Stižem na posljednji kat zgrade u centru grada, gdje me dočekuje Andreja Čoh, uzgajateljica povrća i drugih biljaka, autorica bloga "Urbana vrtlarka" i suorganizatorica projekta "Vrtuljak - urbani vrt SC-a". Malenim drvenim stubištem uspinjemo se na krov zgrade, gdje Andreja uzgaja eksperimentalni vrt, i to isključivo koristeći tehnike organskog uzgoja.oput oaze usred urbane prašume sivila, njen divlji, zeleni vrt prepun je raznovrsnih biljaka: tu su gorušica, kadulja, kamilica, kopar, loboda, rotkvica, hokkaido tikva, paprika, kukuruz, suncokret, amarant, borač, ljupčac (vegeta-biljka!), ljutika, vlasac, kozjak, celer, salata, bob, rajčica, šumske jagode, korijander, cikla, ljutika, dajkon (japanska rotkva), malina...

 

Teško je zamisliti da sve nabrojene biljčice koegzistiraju na ovako malom prostoru, no, objašnjava Andreja, "vrt je napravljen po principima biovrta, cvjetnjak i povrtnjak zajedno, a cilj je napraviti ekosustav u kojem se svi elementi podupiru. Cvijeće je važno zbog kukaca za oprašivanje. Koristim princip sadnje bez umjetnih gnojiva i pesticida i herbicida. Ovo sve je organska proizvodnja - koliko ona može biti organska zbog zagađenja, no Zagreb zapravo nije toliko zagađen, ovdje gore nema ispušnih plinova ni tvornica u blizini..."

Kada je i kako započelo tvoje bavljenje urbanim vrtlarstvom?

Prije 4 godine, kada je i krov saniran. Uvijek je neka biljka u tvom životu! Onda skužiš da ne umire nego da se dalje širi... Jako cijenim biljke u stanu, uvijek sam ih imala puno i dijelila s prijateljima. Onda u jednom trenutku pređeš na začine, koji meni nikad nisu uspijevali (smijeh), ali svake godine se hrvam s origanom, timijanom, da bi uopće nešto krenulo. Za mene nema većeg oduševljenja nego kada se prilikom kuhanja koristim svježim začinima. Stoga se svake vrtlarske sezone trudim uzgojiti novu začinsku biljku, a ove godine čast je pripala gorušici.

Kako si naučila sve što danas znaš o uzgoju biljaka? Zašto si pokrenula blog?

Kad se počneš baviti biljkama, s vremenom učiš i neka osnovna pravila, primjerice, da su najvažniji zrak, sunce, voda i ritam (ritam zalijevanja, ritam pažnje). Biljke nam pokazuju da živimo malo izvan tog ritma, danas se dnevni ritam brzo izgubi, radimo previše stvari istovremeno. Jako puno istražujem, inače imam taj pristup (novinarka sam), pokušavam vidjeti čega sve ima na Internetu. Što se tiče bloga, cilj mi je kada netko čita članak da može otići na druge blogove. Trudim se dijeliti informacije, stvoriti mrežu, ali i da ne budu predugi članci.

Koje knjige su ti najviše koristile?

Vrt bez motike Ruth Stout je prva knjiga koju sam pročitala i od nje sam preuzela idejumalčiranja. Stout je dobila svoj vrt bez korištenja motike - znala sam da ću ja ipak morati koristiti motiku (smijeh), ali njena knjiga mi je puno pomogla. Malč je dobar jer čuva tlo vlažnim, a njegovim raspadanjem stvara se humusni sloj koji je izuzetno hranjiv za biljke. Gola zemlja je najgora, ona ne postoji u prirodi.

Spomenula bih i Silviju Kolar Fodor, autoricu web stranice Biovrt, koja živi pored Čakovca i kod koje sam išla na radionicu po daljnje znanje. Dobro je da se vrtlari međusobno druže, da razmjenjuju iskustva. To je bolje od knjiga, ali knjige su dobar početak.

Kakva je u Zagrebu povezanost urbanih vrtlara/ica? Ima li ih uopće?

Ima ljudi, ali nije se ta priča još raširila, teško je saznati za druge. Zagreb je zeleni grad - Novi Zagreb je zapravo pun divljih vrtova, mi imamo tu urbanu priču, a bilo bi dobro da se sada to pokrene i u centru. Takvi projekti su odlični da se zajednica probudi, kao inicijativa da se podružiš sa sustanarima, saznaš tko su.

Kakva je situacija s dobivanjem dozvole za vrt? Može li svatko odlučiti napraviti vrt na krovu zgrade?

Preuzela sam na sebe odgovornost za sve moguće štete, razgovarala s predstavnikom stanara, obavila razgovore sa svima, prezentirala ideju, nije bilo teško. Treba prvo krenuti, pa kad se naiđe na prepreku, vidjeti što se može napraviti. Nije poticajno razmišljati o tome hoće li netko odbiti vaš prijedlog.

Koliko vremena ulažeš u vrt?

U vrtu možeš raditi cijeli dan! (smijeh) Dnevno izdvojim oko sat, sat i pol, to je dovoljno za ono što sam isplanirala za ovu godinu, ali, ako nemate vremena, dovoljno je i dva do tri puta tjedno, no treba znati koja je veličina vrta i što se sadi. Važno je imati plan vrta.

Skupljam i svoj kompost - zasad sam proizvela 120l humusa. Kada počneš tako razmišljati, u početku je jako teško, ali to je normalno. Kasnije ti se otvore mogućnosti; recimo, glistinac (humus od kalifornijskih glista) nabavljam preko Interneta, to mi je važno jer time podupirem lokalnu proizvodnju, a i jeftinije je nego u vrtnim centrima. Sjeme nabavljam na razmjenama ili preko Facebook grupa Biovrt i Čuvari semena.

Na blogu pišeš da koristiš plodored kao način sadnje. Možeš li nam to malo pojasniti?

Plodored može biti isplaniran na tri ili četiri godine. Važno je imati na umu da se povrtnice dijele u skupine: korjenaste, plodovite, lisnate, mahunarke, zeljaste. Svaka od njih ima drugačije potrebe za nutrijentima. Stoga se naprave sekcije unutar vrta (A,B,C,D) i kružna putanja, biljke se sade jedna za drugom. Primjerice, na sekciji A sadiš biljku koja obogaćuje tlo nutrijentima (npr. mahunarke) i onda iduće godine tu stavljaš biljku koja treba puno nutrijenata, i tako dalje.

Princip plodoreda tipičan je za biovrt. Nije to otkrivanje tople vode, tako su sadili naši stari, ali kako se pojavilo mineralno gnojivo, puno ljudi je napustilo tu tradiciju jer je ovo jednostavnije - na proljeće samo staviš gnojivo, svake godine krećeš s iste točke, ne trebaš se previše brinuti. Ovaj drugi, tradicionalniji, pristup traži neke dublje uvide u to kako priroda funkcionira, moraš mudro saditi kako bi biljke uvijek bile u najboljem zdravlju. To su dvije različite filozofije.

Suorganizatorica si projekta Vrtuljak u SC-u, vrtne oaze koja je otvorena za sve zainteresirane za uzgoj hrane u urbanoj sredini po načelima organske proizvodnje. Kako je krenula ta priča?

Jelena Koržinek i ja pokrenule smo Vrtuljak jer smo htjele napraviti vrt, a SC nam je to odobrio. Upoznale smo se preko Parkticipacije, koja je puno napravila po pitanju otvaranja puteva za osnivanje društvenih vrtova, no više je usmjerena na rad s institucijama i promoviranje ideje društvenih vrtova kroz iste, a Jelena i ja smo više "ajmo uzet motiku u ruke." Prošle godine na jesen dofurale smo dva šlepera zemlje i to je bilo to. Od četvrtog mjeseca gotovo redovito održavamo radionice, dvije tjedno, i putem njih skupljamo novac za izradu ograde. Pokušati ćemo uključiti što više ljudi, likovnjake, mjesto ima potencijala da se neka događanja održavaju tamo, da se ljudi druže. Voljele bismo napraviti i gerila vrt, kao bunt protiv toga da sve mora biti označeno i na svom mjestu.

Koje su vam daljnje ambicije oko Vrtuljka?

Željele bismo uključiti studente. Zasad dolaze uglavnom stariji ljudi, ali to je u redu, mijenjaju se interesi. Voljele bismo da se Vrtuljak osamostali, da postoji tim ljudi koji cirkuliraju i brinu se za njega, da to bude mjesto na kojem možemo imati radionice i ostala događanja, povezati čovjeka i prirodu.

Što se tiče mojih ambicija - kupiti zemlju i napraviti veliki vrt. Imala sam već jedan vrt izvan Zagreba, a sada bih se htjela preseliti iz grada u prirodu. Žao mi je što su donjogradske četvrti zapuštene. Ima ovdje puno prostora, no zgrade to premalo iskorištavaju. Možda bi pomoglo da se grad uključi u financiranje.

 

voxfeminae.net