Hrvatska gospodarska komora na čelu s Nadanom Vidoševićem uputila je Ministarstvu za zaštitu okoliša niz primjedbi na izmijenjeni Pravilnik o ambalaži, koji uskoro kreće u primjenu, i predložila da se razmisli o smanjenju povratne ambalažne naknade od 0,50 kuna po boci ili limenci. Tolika naknada, napominje se u dopisu Komore Ministarstvu, "stimulira nenamjensku proizvodnju ambalaže". Isti prijedlog, da se povratna naknada smanji na 0,30 kuna po boci, prošli su tjedan Ministarstvu poslali i proizvođači pića.
Novim se pravilnikom, naime, predviđa povećanje tzv. poticajne ekološke naknade koju su dužni plaćati proizvođači pića i napitaka koji ne koriste dovoljno, ili je ne koriste uopće, staklenu ambalažu, već plastičnu. Ta im naknada, u odnosu na prošlu godinu, poskupljuje za pedeset posto, zbog čega najavljuju i poskupljenje svojih proizvoda, a riječ je najviše o bezalkoholnim pićima, ali i alkoholnim. Poskupljenje najavljuju i proizvođači proizvoda u tetrapacima - sokova i vina - za koje se u novom, izmijenjenom pravilniku, također uvodi plaćanje naknade. Kako stoji u primjedbama HGK Ministarstvu, "u nacrtu pravilnika niz je nejasnih i dvosmislenih odredbi koje ostavljaju prostora za pogrešno tumačenje pa nije jasno, primjerice, na koji će se način kontrolirati koliko je prazne ambalaže građanin u jednom danu donio u trgovine na različitim lokacijama. Novi pravilnik, naime, ograničava povrat na 80 boca ili limenki po donosiocu dnevno.

Koliko je vrećica potrebno da bi se zaradila 1,5 kuna, Milanja, kako napominje, ne zna, no riječ je o prilično velikoj količini. Kako dodaje, sva ambalaža koja se predaje na otkup mora imati specifičnu trokutastu oznaku s brojevima 2, 4 ili 5, a građani s nje prije "prodaje" moraju odstraniti i sve eventualne metalne dijelove, čepove, pumpice, pa čak i papirnate etikete.

Osim toga, ambalažu je potrebno isprati vodom i zatim spljoštiti te je takvu predati na otkup, nakon kojeg će plastika završavati u reciklažnim pogonima. Od nje će koncesionar izrađivati tzv. regranulate za ponovnu proizvodnju plastike, a od vlastite će zarade, napominje Milanja, pokrivati trošak isplate naknade građanima.
Iako "blagoslovljen" od Ministarstva zaštite okoliša, ovaj sustav prikupljanja otpada ipak nije ušao u izmijenjeni Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, koji uskoro kreće u primjenu. Drugim riječima, država koncesionaru ostavlja slobodu da odlučuje na koji će način prikupljati plastični otpad od građana, a postavlja se pitanje na koji će se način pritom riješiti pitanje tzv. uličnih ekologa, odnosno skupljača otpada po ulicama.

Budući da će se otkupljivati i plastične vrećice, postoji mogućnost da će oni koji na otpadu zarađuju otpad prazniti iz vrećica i rasipati ga po kantama za smeće, a dodatno, osim PET i staklene ambalaže, za koju se dobiva povratna naknada od pola kune, za kunu i pol po kilogramu skupljati i ostalu plastičnu ambalažu i plastiku općenito.

Tako mala naknada, može se neslužbeno čuti, teško će motivirati građane na sakupljanje ambalaže po balkonima i smočnicama, a dodatni je, veći od naknade, trošak vode potrebne da se ambalaža ispere.