Energija se iz biomase proizvodi i danas, pogotovo u zemljama u razvitku. Udio biomase u ukupnoj potrošnji energije u svijetu iznosi 14,7%, od toga u razvijenim zemljama 2,8%,  te u zemljama u razvitku 38,1%.

Biomasu osim ogrjevnog drveta čine najrazličitiji produkti iz biljnog i životinjskog svijeta.

Tako se biomasa može podijeliti na drvnu (ostaci iz šumarstva i drvne industrije, brzorastuće drveće, otpadno drvo iz drugih djelatnosti te drvo koje nastaje kao sporedni proizvod u poljoprivredi), nedrvnu (ostaci, sporedni proizvodi i otpad iz bilinogojstva te biomasa dobivena uzgojem uljarica, algi i trava) te biomasu životinjskog podrijetla (otpad i ostaci iz stočarstva).

Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je neopterećivanje atmosfere stakleničkim plinovima. Računa se da je opterećenje atmosfere s CO2 pri izgaranju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke.

Mogućnosti iskorištavanja biomase vrlo su brojne. Osim velikih količina biomase koje nastaju kao sporedni proizvod i otpad u šumarstvu, poljoprivredi te drugim djelatnostima, postoji i veliki broj biljnih vrsta, koje je moguće uzgajati; od brzorastućeg drveća godišnjeg prinosa od 17t/ha pa do zelenih algi s prinosom od 50t/ha.

Primjena biomase dobivene uzgojem biljaka za proizvodnju energije ima niz prednosti, ali i nedostatke.

U poljoprivredi i šumarstvu do sada su postignuti vrijedni uspjesi koji se izravno mogu primijeniti za proizvodnju biomase kao goriva. Biomasu je moguće uzgajati i na zemljištu koje nije pogodno za tradicionalne poljoprivredne kulture. U Hrvatskoj postoje velike površine obradivog tla  i pašnjaka što također može činiti određeni energetski potencijal. Biomasa, međutim ne može osigurati podmirivanje većine energetskih potreba zemlje, jer bi trebalo na ogromnim površinama uzgajati sasvim određene biljke. To bi vrlo negativno utjecalo na ekološki sustav i bioraznolikost u prirodi te smanjilo proizvodnju hrane.

Postoje razni načini da se iz biomase dobije energija. Biomasa se može izravno pretvarati u energiju jednostavnim izgaranjem te se tako može proizvesti pregrijana vodena para za grijanje kućanstava, u industriji ili za dobivanje električne energije u manjim termoelektranama.

Fermentacija biomase u alkohol zasad je najrazvijenija metoda kemijske konverzije biomase. Takav se postupak najopsežnije provodi u Brazilu gdje se proizvodi etanol za pogon vozila. Neke biljke daju ulja koja se mogu upotrebljavati u dizelskim motorima (uljana repica i kukuruz).

Anaerobnom fermentacijom može se iz biomase dobiti metan. Bioplin nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadrži metan i ugljični dioksid u volumnom omjeru 2:1 te se može upotrebljavati kao gorivo.

Nakon fermentacije dobiva se kvalitetno gnojivo, kvalitetnije od gnojiva upotrebljenog za fermentaciju. Grijanjem bez prisutnosti zraka, tzv. suhom destilacijom ili pirolizom može se od biomase dobiti metanol, aceton, drveni ugljen i drugi produkti.

Rasplinjavanjem biomase dobiva se plin koji se može dalje energetski iskorištavati.

 

Energetski sadržaj biomase

Energetski sadržaj biomase, ali i drugih goriva može se prikazati njihovom gorivom vrijednošću. S obzirom na znatnu nehomogenost biomase, na gorivu vrijednost utječe nekoliko čimbenika.

Osnovni pokazatelj raspoložive energije iz drvne biomase je udio vlage. Tako se u ovisnosti o udjelu vlage goriva vrijednost drva kreće od 8,2 do 18,7 MJ/kg. Udio pepela u drvu iznosi uglavnom oko 1%, dok je udio ugljika oko 50%.

Goriva vrijednost drveta ovisi i o vrsti drveta, odnosno razlikuje se prema tome je li drvo crnogorično ili bjelogorično.

Na energetsku vrijednost nedrvne biomase utječe podjednako sadržaj vlage i pepela. Udio pepela u nedrvnim biljnim ostacima može iznositi i do 20%, pa znatno utječe na gorivu vrijednost. Općenito, supstance koje čine pepeo nemaju nikakvu energetsku vrijednost. U ovisnosti o udjelu vlage i pepela goriva vrijednost biljnih ostataka iznosi od 5,8 do 16,7 MJ/kg.

Energetska vrijednost životinjskog izmeta također ovisi o sadržaju vlage i pepela,  a iznosi od 6,8 do 17MJ/kg.

Energetska vrijednost bioplina i tekućih goriva dobivenih iz biomase (biodizel, metanol, etanol) ovisi o količini metana, odnosno o kemijskom sastavu.

Energija se iz biomase može proizvoditi na mnogo načina. Osim izravne proizvodnje električne energije ili topline moguće je biomasu konvertirati u veći broj krutih, tekućih ili plinovitih goriva i produkata koja se mogu upotrijebiti za daljnju proizvodnju energije. U osnovi, energija se iz biomase dobiva putem dvije skupine procesa.

Biokemijskim procesima, kao što su fermentacija i anaerobna razgradnja, dobivaju se biogoriva (alkohol, biodizel i bioplin), dok se termokemijskim procesima, kao što je spaljivanje, izravno proizvodi energija (toplina i struja).