niti da ih povrijedimo a istovremeno, ni da manipulišemo njihovu “slobodnu” volju. (Bez obzira na to što oni djeluju u skladu sa impulsima koji dolaze izvana) - napadi od strane drugih ljudi iz generalne populacije - napadi od strane 4D OPS sila, koji često ukljucuju i tzv. indirektne napade, ili napade na osobe koje su nam bliske (kao npr. na članove naše porodice); ovdje spada i kvarenje električnih uređaja kao npr. eratično ponašanje kompjutera, sijalica u kući, nestajanje dokumentacije ili nekih predmeta, pa čak i fizičke otmice i likvidacija ljudi. Ovu poslednju opciju oni navodno izbjegavaju koliko god mogu jer u tom slučaju i OPS sile moraju snositi određene konsekvence na svojoj ravni postojanja. S druge strane, one koji su malo više odmakli na tzv. ‘Putu’, nije toliko lako neutralizirati.

Što se kojekavih ‘nezgoda’ tiče, one se većinom mogu preduprijediti svjesnošću a kad se dese, prvo pitanje koje si čovjek treba postaviti je: Šta ja mogu naučiti iz toga? Da li je ovo stvarno samo sklop slučajnosti ili sam mogao nešto učiniti da bih to preduprijedio. Postoje i situacije, pogotovo kad se radi o sinhronizovanim slučajevima (pod dejstvom ‘Generalnog Zakona’ – gnostika), da nam jedino preostaje da plivamo niz maticu koja nas je zahvatila i gledamo kako da se održavamo na površini, trudeći se da izbjegavamo stijenje u rijeci ako već ne možemo isplivati odmah na obalu; i istovremeno čekajući na onaj tren kad će nas voda nanjeti na neko zgodno mjesto, odakle ćemo se moći izvući napolje. Međutim, postoje i slučajevi kad se nezgode u aranžmanu ‘hiperdimenzionalnih sila’ počnu dešavati onima oko nas, kako bi nam odvraćali pažnju, izbacili iz kolosijeka ili nas na neki način ucjenjivali. Tu se mahom radi o veoma perfidnim indirektnim napadima na članove naše porodice. [Recimo, jedan od primjera bi bio cijeli niz ‘čudnih’ nesreća koji se dešavao djeci Barbare Bartholic kada je istraživala fenomen NLO-a, otmica ljudi i mutilacije životinjazajedno sa Dr K. Turner i Jacques-om Vallee-em. Uz sve to kasnije joj je bilo i prijećeno da će je ‘kancer-izirati’ (kao Karlu Turner, koja je naprasno umrla od raka dojke) ukoliko nastavi s onim što je naumila (pogledaj knjigu: Barbara, the Story of UFO Investigator; Peggy Fielding) Čini se da su oni koji zalaze na ovo područje izloženi najvećem pritisku i manipulacijama, pogotovo ako se nalaze na pravom putu. Međutim, moramo imati na umu da, bez obzira na to, većina tih ljudi su ipak tzv. "vanjski ljudi", dakle nepovezani sa svojim višim centrima, te odatle lako i ranjivi. ]

Kod napada od strane ljudi, moramo imati na umu da SVAKO može poslužiti kao “sprovodnik napada” ili njegovo “sredstvo”. Čak i adamični ljudi (s individualnom dušom) u svom “normalnom” (transpersonalizovanom) stanju. S tim u vezi, osnovni način za preventivu napada predstavlja ono pravilo Gnostike, koje kaže – “kad kreneš na Put ne pričaj nikome o tome”. Naravno, ta tematika se može diskutovati s drugim ljudima koji se njome bave. Krug ljudi s kojima je čovjek u kontaktu treba se suziti na neku normalnu (optimalnu) mjeru i prema njima moramo nastupati s punim korištenjem “vanjske konsideracije”. Dakle, – prilagođavanje drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ovo ponekad traži ne samo dosta energije i vremena, nego i znanja. Tu energiju i vrijeme moramo da ulažemo čisto za održavanje mira i sklada u našoj životnoj sredini. To u realnosti često podrazumjeva da se ponekad bukvalno moraš praviti da si ‘lud’ (transpersonalizovan) u istom stepenu kao i oni (“kontrolisana ludost”). Međutim, ni ‘izolacija’ se ne smije bukvalno shvatiti jer ništa od onog “Puta” ako nedostaje “dejstvovanje”, što često podrazumijeva neki vid interakcije s drugima. Znači, čovjek mora na neki način praktično upotrebljavati ono što zna i na adekvatan način, a da se istovremeno ne izloži direktnom napadu ‘generalnog zakona’. Naravno, to nije lako i ne postoji recept šta raditi i kako, to mu dođe nekako kao individualna stvar ili lekcija. Jedan od ventila je i internet. Na primjer, u interakciji s drugima na forumima imamo priliku da iznesemo svoje mišljenje koje će, naravno, često biti drugačije od mišljenja većine ostalih diskutanata, na šta može uslijediti lavina iracionalnih napada, mahom u smislu poruka koje nemaju mnogo veze sa temom koja se diskutuje. Sada, kad pratimo ovu dinamiku, mi kod svog učešća apliciramo određeno Znanje, često skupljamo dodatne informacije kako bi potkrijepili neke svoje argumente, odnosno, obavljamo skup određenih aktivnosti uz pomoć kojih istovremeno izgrađujemo svoju svijest i biće. Istovremeno, imamo priliku da upotrijebimo i svoje znanje za odbranu od napada. Tako mu ta aktivnost koja na prvi pogled izgleda banalna, na kraju može da igra veliku ulogu u razvoju čovjekovog bića, kao i u potencijalnoj promjeni nabolje u realnosti u kojoj živimo (he, he, od ovog drugog nikad ne treba odustajati, mada se generalna situacija često može da čini beznadežnom).