KREŠO PANDŽIĆ, KLIMATOLOG I POMOĆNIK RAVNATELJA DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA, O VREMENSKIM NEPRILIKAMA
http://www.glas-slavonije.hr/
Razoran efekt * Što bi jedan tornado, prema definiciji, dakle, vjetar dimenzija nekoliko stotina metara, trajanja nekoliko sati, u Hrvatskoj mogao učiniti? - Ne vjerujem da će se takav tornado u skoro vrijeme pojaviti, no sve su češće pijavice koje mogu imati razoran efekt. Pijavice mogu biti vodne, a i kopnene, kakvu pamti, primjerice, Zagreb, čije je Sljeme jedna takva kopnena pijavica poharala 1973. godine. Ljeti, 20. srpnja te godine, pijavica srećom nije nikog usmrtila, no zato je Sljeme nakon nje izgledalo "kao da ga je pogodio meteor", pisali su tada mediji. Oko dva sata poslijepodne Sljeme se odjednom "zamračilo", a vjetar je bio toliko jak da je doslovce drveće, visoko i dvadesetak metara, čupao iz korijena i kovitlao po zraku nekoliko stotina metara dalje. To je pijavica, a zamislite onda što je tornado, zatim uragan. Trebat će nam nuklearka * Ovih je dana Vlada opet načela pitanje energetske strategije Hrvatske, koja bi javnosti trebala biti predstavljena za mjesec dana. Neupitno je da i elektrane i te kako utječu na zatopljenje, pri čemu nam se pak gradnja nuklearke predstavlja kao, kad je ekološki segment u pitanju, najčišće rješenje za zrak, zanemarujući pitanje odlaganja radioaktivnog otpada i goriva. Koja je vaša preporuka energetičarima, odnosno onima koji odlučuju - graditi termoelektrane ili nuklearku? - Moje je mišljenje, doista, da će nam nuklearka trebati. Riječ je o "čišćoj" proizvodnji energije, koju, uostalom, i druge zemlje imaju, i to u mnogo većoj mjeri. I atomska je energija u jednu ruku "prirodna", samo otpad od te proizvodnje poslije treba propisno uskladištiti. Koliko mi je poznato, lokalne zajednice u Europi i svijetu, na čijim se područjima radioaktivni otpad odlaže, s tim nemaju nikakvih problema, pogotovo zato što im se to i novčano kompenzira. |
Hrvatska, tvrde stručnjaci, za sada nije u opasnosti od kakvog domaćeg razornog uragana, no nastavi li se globalno zatopljenje, i mi dolazimo u opasnost. Potvrđuje to i dr. sc. Krešo Pandžić, klimatolog, pomoćnik ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda, napominjući da nema izravne veze između globalnog zatopljenja i učestalosti ekstremnih vremenskih neprilika, no moguća je, kaže, njihova neizravna povezanost. Globalno zatopljenje, naime, znači i zagrijavanje mora, a svaki stupanj u moru više znači i, tvrde znanstvene studije, četiri puta veću učestalost oluja. Dr. Pandžić pojašnjava što su cikloni, popularno zvani "uraganima", kako nastaju i gdje je, na kraju krajeva, u toj opasnoj "priči" i Hrvatska.
- Stručno gledajući, riječ je o snažnim tropskim ciklonima, u Americi zvanim uraganima, koji se općenito javljaju isključivo u suptropskim pojasevima, iznad ugrijane površine mora, što znači da su najčešći upravo u ovom, kasnom ljetnom, odnosno ranom jesenskom razdoblju, kad je i temperatura mora najviša. Točnije, od lipnja do rujna oni nastaju na sjevernoj polutki, a na južnoj od siječnja do travnja, dakle također tijekom najtoplijeg dijela godine na toj polutki. Oni na sjevernom Atlantiku gibaju se od ekvatora prema Sjevernoj i Srednjoj Americi, gdje ih nazivaju uraganima, na zapadnom Pacifiku ciklone se naziva tajfunima, a u Indijskom oceanu oni su - cikloni. Jedni, oni najslabiji, "samo" lome granje na drveću, skidaju pokoji crijep s kuća, dok oni najsnažniji pustoše sve pred sobom.
Tornada su, pak, nešto drugo, slični pijavicama, makar su većih dimenzija od pijavica, odnosno dosežu nekoliko stotina metara i traju duže od nekoliko sati, dok pijavice imaju dimenzije nekoliko desetaka metara i traju nekoliko desetaka minuta. Promjer uragana je nekoliko stotina kilometara, odnosno brzina vjetrova u tim zračnim vrtlozima, s druge strane, doseže i nekoliko stotina kilometara na sat, dok se sami uragani u određenom smjeru mogu gibati brzinom od oko 20 kilometara na sat, te imati visinu i do 15 kilometara. Cikloni, kakvi se recimo sreću u Meksičkom zaljevu, mogu potrajati čak tjedan do deset dana, kad im, ako se nadviju nad hladnu vodu ili kopno, snaga konačno slabi. Cikloni se, općenito, ljeti mogu pojaviti dva do čak dvadeset puta, makar im je godišnji prosjek pet puta. Pravila, u svakom slučaju, nema. Pravilo je, međutim, da se tropski cikloni, odnosno cikloni, pojavljuju isključivo na morskoj površini, najviše na istočnoj obali Azije, Srednje i Sjeverne Amerike te Australije i Afrike. Uvjet za njihov nastanak su velika morska prostranstva i temperatura mora koja nije manja od 30 stupnjeva Celzijevih, kako bi dosta vode moglo ispariti u zrak, koji se zatim ugrijava, diže, a onda širi i hladi, nastaje kondenzacija i stvara se niski tlak, koji potiče rotiranje zraka - ciklon.
TOPAO HRVATSKI RUJAN
* Koliko su općenito te pojave vezane uz klimatske promjene, odnosno može li svijet očekivati veći broj razarajućih novih ciklona, uragana, ili možda čak manje? U nekim se američkim studijama, naime, tvrdi da će se njihov broj s vremenom smanjiti, no zato će oni malobrojni biti još razorniji od ovih danas?
- Generalno gledajući, globalno zatopljenje neizravno djeluje na ovakve pojave. Zagrijavanje mora za jedan stupanj možda se i ne čini toliko dramatičnim, međutim taj jedan stupanj ipak utječe na atmosfersko strujanje. U Hrvatskoj je sada, početkom rujna, ovako toplo zbog nekoliko razloga, između ostaloga i zbog suhog tla, koje više ne upija toplinu, nego se ona zadržava na površini. Efekt koji ta pojava izaziva jest to što nema isparavanja, pa se smanjuje i mogućnost oborina. Sve su to djelomice i posljedice globalnog zatopljenja, iako je sličnih vremenskih prilika bilo i prije. Činjenica jest da su ove pojave sve češće, i jačeg intenziteta. Primjećujete i u Hrvatskoj mnogo više ekstremnih neprilika negoli dosad, ukjučujući i suše. Logično, ako se more zagrijava do razine od tridesetak stupnjeva, bilo da je u pitanju Jadran, Mediteran općenito ili neko drugo more, situacija postaje slična onoj u suptropskim krajevima.
ZIMI VIŠE OBORINA
* Znači li to da su onda i cikloni, poput uragana, jednog dana mogući i u nas ako se more previše zagrije?
- Da, može se očekivati veći broj pojava koje imaju karakteristike razornih vjetrova. Da je na moru i kopnu više pijavica, to se već primjećuje, no moguće su i razornije pojave - neke će pijavice, točnije, postati toliko snažne da mogu sličiti tornadu. U Rumunjskoj se to već dogodilo, a i sve češće poplave nam pokazuju da se događa nešto neobično.
* Općenito, što kažu klimatolozi - kakva nas ljeta, odnosno zime, očekuju u budućnosti?
- Sve upućuje na to da jugoistok Europe očekuje smanjenje oborina tijekom ljeta, što je vrlo nepovoljno. Istovremeno će doći i do povećanja prosječnih ljetnih temperatura, moguće za dva do čak tri Celzijeva stupnja, što u konačnici znači i velik udar na vodne resurse, odnosno smanjenu količinu pitke vode kojom ćemo raspolagati.
* Kada nas otprilike to očekuje?
- Za, recimo, pedesetak godina. Moglo bi biti ozbiljnih posljedica. Oborina bi moglo biti za dvadeset do trideset posto manje, što automatski smanjuje vodne resurse za čak 50 posto! To ne znači, međutim, da će svako ljeto biti jednako. Zime će nam, s druge strane, biti toplije, pogotovo u unutrašnjosti, ali s više oborina, posebno na sjeveru Europe, što će donekle kompenzirati problem sa smanjenim vodnim resursima ljeti. Ta nas pojačana količina oborina treba samo veseliti, inače bi došlo do velikih poremećaja u ravnoteži sustava.
PROMJENA JE BILO I PRIJE
* Imaju li hrvatski turizam i poljoprivreda, kad je klima u pitanju, razloga za zabrinutost?
- Upravo turizam od zatopljenja ima koristi! Ljeto se produžilo, dakle i sezona, toplo je, more je ugodno. Istina, pojačano je ultraljubičasto zračenje i ljudi postaju ranjiviji, a troše se i sve veće količine pitke vode u sezoni. Kad je poljoprivreda u pitanju, mislim da se ipak dosta čini na mjerama kojima je cilj smanjiti posljedice od suša; postoji projekt navodnjavanja površina koji bi, nadam se, trebao uskoro i zaživjeti, odnosno u nekim dijelovima Hrvatske on već funkcionira. Osnovan je, osim toga, i Centar za sušu zemalja jugoistočne Europe sa sjedištem u Ljubljani, kojeg je i Hrvatska suosnivač. Cilj je Centra praćenje suše na jugoistoku Europe te njezino predviđanje. Globalno gledano, razloga za zabrinutost ipak ima, ako govorimo o zatopljenju i ljudskom faktoru koji na to zatopljenje utječe. Klimatskih je promjena, valja napomenuti, bilo i u dalekoj prošlosti, kad su se smjenjivala ledena i međuledena doba, kad su ljetne temperature bile do tri stupnja niže, odnosno više negoli sada, ali te su se klimatske promjene događale u rasponima od nekoliko desetaka tisuća do sto tisuća godina. Današnje globalno zatopljenje mjeri se pak na stoljetnoj vremenskoj ljestvici.
Autor: Bojana MRVOŠ PAVIĆ
bglavac
irida
edin.kecanovic
