Piše: Jasminka Komar
Zeleni poslovi” sve su manje izbor ekoloških fanatika, a sve više stvarna potreba tržišta kao rezultat jedne rastuće grane ekonomije. Samo u SAD-u kroz narednih 30 godina otvorit će se 4 milijuna i 200 tisuća novih “zelenih” radnih mjesta, procijenila je nedavno jedna američka studija. Dalibor Hatić, generalni direktor tvrtke Oikon - Instituta za primijenjenu ekologiju, navodi nam primjer Australije u kojoj je još prije 11 godina na “zelenim poslovima” bilo izravno ili neizravno zaposleno oko 900.000 ljudi.
- To je uistinu mnogo kada znamo da je to zemlja koja je tada imala nešto više od 18 milijuna stanovnika, što znači da je u tim poslovima bilo zaposleno gotovo pet posto ukupne populacije - rekao je Hatić.
Ista potreba pojavljuje se i na domaćem tržištu, smatra Dalibor Hatić, čija se tvrtka Oikon bavi primijenjenim istraživanjima, savjetovanjem, projektiranjem i geoinformatikom. Da posla ima dosta i da ovakva tvrtka ima budućnost, u prilog govori činjenica da je Oikon jedina tvrtka iz zemalja pristupnica EU, jedina u geografskom području između Austrije i Grčke koja se bavi poslovima s područja ekologije, a odabrana je u članstvo 100 najboljih (ima i drugih poduzeća koja se bave ovim djelatnostima, ali ih Europa Inova nije odabrala za članstvo u tom klubu). Količina i vrsta posla uvelike ovisi o zakonskim okvirima koje postavlja država, pojašnjava Dalibor Hatić.
- Zeleni su poslovi, bez ikakve sumnje, budućnost i savjetovala bih mladim ljudima u Hrvatskoj da se okrenu tom sektoru jer će rasti munjevitom brzinom. U razvijenim zemljama on već jest jedan od najvažnijih sektora s mnogo poticaja - istaknula je 22-godišnja Zagrepčanka Iva Kvakić, koja trenutačno u Japanu studira takozvani ekološki menadžment.
- Tijekom posljednje dvije godine osobito su mnogo posla imala poduzeća orijentirana na upravljanje/gospodarenje otpadom, zbog uspostave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji uvelike financijski podupire te aktivnosti. Ako neko zakonsko rješenje nalaže provođenje određene aktivnosti, onda se taj posao prije ili kasnije pojavi na tržištu - utvrdio je Hatić te dodao da je tvrtki poput njegove potreban niz različitih stručnjaka, pa tako u Oikonu ima uposlenike iz čak 14 različitih struka, no smatra da im je potrebno stručnjaka iz još četiri ili pet drugih struka. Zaštita prirode i okoliša, jednako kao i problematika održivog razvoja, ne trpi “jednoumlje” pojedine struke, dodaje.
- Ima tu posla za sve biotehničke i prirodoslovne struke, ali jednako tako i za pravnike, ekonomiste i sociologe, kao i za tehničke struke poput građevinara, strojara, kemijskih tehnologa, elektrotehničara, informatičara i ostalih.
Što se tiče srednjoškolskog obrazovanja, mladi se, vjerujem, mogu usmjeravati u kemijsko-tehnološke škole, zatim različite poljoprivredne i šumarske škole, kao i različite tehničke i informatičke škole. Ne postoji struka koja može “privatizirati” zaštitu prirode ili okoliša kao svoju disciplinu - pojasnio je Hatić. Primjećuje da će u budućnosti izrazito nedostajati ljudi “koji su sposobni pronaći i implementirati tehnička rješenja u praksi”, zato savjetuje mladim ljudima da se pripremaju za te poslove na tehničkim i tehnološkim fakultetima pa će im radno mjesto biti osigurano. U SAD-u su, primjerice, usprkos prvotnom opiranju Protokolu iz Kyota uvidjeli odlične poslovne prilike upravo u tom industrijskom sektoru.
Svoje mjesto među zelenim poslovima Iva Kvakić već sada vidi vrlo jasno i uvjerena je da će nakon što završi magisterij u Japanu, a potom i u Njemačkoj, stručnjak njezina profila biti nužan privatnim tvrtkama ili javnim službama poput ministarstava ili instituta. Dalibor Hatić smatra da je specijalizacija u ekološkom menadžmentu primjerena upravo poslijediplomskom studiju. Ivi je najveća želja otvoriti vlastitu tvrtku koja bi objedinila lokalne projekte održivog razvitka u nerazvijenim zajednicama (primjerice ruralna područja u Africi ili Indiji) te održivi turizam. Nakon što je završila studij menadžmenta u Zagrebu uočila je, kaže, da je ekološki menadžment iznimno bitan za budućnost cjelokupne ekonomije.
Dalibor Hatić smatra da bi se u Hrvatskoj pažnja trebala posvetiti proizvodnji hrane, na kopnu i kopnenim vodama i na moru, čime bi se smanjila i depopulacija ruralnih krajeva. Siniša Sunara/Cropix
- Trenutačno živimo iznad svojih mogućnosti i doslovce ‘zatrpavamo’ planet i gušimo Zemljinu mogućnost da se regenerira. Trenutačno trebamo 1,4 planeta da bi održali ovakav razvoj, a projekcije su da će taj omjer rasti ako se ništa ne učini. Voljela bih savjetovati lokalne vlasti u strategijama za održivi razvoj zajednica. Već sam kontaktirala nekoliko općina, ali dosad nisam dobila niti jedan odgovor - poručila je Iva, a kao primjer odlične komunikacije između studenata raznih fakulteta i lokalnih zajednica spominje običaj takozvanog boot campa u kojem studenti pripremaju konkretne projekte i istraživanja te ih prezetiraju raznim tvrtkama i lokalnim vlastima.
- Moj projekt uključuje istraživanje o temi remodeliranja starih zgrada kako bi one bile energetski efikasnije. Uskoro idemo u Mie prefekturu, gdje ćemo naše prijedloge prezentirati čak i samom guverneru prefekture - ispričala je Iva.
Dalibor Hatić dodaje i da bi domaći ekonomski fakulteti trebali uspostaviti katedru za takozvanu ekonomiju okoliša s obzirom na to da je, koliko je zasad poznato, kod nas samo jedna osoba doktorirala iz tog područja ekonomije. Pravni fakulteti trebali bi uspostaviti katedre za “okolišno pravo”.
- Neprihvatljivo je da naša država nema pravnih stručnjaka toga usmjerenja, kada znamo da se 40 posto EU zakonodavstva odnosi upravo na pitanja okoliša. Sve stroži uvjeti za zaštitom okoliša koji se postavljaju pred industriju sigurno će u budućnosti rezultirati pravnim sporovima. Ovoga trenutka, koliko znam, samo se jedan odvjetnik u Hrvatskoj specijalizirao za to područje - primjećuje Hatić te upozorava da su neke države (primjerice Novi Zeland, Nizozemska i Švedska) već odstupile od načela klasične ekonomije i prihvatile postulate ekonomije okoliša u svom promišljanju ekonomskog razvoja.
O sličnim problemima promišlja i Iva Kvakić, koja kaže da održivi razvitak nije održiv samo u ekološkom smislu jer već sama definicija tog pojma naglašava i ekonomski, ekološki i socijalni aspekt. Iva primjećuje da “uzrok sporog napretka u ostvarivanju održivog razvitka (koji je UN postavio kao cilj još 1992. godine u poznatoj Agendi 21) djelomično možemo pronaći u činjenici da o njemu najviše pričaju aktivisti kojima nedostaje poslovni jezik”.
Želja Ive Kvakić je da jednoga dana otvori svoju tvrtku koja bi objedinila projekte održivog razvoja u nerazvijenim zajednicama i održivi turizam.
- Umjesto da pričamo o smanjenju zagađenja kroz recikliranje, trebamo pričati o smanjenim troškovima primarnih materijala zbog reupotrebe. Ne postoji nikakva sumnja da tehnologije usmjerene održivom razvitku vode konkurentskom razmišljanju i smanjenju troškova. Bilo koji menadžer koji to ne zna loš je menadžer. Jednostavan pogled na kretanje npr. Dow Jonesova Sustainability Indexa, koji već nekoliko godina redovito nadmašuje indekse generalnog tržišta, ukazuje da je to istina. To prepoznaju i fondovi rizičnog kapitala. Ulaganja u sektor “clean technologies” su u snažnom rastu i danas zauzimaju treće mjesto, nakon biotehnologije i softwarea - objasnila je Iva.
Dalibor Hatić nadalje pojašnjava da je poznata činjenica da su zemlje koje su u velikoj mjeri uništile svoje prirodne resurse i dovele u pitanje kvalitetu okoliša, poput nekih azijskih i afričkih zemalja, ujedno i najsiromašnije zemlje svijeta.
Konkretno u Hrvatskoj Hatić smatra da bi se velika pažnja trebala posvetiti “svim aktivnostima vezanima uz proizvodnju hrane, i to kako na kopnu i u kopnenim vodama, tako i na moru”.
- Kada bismo izbjegli bezuman uvoz i hranu u većoj mjeri proizvodili sami, pa još kada bismo to uspjeli činiti ekološki prihvatljivim metodama, sigurno bismo pomogli i održivom razvoju i stabilizaciji gospodarstva, a sigurno je i da bismo smanjili depopulaciju ruralnih krajeva - utvrdio je Hatić.
- To je uistinu mnogo kada znamo da je to zemlja koja je tada imala nešto više od 18 milijuna stanovnika, što znači da je u tim poslovima bilo zaposleno gotovo pet posto ukupne populacije - rekao je Hatić.
Ista potreba pojavljuje se i na domaćem tržištu, smatra Dalibor Hatić, čija se tvrtka Oikon bavi primijenjenim istraživanjima, savjetovanjem, projektiranjem i geoinformatikom. Da posla ima dosta i da ovakva tvrtka ima budućnost, u prilog govori činjenica da je Oikon jedina tvrtka iz zemalja pristupnica EU, jedina u geografskom području između Austrije i Grčke koja se bavi poslovima s područja ekologije, a odabrana je u članstvo 100 najboljih (ima i drugih poduzeća koja se bave ovim djelatnostima, ali ih Europa Inova nije odabrala za članstvo u tom klubu). Količina i vrsta posla uvelike ovisi o zakonskim okvirima koje postavlja država, pojašnjava Dalibor Hatić.
- Zeleni su poslovi, bez ikakve sumnje, budućnost i savjetovala bih mladim ljudima u Hrvatskoj da se okrenu tom sektoru jer će rasti munjevitom brzinom. U razvijenim zemljama on već jest jedan od najvažnijih sektora s mnogo poticaja - istaknula je 22-godišnja Zagrepčanka Iva Kvakić, koja trenutačno u Japanu studira takozvani ekološki menadžment.
- Tijekom posljednje dvije godine osobito su mnogo posla imala poduzeća orijentirana na upravljanje/gospodarenje otpadom, zbog uspostave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji uvelike financijski podupire te aktivnosti. Ako neko zakonsko rješenje nalaže provođenje određene aktivnosti, onda se taj posao prije ili kasnije pojavi na tržištu - utvrdio je Hatić te dodao da je tvrtki poput njegove potreban niz različitih stručnjaka, pa tako u Oikonu ima uposlenike iz čak 14 različitih struka, no smatra da im je potrebno stručnjaka iz još četiri ili pet drugih struka. Zaštita prirode i okoliša, jednako kao i problematika održivog razvoja, ne trpi “jednoumlje” pojedine struke, dodaje.
- Ima tu posla za sve biotehničke i prirodoslovne struke, ali jednako tako i za pravnike, ekonomiste i sociologe, kao i za tehničke struke poput građevinara, strojara, kemijskih tehnologa, elektrotehničara, informatičara i ostalih.
Što se tiče srednjoškolskog obrazovanja, mladi se, vjerujem, mogu usmjeravati u kemijsko-tehnološke škole, zatim različite poljoprivredne i šumarske škole, kao i različite tehničke i informatičke škole. Ne postoji struka koja može “privatizirati” zaštitu prirode ili okoliša kao svoju disciplinu - pojasnio je Hatić. Primjećuje da će u budućnosti izrazito nedostajati ljudi “koji su sposobni pronaći i implementirati tehnička rješenja u praksi”, zato savjetuje mladim ljudima da se pripremaju za te poslove na tehničkim i tehnološkim fakultetima pa će im radno mjesto biti osigurano. U SAD-u su, primjerice, usprkos prvotnom opiranju Protokolu iz Kyota uvidjeli odlične poslovne prilike upravo u tom industrijskom sektoru.
Svoje mjesto među zelenim poslovima Iva Kvakić već sada vidi vrlo jasno i uvjerena je da će nakon što završi magisterij u Japanu, a potom i u Njemačkoj, stručnjak njezina profila biti nužan privatnim tvrtkama ili javnim službama poput ministarstava ili instituta. Dalibor Hatić smatra da je specijalizacija u ekološkom menadžmentu primjerena upravo poslijediplomskom studiju. Ivi je najveća želja otvoriti vlastitu tvrtku koja bi objedinila lokalne projekte održivog razvitka u nerazvijenim zajednicama (primjerice ruralna područja u Africi ili Indiji) te održivi turizam. Nakon što je završila studij menadžmenta u Zagrebu uočila je, kaže, da je ekološki menadžment iznimno bitan za budućnost cjelokupne ekonomije.
Dalibor Hatić smatra da bi se u Hrvatskoj pažnja trebala posvetiti proizvodnji hrane, na kopnu i kopnenim vodama i na moru, čime bi se smanjila i depopulacija ruralnih krajeva. Siniša Sunara/Cropix
- Trenutačno živimo iznad svojih mogućnosti i doslovce ‘zatrpavamo’ planet i gušimo Zemljinu mogućnost da se regenerira. Trenutačno trebamo 1,4 planeta da bi održali ovakav razvoj, a projekcije su da će taj omjer rasti ako se ništa ne učini. Voljela bih savjetovati lokalne vlasti u strategijama za održivi razvoj zajednica. Već sam kontaktirala nekoliko općina, ali dosad nisam dobila niti jedan odgovor - poručila je Iva, a kao primjer odlične komunikacije između studenata raznih fakulteta i lokalnih zajednica spominje običaj takozvanog boot campa u kojem studenti pripremaju konkretne projekte i istraživanja te ih prezetiraju raznim tvrtkama i lokalnim vlastima.
- Moj projekt uključuje istraživanje o temi remodeliranja starih zgrada kako bi one bile energetski efikasnije. Uskoro idemo u Mie prefekturu, gdje ćemo naše prijedloge prezentirati čak i samom guverneru prefekture - ispričala je Iva.
Dalibor Hatić dodaje i da bi domaći ekonomski fakulteti trebali uspostaviti katedru za takozvanu ekonomiju okoliša s obzirom na to da je, koliko je zasad poznato, kod nas samo jedna osoba doktorirala iz tog područja ekonomije. Pravni fakulteti trebali bi uspostaviti katedre za “okolišno pravo”.
- Neprihvatljivo je da naša država nema pravnih stručnjaka toga usmjerenja, kada znamo da se 40 posto EU zakonodavstva odnosi upravo na pitanja okoliša. Sve stroži uvjeti za zaštitom okoliša koji se postavljaju pred industriju sigurno će u budućnosti rezultirati pravnim sporovima. Ovoga trenutka, koliko znam, samo se jedan odvjetnik u Hrvatskoj specijalizirao za to područje - primjećuje Hatić te upozorava da su neke države (primjerice Novi Zeland, Nizozemska i Švedska) već odstupile od načela klasične ekonomije i prihvatile postulate ekonomije okoliša u svom promišljanju ekonomskog razvoja.
O sličnim problemima promišlja i Iva Kvakić, koja kaže da održivi razvitak nije održiv samo u ekološkom smislu jer već sama definicija tog pojma naglašava i ekonomski, ekološki i socijalni aspekt. Iva primjećuje da “uzrok sporog napretka u ostvarivanju održivog razvitka (koji je UN postavio kao cilj još 1992. godine u poznatoj Agendi 21) djelomično možemo pronaći u činjenici da o njemu najviše pričaju aktivisti kojima nedostaje poslovni jezik”.
Želja Ive Kvakić je da jednoga dana otvori svoju tvrtku koja bi objedinila projekte održivog razvoja u nerazvijenim zajednicama i održivi turizam.
- Umjesto da pričamo o smanjenju zagađenja kroz recikliranje, trebamo pričati o smanjenim troškovima primarnih materijala zbog reupotrebe. Ne postoji nikakva sumnja da tehnologije usmjerene održivom razvitku vode konkurentskom razmišljanju i smanjenju troškova. Bilo koji menadžer koji to ne zna loš je menadžer. Jednostavan pogled na kretanje npr. Dow Jonesova Sustainability Indexa, koji već nekoliko godina redovito nadmašuje indekse generalnog tržišta, ukazuje da je to istina. To prepoznaju i fondovi rizičnog kapitala. Ulaganja u sektor “clean technologies” su u snažnom rastu i danas zauzimaju treće mjesto, nakon biotehnologije i softwarea - objasnila je Iva.
Dalibor Hatić nadalje pojašnjava da je poznata činjenica da su zemlje koje su u velikoj mjeri uništile svoje prirodne resurse i dovele u pitanje kvalitetu okoliša, poput nekih azijskih i afričkih zemalja, ujedno i najsiromašnije zemlje svijeta.
Konkretno u Hrvatskoj Hatić smatra da bi se velika pažnja trebala posvetiti “svim aktivnostima vezanima uz proizvodnju hrane, i to kako na kopnu i u kopnenim vodama, tako i na moru”.
- Kada bismo izbjegli bezuman uvoz i hranu u većoj mjeri proizvodili sami, pa još kada bismo to uspjeli činiti ekološki prihvatljivim metodama, sigurno bismo pomogli i održivom razvoju i stabilizaciji gospodarstva, a sigurno je i da bismo smanjili depopulaciju ruralnih krajeva - utvrdio je Hatić.
| Mali ‘eko-rječnik’ Ekologija - često se krivo poistovjećuje s pojmovima poput zaštita prirode, odvodnja otpadnih voda, recikliranje otpada ili čak proizvodnja zdrave hrane. Označava granu biologije koja se bavi odnosom živih bića i njihove životne okoline. U tom smislu možemo govoriti o ekologiji čovjeka, ekologiji zaštićenih bioloških vrsta, ekologiji šuma itd. Za razliku od teorijske ekologije, koja se bavi spoznajom ekoloških zakonitosti u prirodi, primijenjena ekologija bavi se optimalnim gospodarenjem prirodnim dobrima uz adekvatnu zaštitu prirode i okoliša. Održivi razvoj - općenito govoreći, takav infrastrukturni, industrijski, turistički, energetski, poljoprivredni, općenito gospodarski, ekonomski i društveni razvoj, koji ne bi dovodio u pitanje kvalitetu okoliša u budućnosti, bez obzira na to govorimo li o kvaliteti zraka, vode ili hrane, ili općenito o kvaliteti života u bilo kojem aspektu. Praksa pokazuje da implementacija ideje održivog razvoja nije nimalo jednostavna, ponajviše zbog teškoća u definiranju granične prihvatljivosti promjena u okolišu koje su nužna posljedica bilo kakvog razvoja. Zeleni poslovi - poslovi vezani uz zaštitu prirode i okoliša te održivo upravljanje prirodnim dobrima, ali jednako tako i uz energetiku, posebno obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, zatim uz implementaciju mjera zaštite okoliša u industriji, prometu i slično. |
Zagrepčanka s japanskom i njemačkom stipendijom Studentski kampus smješten na najjužnijem japanskom otoku Kyushu broji trenutačno čak 70 različitih nacionalnosti, a Iva Kvakić predstavnica je Hrvatske. Iva nam je ispričala kako je jednom prilikom njih 57 srušilo svjetski rekord u multikulturalnosti u jednoj sauni. Program International Material Flow Management, koji ona pohađa, pokrenuo je njemački institut IfaS (Institute for Applied Material Flow Management na ECB-u). Nastava se održava na engleskom jeziku, a većina profesora su Nijemci. Literatura koju koriste uglavnom je “friška” jer, kako objašnjava Iva, u njihovoj “graničnoj” znanosti svaki se dan rade nove stvari, a ono što je u knjigama već je poprilično ostarjelo. Osim što se dulje vrijeme interesirala za održivi razvoj, Ivu je privukao međunarodni natječaj za dodjelu stipendije za koju je, priznaje, prošla mukotrpan proces prijave. - Morala sam poslati transkripte ocjena, životopis s iskustvom (kojeg nemam puno, ali imala sam dosta izvannastavnih aktivnosti pa pretpostavljam da je i to presudilo), zatim dva pisma preporuke, dva standardizirana testa (TOEFL za engleski i GRE pretežno za matematičke sposobnosti) te pismo motivacije. Kad sam prošla tu rundu, imala sam telefonski intervju s jednim od profesora. Sjećam se da ga je jako impresioniralo što sam tako mlada (22 godina je malo za postdiplomski studij), a imam već jasno zacrtano što želim u životu raditi. Takve se stvari cijene u Japanu. Osim toga, bio je jako zadovoljan što sam rekla da želim poslije i doktorirati te predavati - ispričala je Iva, no nakon toga trebalo je još pričekati hoće li joj japanska vlada odobriti novčanu stipendiju. Dodaje kako će naredne godine studij nastaviti u Njemačkoj gdje je naglasak više na praktičnom dijelu programa, a nakon toga nekoliko će mjeseci “praksu” odrađivati u jednoj tvrtki. Iva je učila japanski jezik dvije godine, no tvrdi da ga je u međuvremenu zaboravila. Kad je došla u Japan, nije se trebala navikavati na njihovu hranu jer je inače obožava, a i za Japance smatra da su vrlo dragi te da njihova ljubaznost nije “umjetna”, što često o njima misle turisti. - Najviše me fascinira način na koji su Japanci uspjeli ostati stvarno jedinstveni i vjerni svojim tradicijama. Sve što su “uvezli” iz drugih kultura uspjeli su pretvoriti u nešto jedinstveno njihovo i zato je kultura toliko posebna - primijetila je Iva, a usprkos mnogobrojnim fakultetskim obvezama, kaže da joj ostaje vremena za zabavu i izlaženje. Mladi Japanci se pritom ne razlikuju previše od Europljana, izlaze u barove i klubove i, naravno, na nezaobilazne karaoke. |
bglavac
edin.kecanovic
