Od otpada do novih artikala
Iznošena i odbačena njemačka odjeća prehranjuje cijeli lanac ljudi - od sakupljača i reciklera preko prijevoznika i lučkih radnika do prodavača na nekoj afričkoj tržnici
|
|
Trgovanjem starom doniranom odjećom, prerađenom, recikliranom ili jednostavno prodanom kao »second-hand« roba godišnje se zarađuje ogroman novac. Svaki put iznova, kako stiže do nekog trgovca ili preprodavača, roba mijenja vrijednost, ona postupno raste. Zapravo se ta odjeća transformira iz starog, korištenog komada u modni artikl.
Svaki tjedan veletrgovcima na tržnicama zapadne Afrike, primjerice, stižu velike pošiljke rabljene odjeće, a mnogi su ti predmeti obišli cijelu Zemlju prije nego što su ondje dospjeli. Zemlja podrijetla te stare odjeće u većini slučajeva je Njemačka. Svake se godine ondje prikupi 600.000 tona stare odjeće i predmeta koje ljudi više ne nose te se recikliraju u nova vlakna. Stare se traperice primjerice pretvaraju u nove izolatore.
Na svjetskim je tržištima oštra konkurencija i kad je riječ o trgovini rabljenom odjećom, jedino s tom razlikom što se ta roba dobiva na karitativnoj bazi. U Hamburgu, na primjer, ljudi svake godine odbacuju milijune odjevnih predmeta, a tvrtke koje se bave reciklažom kupuju prava na daljnju trgovinu robom. Jedan od njih je i Olaf Rintsch, hamburški reciklažer tekstila, koji je kupio prava na daljnju uporabu darovane odjeće i za svaki je kilogram platio određenu cijenu. Tako se darovana odjeća pretvorila u novčanu donaciju.
- Ja sam međunarodni veletrgovac rabljenim tekstilom, posteljinom i obućom. Svu tu robu prodajem onima koji mi najbolje plate i tako mogu platiti svoje radnike, objašnjava Rintsch.
Sva se roba pažljivo sortira i kategorizira za određena tržišta. Majice kratkih rukava uglavnom idu u Afriku, dok se posteljina i ručnici uvijek dobro prodaju i svugdje ih kupuju. Najbolju cijenu postižu za rabljenu odjeću koju prodaju u vlastitoj trgovini starih stvari, ali većina odjevnih predmeta ipak se izvozi.
Trguje se i pletenom robom koja se izvozi u Italiju. Od te pletene robe proizvode nova vlakna, pa se jednog dana sve to može nanovo rabiti. Snažna je tradicija proizvodnje nove odjeće iz tekstilnog otpada i u talijanskom Pratu, gdje je mnogo obiteljskih tvornica koje vodi već više naraštaja. Rabljene vunene predmete pretvaraju u novu, čistu vunu. Pleteninu svrstavaju prema boji i čistoći materijala, a u vodenim kupkama režu je u nekoliko faza. Vlakanca naposljetku idu u centrifugu. Poslije sušenja dobiva se reciklirana vunena sirovina.
Otprilike pet do deset posto reciklirane robe odlazi uglavnom u Rusiju, Ukrajinu, Bugarsku, Kazahstan. Riječ je o robi vrhunske kvalitete i ona postiže izvrsne cijene. Roba druge kategorije uglavnom se izvozi u zemlje zapadne i srednje Afrike, a ona treće kategorije namijenjena je za reciklirane proizvode - krpe za kućanstvo.
U Africi, primjerice, kompanija Geobes iz Kameruna naručuje dva kontejnera dječje i muške odjeće, platna i obuće i sve ih to košta otprilike 50.000 eura, a zbog konkurencije cijena stalno pada. Specifično je na afričkom tržištu što su vrlo traženi nogometni dresovi. Ništa ondje ne ide tako dobro kao majice münchenskog Bayerna. Velika je potražnja i za majicama igrača iz Frankfurta, Hamburga, Bremena.
Pogledamo li na kraju taj globalni lanac, dolazimo do zaključka da iznošena i odbačena njemačka odjeća prehranjuje cijeli jedan posrednički lanac od sakupljača i reciklera preko prijevoznika i lučkih radnika do prodavača na nekoj afričkoj tržnici. Nakon što prijeđe pola svijeta, na cilju je ta roba ljudima dostupna po umjerenoj cijeni, no činjenica je da to više nema nikakve veze s karitativnom pomoći, već je riječ o pravoj globalnoj trgovini.(I)
Svaki tjedan veletrgovcima na tržnicama zapadne Afrike, primjerice, stižu velike pošiljke rabljene odjeće, a mnogi su ti predmeti obišli cijelu Zemlju prije nego što su ondje dospjeli. Zemlja podrijetla te stare odjeće u većini slučajeva je Njemačka. Svake se godine ondje prikupi 600.000 tona stare odjeće i predmeta koje ljudi više ne nose te se recikliraju u nova vlakna. Stare se traperice primjerice pretvaraju u nove izolatore.
Na svjetskim je tržištima oštra konkurencija i kad je riječ o trgovini rabljenom odjećom, jedino s tom razlikom što se ta roba dobiva na karitativnoj bazi. U Hamburgu, na primjer, ljudi svake godine odbacuju milijune odjevnih predmeta, a tvrtke koje se bave reciklažom kupuju prava na daljnju trgovinu robom. Jedan od njih je i Olaf Rintsch, hamburški reciklažer tekstila, koji je kupio prava na daljnju uporabu darovane odjeće i za svaki je kilogram platio određenu cijenu. Tako se darovana odjeća pretvorila u novčanu donaciju.
- Ja sam međunarodni veletrgovac rabljenim tekstilom, posteljinom i obućom. Svu tu robu prodajem onima koji mi najbolje plate i tako mogu platiti svoje radnike, objašnjava Rintsch.
Sva se roba pažljivo sortira i kategorizira za određena tržišta. Majice kratkih rukava uglavnom idu u Afriku, dok se posteljina i ručnici uvijek dobro prodaju i svugdje ih kupuju. Najbolju cijenu postižu za rabljenu odjeću koju prodaju u vlastitoj trgovini starih stvari, ali većina odjevnih predmeta ipak se izvozi.
Trguje se i pletenom robom koja se izvozi u Italiju. Od te pletene robe proizvode nova vlakna, pa se jednog dana sve to može nanovo rabiti. Snažna je tradicija proizvodnje nove odjeće iz tekstilnog otpada i u talijanskom Pratu, gdje je mnogo obiteljskih tvornica koje vodi već više naraštaja. Rabljene vunene predmete pretvaraju u novu, čistu vunu. Pleteninu svrstavaju prema boji i čistoći materijala, a u vodenim kupkama režu je u nekoliko faza. Vlakanca naposljetku idu u centrifugu. Poslije sušenja dobiva se reciklirana vunena sirovina.
Otprilike pet do deset posto reciklirane robe odlazi uglavnom u Rusiju, Ukrajinu, Bugarsku, Kazahstan. Riječ je o robi vrhunske kvalitete i ona postiže izvrsne cijene. Roba druge kategorije uglavnom se izvozi u zemlje zapadne i srednje Afrike, a ona treće kategorije namijenjena je za reciklirane proizvode - krpe za kućanstvo.
U Africi, primjerice, kompanija Geobes iz Kameruna naručuje dva kontejnera dječje i muške odjeće, platna i obuće i sve ih to košta otprilike 50.000 eura, a zbog konkurencije cijena stalno pada. Specifično je na afričkom tržištu što su vrlo traženi nogometni dresovi. Ništa ondje ne ide tako dobro kao majice münchenskog Bayerna. Velika je potražnja i za majicama igrača iz Frankfurta, Hamburga, Bremena.
Pogledamo li na kraju taj globalni lanac, dolazimo do zaključka da iznošena i odbačena njemačka odjeća prehranjuje cijeli jedan posrednički lanac od sakupljača i reciklera preko prijevoznika i lučkih radnika do prodavača na nekoj afričkoj tržnici. Nakon što prijeđe pola svijeta, na cilju je ta roba ljudima dostupna po umjerenoj cijeni, no činjenica je da to više nema nikakve veze s karitativnom pomoći, već je riječ o pravoj globalnoj trgovini.(I)
Dodatak: magy
P.s. Sprema nam se klatež i krpež, pa podsjetimo se malo na stara vremena oskudice i siromaštva
Ne znam da li znate, ali na Thnološkom fakultetu je osnovan kolegij za reciklažu tekstila i odjeće, ja bih rekla: konačno!
Ja se još sjećam vremena kad je komad odjeće ili platna imao i "nekoliko života", a do konačne iznošenosti i istršenosti bi prošao nekoliko prenamjena. Prvo su išle beskonačne prepravke, po sistemu: Kako od staroga napraviti novo.
Zadnji stadij je bio među sudoperama, krpama za prašinu, pranje prozora i podova, no veći komadi su završavali u krparama. Sjeća li se još itko tkalačkog stana i krpara?
Umijeće stavljanja zakrpa je sačuvano jedino na dječjoj odjeći u vidu ukrasnih aplikacija, a produljivanje "okračalih" nogavica na dječjim hlačicama, ukrasnim manžetama ili čak drugim materijalima?
Najduže se zadržalo paranje starih džempera da bi se isplelo ili isheklalo nešto novo. Izradu patchworka (prekrivači i drugi predmeti izrađeni od malih krpica) nekako svi vezujemo za ruralnu Ameriku, isto tako izradu prostirača (tepiha) recimo od starih hulahopki.
Ovo su božićni ukrasi od stare vune
Blogosfera je puna stvaralačkih i hobi blogova za pletenje, vezenje, heklanje, šivanje. Puno je još vrijednih ruku koje u prstima čuvaju pamćenje naših majki , baka i prabaka.
Da, stvaralački genij svijeta je možda zadrijemao, ali nije nestao.
Krpa li još itko čarape? Sjećate li se umjetnog štopanja? Okreće li još itko istrošenu kragnu na košuljama?
Ne moramo uvijek imati nešto novo. Malo krzna na orukvice i kragnu će osvježiti vaš stari zimski kaput.Lijepa marama ili šal će odvući pažnju od zaključka da ste stalno u istoj odjeći.
Zakrpe na istanjenim i izlizanim ili "neočistivo" zamrljanim mjestima mogu izgledati kao namjerno postavljene ukrasne aplikacije.
Budite kreativni i domišljati u vremenima štednje!
bglavac
irida
edin.kecanovic
