METODA BARBARE BRENNAN

 

 

 

Polaznici naših seminara nas često pitaju kako to iscjelitelji mogu «vidjeti» bolesti ili

promjene u čovjekovu organizmu? Naša suradnica Mirjana Gračan, praktičarka Tehnika aktivacije DNK,  primjenjuje „unutarnje viđenje ili gledanje“ pri iscjeljivanju DNK, a postupak je naučila iz radova Barbare Brennan, te najpoznatije američke iscjeliteljice i treninga s američkim iscjeliteljem Robertom Gerardom, utemeljiteljem Tehnika aktivacije i iscjeljivanja DNK. 

 

Za čitatelje Magicus.info magazina donosimo prikaz toga kako Barbara Brennan opisuje unutarnje gledanje:

 

„Prvo iskustvo mojega unutarnjega viđenja dogodilo se jednoga ranoga jutra kada sam promatrala zanimljivu mišićnu i koštanu strukturu na stražnjoj strani vrata moga muža dok je u snu ležao pored mene. Razmišljala sam o tome kako se na zanimljiv način mišići vežu na vratne kralješke.

 

Odjednom sam postala svjesnom što radim i odmah prekinula takvo gledanje. Neko vrijeme se nisam htjela vraćati na tu razinu stvarnosti, govoreći sebi da sam sve to izmislila. Naravno, na kraju sam se vratila.

 

Počela sam "gledati" u nutrinu mojih pacijenata. Ispočetka me to zbunjivalo, no moje je unutarnje viđenje ustrajalo, pa sam ga onda i ja prihvatila. Unutarnje promatranje slagalo se s drugim informacijama koje sam mogla dobiti o pacijentima, bilo od njih samih ili od njihovih liječnika.

 

Novi način promatranja

 

Unutarnje viđenje predstavlja ljud­sku verziju x-zraka ili procesa nuklearne magnetske rezonancije (NMR). Podrazumijeva sposobnost gledanja u nutrinu tijela na bilo kojoj dubini ili pod bilo kojim povećanjem (unutar određenog ras­pona). To je novi način promatranja stvari. Ako želim gledati neki organ, usredotočim se na njega. Ako želim gledati unutar organa ili neki određeni dio organa, usredotočim se na to.

 

Ako želim promatrati mikroorganizme koji napadaju tijelo, usredotočim se na njih. Dobijam slike tih stvari koje izgledaju poput normalnih slika. Na primjer, zdrava jetra izgleda tamnocrveno, kao što i jest ako je pro­matramo normalnim vidom. Ako je imala ili ima žuticu, izgledat će bolesno žutosmeđe. Ako je osoba uzimala ili uzima kemoterapiju, jetra obično izgleda zelenosmeđe. Mikroorganizmi izgle­daju otprilike isto kao što izgledaju pod mikroskopom.

 

Podići vibracijsku razinu

 

Unutarnje promatranje koje mi se isprva događalo spontano,  mogla sam kasnije bolje kontrolirati. Shvatila sam da, ukoliko želim na taj način gledati, moram biti u posebno otvorenom stanju, kada je moje treće oko (šesta čakra) aktivirano, a ostatak uma je miran i usredotočen. Pronašla sam i tehnike koje su me dovodile u to stanje, tako da sam mogla gledati unutar tijela kad sam htjela pod uvjetom da sam uspjela ući u takvo mentalno i emocionalno stanje.

 

Kada sam bila umorna, to mi nije polazilo za rukom, djelomično radi toga što je umornoj osobi teže usredotočiti se i umiriti um. Također je teže podići vibracijsku razinu. Otkrila sam također da nije važno jesu li oči otvorene ili zatvorene, osim u slučaju da otvorenim očima primamo neku dodatnu informaciju. Ponekad ta dodatna informacija pomaže fokusiranju, ponekad smeta.

 

Na primjer, ja se neki put koristim očima da bi mi pomogle usmjeriti um prema onome što ih zanima. Drugi put ih zatvaram kako bih isključila druge informacije koji mi odvlače pozornost.

 

Primjeri unutarnjega viđenja

 

Jedan primjer takvoga promatranja imala sam s mojom prijateljicom koja je pala na leđa i povrijedila rame. Dok sam radila na njoj, mogla sam vidjeti "krvarenje aure" s prednje strane ramena gdje je gubila energiju.

 

U području ramenog mišića sa stražnje strane, linije energije su bile zamršene i trebalo ih je ojačati. Desnu ruku sam položili preko "krvarenja" da ga zaustavim, te «iščešljala» čvorove na stražnjoj strani. Dok sam to radila, mogla sam vidjeti zdrobljeni dio lopatice, što se poslije potvrdilo rendgenskom snimkom. Ta "kratka" seansa (pola sata) iscijelila je "krvarenje" aure i čvorove i ubrzala liječenje zdrobljene kosti.

 

Predviđanje unutarnjim viđenjem

 

Predviđanje ili upozorenje mojega duhovnoga vodiča dogodilo mi se jednoga dana kad sam krenula posjetiti prijateljicu. Bila sam tri bloka udaljena od njezinoga ureda kada mi je rečeno da je neću tamo naći, jer je možda imala srčani udar i da joj treba moje liječenje. Ured sam našla zaključan, pa sam otišla do njezinoga stana gdje sam je zatekla kako u bolovima drži lijevu ruku uz tijelo. Jutro je provela u hitnoj službi gdje su joj napravili kardiograme.

 

Unutarnjim viđenjem otkrila sam emoci­onalnu bol i strah skupljene u grlu i sunčanom spletu (solarni pleksus), zatim ustajalu energiju u području srca koja je ulazila u njezino tijelo i izlazila ravno kroz stražnji dio srčane čakre.

 

Peti grudni kralježak bio je pomaknut u lijevo. On nije povezan sa živcima koji prožimaju srce, ali je smješten u korijenu srčane čakre. Mogla sam također vidjeti i slabost u aorti odmah iznad srca. Dok smo zajedno radile na čišćenju ustajale energije oko srca, moja je prijateljica oslobodila potisnute osjećaje u području grla i solarnog pleksusa podijelivši sa mnom svoju bol i plačući. Tamna energija se raščistila, peti kralježak se vratio na mjesto.

 

Osjećala se mnogo bolje. Slabost u aorti je još uvijek bila tamo kad sam odlazila, ali se vremenom znatno smanjila.

 

Mikroskopsko unutarnje viđenje

 

Unutarnjim mikro­skopskim gledanjem vidimo staničnu i molekularnu razinu organizma. Tako sam jednom vidjela sitne štapićaste organizme koji pro­žimaju rame i ruku osobe kojoj je dijagnosticirana infekcija slična lepri. Mogla sam ih vidjeti kako prodiru u to područje - i u mišiće i u kost. Dok smo radili na iscjeljenju, izrazito svijetloljubičasto, a zatim srebrno svjetlo ušlo je u tijelo i ispunilo zaraženo područje. Svjetlo je svojom visokom frekvencijom izazvalo podrhtavanje organizama. Djelovali su raspršeno. Tada se energetski tok okrenuo i isisao ih iz tijela.

Proces unutarnjega viđenja

Takvu vrstu gledanja tumačim na sljedeći način. Svojim unutarnjim viđe­njem promatrala sam trak svjetlosti kako ulazi u tijelo. Vidjela sam ovo: zraka ulazi i kroz treće oko i kroz fizičko oko i putuje duž optičkog živca.

To je svjetlo viših vibracija od vidljivog svjetla i može prolaziti kroz kožu. Prolazi kroz optičku hijazmu i oko žlijezde hipofize koja se nalazi točno iza nje. Tada se dijeli u dva smjera. Jedan dio ide u okcipi­talne režnjeve gdje su centri normalnog vida, a drugi u talamus radi kontrole očnih mišića. Primijetila sam da se nekim meditativnim i disajnim teh­nikama može izazvati podrhtavanje hipofize i njezino isijavanje zlatnog auričnog svjetla (ili ružičastog ako je osoba zaljubljena).

Te vibracije i zlatno svjetlo povećavaju količinu svjetla koje se grana u području talamusa. Prema mojem viđenju, to aurično svjetlo premošćuje dno corpusa callosuma i usmjerava se u pinealnu žlijezdu koja služi kao detektor unutarnjem viđenju. Dišući određenim kontroliranim načinom koji struže zrak po gornjem stražnjem dijelu grla i mekom nepcu smještenom točno ispod hipofize, mogu je stimulirati na takvo podrhta­vanje. To meditativno disanje pomaže mi također da usredotočim i smirim um. Ono također podiže iz dna moje kralježnice zlatnu svjetlost duž stražnje strane, a ružičastu duž prednje. Te dvije struje nadsvođuju jedna drugu u području talamusa. Donose više energije u središnji dio čela i središnje područje mozga kojima gledam.

 

Zamislim skener u glavi

 

Subjektivni osjećaj tog tipa promatranja jest dopustiti nečemu (energiji, infor­macijama) da dođu do područja trećeg oka u glavi. Sa sobom donosi sposobnost prodiranja do bilo koje izabrane dubine, sa širokim rasponom povećanja, sve do stanične ili čak virusne razine.

 

Ja zamislim da u glavi imam skener. Nalazi se u središnjem  dijelu mozga, oko pet centimetara iza mog trećeg oka, na mjestu gdje crta povučena od trećeg oka ravno unatrag siječe crtu koja spaja moje slijepoočnice. Tu se nalazi srce skenera. S tog mjesta mogu gledati u bilo kojem izabranom smjeru bez okretanja glave; međutim, pomaže gledanje izravno u ono što promatram.

 

Kada mi dođe pacijent, napravim cjelovit pregled cijelog tijela da bih izdvojila područja koja me zanimaju. Nešto me privuče područjima koja zahtijevaju pažnju. Tada se namjestim na finiju razinu i pretražujem finijim povećanjem. Ponekad polažem ruke na mjesto ispitivanja. Utvrdila sam da tako lakše vidim.

 

Nekad rabim i drugu metodu. Jednostavno zatražim sliku problema o kojem se radi i dobijem mentalnu sliku situacije.