Nije slučajno zašto se pojam koji je prvotno značio "mjesto za život" pretvorio u pojam koji znači zaštitu okoliša, ili još šire - zaštitu Zemlje, tog našeg zajedničkog mjesta za život. Kraj 20. stoljeća je uza sve izume i tehnička pomagala koje svakodnevno koristimo donio i tamnu stranu tehničkog napretka - poremećaj odnosa čovjeka s prirodom i narušavanje nečega što se zove ekosistem planeta Zemlja.

Pretjerano iskorištavanje, zagađivanje i bahat odnos prema prirodi donijeli su svoje posljedice:kisele kiše, povećanje klora i CO² u atmosferi, efekt staklenika, širenje pustinja, uništavanje ozona, povećano štetno zračenje, klimatske promjene i druge štetne pojave.

 

DRVOPLAST d.o.o u stečaju - Petrinja

Suvremeni način života, začet 1776, kada je James Watt usavršio parni stroj, bitno mijenja suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavlja u središte svega (taj centrizam je započeo i prije industrijske revolucije - sjetimo se da je Galileo Galilei skoro nastradao od inkvizicije kada je ustvrdio da Zemlja nije središte svemira). Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku, a prirodna dobra su uz to neiscrpna.

Poznata je tako Grotiusova doktrina po kojoj su prirodna bogatstva mora neiscrpna, ma koliko ih mi izlovljavali. Taj, stručno nazvan homocentrični sustav (čovjek u sredini), vladao je čovječanstvom do 60-tih godina ovog stoljeća, kada su se počele primjećivati štetne posljedice. Priroda je zvala na uzbunu!

Da li je dovoljna osviješćena čovjekova svijest o očuvanju prirode i da li smo svi svjesni s kojim posljedicama se suočavamo nebrigom o prirodi?

Fotografije koje su sastavni dio ovog teksta snimljene su u dvorištu tvrtke “DRVOPLAST” d.o.o u stečaju, kojom upravlja stečajni upravitelj, a tvrtka koja je u najmu Trgo-drvoplast d.o.o i Europlast d.o.o uz njegov blagoslov na ovakav način skladište plastiku i otpad za preradu. Stanovnici Petrinje u nekoliko navrata su obavještavali medije (Radio Petrinja)  sa zamolbom da netko pokrene inicijativu zaštite okoliša iz razloga jer se otrovne supstance slijevaju u rijeku Petrinjčicu. Smijemo li dozvoliti ovakovu neodgovornost prema prirodi koja nas okružuje i koja je izvor svega? Do kada ćemo stečajnim upraviteljima dozvoljavati da čine stvari po svojoj volji, bez da odgovaraju moralno, materijalno i kazneno za svoje postupke? Do kada ćemo umjesto poticati rad, odgovornost i red, tolerirati neodgovornost i nebrigu? Mnoge male tvrtke sa velikim kapitalom (nekretnine i oprema)  se svjesno i namjerno uništavaju zbog malih nepravilnosti u radu (prevelikih kazni koje je vrlo teško platiti), također zbog visokih kamata i  poreza prema državi, nemogućnosti povećavanja proizvodnje i broja zaposlenih i upravo su prava poslastica stečajnim upraviteljima koji se naslađuju u ovakovim poduzećima rasprodajući imovinu u bescjenje, uništavajući proizvodne pogone, i rasturajući sve što se rasturiti da. Kažu da je prvi zadatak kad se uđe u tvrtku u stečaju uništiti strojeve i proizvodni pogon, da se slučajno ne bi oporavila i spriječila stečaj. Iz tog razloga strojevi se prodaju na kg (u staro željezo) a zarada se dijeli između prodavatelja i kupaca. Mnoge tvrtke do sada su na takav način opustošene i devastirane, a svima koji znaju što znači proizvoditi, stvarati, srce se slama prilikom ulaska u takve pogone koji su do nedavno zapošljavali po pedeset ljudi i više. O tome ću drugi put……… riječima i slikom……

 

Danas je top tema očuvanje prirode. Evo svježih primjera kako se to radi u stvarnosti.

 

Skladište za recikliranje otpada (proizvodnja plastike u krugu DRVOPLAST d.o.o u stečaju

 

Sa dvorišta DRVOPLAST d.o.o u stečaju Petrinja, materijal koji pripada EUROPLASTU d.o.o i TRGO-DRVOPLASTU d.o.o namijenjen daljnjoj preradi, i iz kojeg se svi štetni sastojci cijede direktno u kanal koji utječe u rijeku Petrinjčicu! Već je nekoliko puta upozoreno na pomor riba i uništeno bilje u okolini rijeke

Srećom, sve veći broj ljudi shvaća kako bez suradnje s prirodom nema opstanka ljudske civilizacije – i rođen je svjetski ekološki pokret. Jačanje snage i utjecaja svih tih organizacija, te sve veći broj pojedinaca koji u njima sudjeluju, stvara nadu da možemo optimističnije govoriti o budućnosti.

Danas se o ekologiji govori svuda, počev od ispitivanja izgaranja ugljičnog dioksida na tehničkom pregledu automobila, do sadržaja školskih udžbenika. Ekologija je u usponu, u želji da ponovno uspostavi ravnotežu i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, tako i njegova okoliša.

 

Homocentrični sustav više nije suvremen, te sve više razvojna vizija svijeta naglašava ekocentrični sustav, čije je polazište ekosistem, ukupnost živih i neživih organizama na Zemlji, koji između sebe izmjenjuju materiju, energiju i informacije. Simulacije pokazuju kako više nije moguće nastaviti s ekspanzijom proizvodnje, potrošnje i otpada, a da se priroda trajno ne ošteti, te treba tražiti ne više samo industrijski rast nauštrb prirode, već rast u skladu s prirodom i njenim mogućnostima. U krajnjoj liniji - osiromašivanje prirode znači i ljudsko osiromašivanje, jer većinu tvari koje trebamo za život uzimamo iz same prirode, tako da je i u ekonomskom interesu očuvati prirodne resurse - kako bi ostali dostupni nama i generacijama koje dolaze.

Borba za očuvanje prirode neće biti ni kratka ni jednostavna. Kao prvo, treba zaustaviti zagađivanja planeta koja su posljedica čiste ljudske bahatosti. Ekološka svijest često zastaje na granici susjednog dvorišta…

Dalje veliko zagađenje nastaje zbog fosilnih goriva. Moderni svijet se pokreće na benzin, naftu i ugljen. Sadašnji stupanj razvoja još uvijek je uglavnom okrenut smanjenju zagađenja, poput uvođenja bezolovnog benzina, a manje uvođenju alternativnih izvora energije - sunca, vode, vjetra i geotremalnih izvora. A samo tijekom jednog dana Zemlja primi sunčeve energije koja je ekvivalent 30-godišnjoj ukupnoj potrošnji fosilnih goriva. Neki se prilagođavaju suvremenim kretanjima - tako npr. Japan već posjeduje preko 2 milijuna solarnih kolektora za proizvodnju tople vode, a ni proizvodnja struje pomoću vjetra više nije zanemariva stavka u nekim zapadnoevropskim zemljama.

Nažalost, zamjetno je kako se uvođenjem alternativnih izvora najviše bave oni bogati, dijelom čak prebacujući prljave industrije u nerazvijene zemlje i zaboravljajući kako to rješava samo lokalni učinak zagađenja, npr. brda jalove šljake, a globalni učinak ostaje - Zemlja je u krajnjoj liniji okrugla, a vjetrovi i morske struje ne poznaju nacionalne granice ni nacionalne propise.

Siromašni opet nemaju ni vremena ni para za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom - u zemljama gdje se odvija borba protiv gladi kako bi se sačuvao goli život, ljudi se ne žale ni na najprljaviju industriju koja im obično donosi neki novac za preživljavanje obitelji, a i prastari kamion koji na sve strane ispušta ugljični dioksid često je jedino prijevozno sredstvo između sela. Tako da se ekološki problem vezuje uz neke druge svjetske probleme - nerazvijenosti, nedovoljnog obrazovanja i nekontroliranog priraštaja stanovništva, što sve govori koliko su problemi ove civilizacije danas povezani.

Priroda s druge strane zna biti zahvalna - poznati su već slučajevi gdje

Britansko čišćenje Temze i njemačko Rajne - navodno je neki novinar uspio u doba najjačeg zagađenja u vodi Rajne razviti film - pokazalo je kako su nakon čišćenja te rijeke postale ciljem izletnika, ribolovaca i sličnih kategorija oko kojih se opet vrti ogromna industrija (prosječni njemački katalog ribolovne opreme ima barem 200 stranica velikog formata), a kada tu pridodamo hotele na obalama, organiziranje izleta i slično, pokazalo se da je ekologija dugoročno gledano ne samo korisna, već i veoma unosna.

Ne dajmo naše rijeke i livade!!  

Recimo NE ovakovom zločinu prema prirodi i prema nama samima!     

Jer - za razliku od prošlosti budućnost još nije napisana i samo o nama ovisi kako će izgledati.