Koliko se god puta u raznim situacijama zapitali gdje mi to živimo, aludirajući na štošta pogrešno u našem društvu, moramo priznati da je ovo naše podneblje barem u jednom smislu sretnije od većine drugih – priroda nas je, naime, podarila umjerenom klimom, ne strahujemo periodično od razarajućih uragana i tajfuna, vulkana ni blizu, a pitkom vodom još uvijek peremo ulice. No, ekološka svijest i kod nas se polagano budi jer priroda šalje znakove upozorenja, opominjući nas kako budućnost nigdje na zemlji neće biti baš tako bezbrižna. Određene ekološke navike počeli su usvajati i „najležerniji“ među nama; motivirani grižnjom savjesti ili naknadom od 50 lipa, manje je bitno. Živjeti i putovati zeleno više nije samo princip zagriženih aktivista, na koje su mnogi donedavno s podsmijehom gledali kao na buntovnike bez razloga, nego i dokaz kultiviranosti.

Zašto je to tako važno?
Razloge važnosti očuvanja okoliša više nikome ne treba objašnjavati, a stoji i činjenica da putovati samo po sebi nije neka usluga okolišu. No, o tome zašto je tako važno da se zeleno svjetlo upali u glavama putnika govore goleme brojke koje se u svijetu vežu uz industriju turizma. Turizam je, naime, najveća i najbrže rastuća svjetska industrija, a očekuje se da će do 2010. milijarda ljudi godišnje putovati izvan granica svoje zemlje. Turizam je također i važan „poslodavac“ jer osigurava gotovo 10 posto svih radnih mjesta na svijetu. No, kao i sve ostalo, te se brojke mogu staviti i u vrlo korisnu službu. Upravo je porastom putovanja u daleke zemlje porastao interes bogatijeg dijela svijeta za osnivanjem raznih fondova koji rade na očuvanju divljine, te su i mnoge od najsiromašnijih zemalja svijeta doživjele tzv. turistički procvat – nova radna mjesta i mogućnost prodaje domaćih proizvoda.

Ekoturizam ili ekopromocija?
Za početak, treba znati što je uopće ekoturizam. Mnogi organizatori putovanja rado inkorporiraju tu riječ u svoju ponudu te pod pojmom ekoturizma prodaju sve i svašta. Ekoturizam prije svega obuhvaća putovanja u prirodu te uključuje principe održivosti takvog načina putovanja. Mnogi će se hotelski lanci ili zrakoplovne kompanije rado pohvaliti svojim „zelenim principima“ koje su inkorporirali u svoju tehnologiju rada. No, ako one ne idu dalje od onoga na što ih zakon obvezuje, riječ je o promociji bez pokrića. Natpis u hotelskoj kupaonici koji upozorava na ekonomično pranje samo potrebnih ručnika nije dovoljan da bi se tvrtka mogla pohvaliti svojom ekološkom osviještenošću. Tvrtke koje su zaista ekološki osviještene obično imaju i odgovarajući certifikat kojim se mogu pohvaliti, usko surađuju s lokalnom zajednicom, a filozofija očuvanja okoliša i održivog razvoja prepoznatljiva je na svakom koraku.

A koliko ste CO2 vi „skrivili“?
Što se zrakoplovnih kompanija tiče, njima je doista teško nazvati se „zelenima“, no preferirajte one s novijom flotom zrakoplova. Poput automobila, i stari zrakoplovi lošije prolaze na „ekotestu“. Razne web-stranice već sada nude kalkulatore na kojima možete lako i brzo izračunati koliku je emisiju CO2 stvorio vaš let te načine na koje možete iskupiti svoj „grijeh“.

Kulture i običaji
Ekologija i kultura bliski su saveznici. Savjestan putnik treba imati u malom prstu i pravila putnoga bontona. Poštovanje lokalnih običaja, načina odijevanja i ponašanja nije samo minimum pristojnosti, nego i dokaz da ste se potrudili prilagoditi okolini, umjesto da se okolina prilagođava vama. Jedna stvar u kojoj ne treba oponašati domaćine jest vrlo loša navika bacanja otpada posvuda, što se na mnogim mjestima prakticira. Nisu li nas odmalena učili da se ne povodimo za lošim učenicima?

Razmišljajte lokalno
Lokalnoj zajednici mnogo više pomažete odsjedajući u malenom ili obiteljskom hotelu, a isto činite i kupujući domaće proizvode, što ne uključuje suvenire zbog kojih su glavom platile određene vrste životinja ili koralji koji se ni u kojem slučaju ne smiju trgati, posebice ugrožene vrste. Valja i provjeriti je li to što ste kupili legalno te jesu li mogući problemi na carini.

Uvijek štedljivo
Ne treba se rasipati vodom i strujom bez obzira na to što niste u svome domu, gdje za to plaćate račune. Razmišljati na način „baš me briga što sam ostavio upaljena svjetla u hotelskoj sobi, to ne utječe na cijenu mog smještaja“ vrlo je sebično i primitivno.

Ne „pripitomljavajte“ divlje životinje
Divlje životinje žive u divljini i posve se dobro ondje snalaze i bez nas, ljudskog čimbenika. Hraniti divlje životinje ili na bilo koji drugi način utjecati na funkcioniranje njihova malog svijeta može samo štetiti.

Ah, ti kamperi
Upravo oni koji se nazivaju velikim prirodoljupcima znaju prirodi biti najveći neprijatelji. Poželjno je ponašati se kao što znak namijenjen ekoturistima u Kanadi kaže: „Ne ostavljajte iza sebe ništa osim otisaka stopala“. To ne znači da trebate hodati bosi, nego upotrebljavati samo biorazgradive sapune, šampone i paste za zube i sve što ste donijeli – odnijeti natrag sa sobom.

Izvor: Travel