Nikako da uspijem razumjeti ovaj svijet, odnosno naše društvo kako funkcionira, možda sam s druge planete, pa mi je sve ovo na ovoj planet novo i nejasno, ili sam samo prerasta ovaj svijet

Nije mi jasno ponajprije, zašto zagađujemo, zašto koristimo novac, zašto robujemo, zašto bježimo od odgovornosti, zašto smo u strahu, zašto mrzimo druge, zašto si lažemo…

Pa idemo od ovog prvog - zagađivanja:

-jedan od današnjih primjera; imamo tvornicu, koja izvlači sirovine iz prirode, prerađuje ih, oblikuje i prodaje, prilikom svih ovih procesa se troši puno energije u svim pogonskim oblicima i one ljudske, ali i stvara se puno zagađivanja zraka i atmosfere, te puno nerazgradivog otpada, i onda da bi uštedjeli i zaradili u toj tvornici bacaju taj otpad, koriste zagađujuće i pogonske energije, čak se i štedi na zaštiti zdravlja radnika, jer kao moraju biti konkurentni, tj, sa dobrim cijenama prodavati što više proizvoda i zarađivati novac, jer da recikliraju sve materijale u upotrebi, da ne zagađuju, da imaju dobru zaštitu za radnike i dobre plaće, firma bi propala, i tako sve tvornice! Znači mora se raditi i zarađivati novac, i nema tu vremena za ekologiju. Sad recite vi meni imali li ovo smisla? Isto tako se i mi ponašamo u svom domu i van njega, kao i na poslu, nemamo vremena za odvajanje smeća, a kamoli za odnijeti ionako već rijetke i daleke kontenjere za reciklažu, a i znamo reći koga briga za to...samo bacaj! Znači isti smo kao i naše državne vođe, korporacijski šefovi i vlasnici firmi, nema tu razlike, ali ima iznimaka, i svaka im čast na njihovoj volji u brizi za očuvanje prirode pored ovakve pasivnosti i nebrige.

Ispada da ćemo uništiti planetu jer nemamo novca za njeno očuvanje, koje li ironije.

Jedan primjer Al Gore-a bivšeg političara sa ekološkom sviješću i borca za planet zemlju (njegov poznati dokumentarac i knjiga „Neugodna Istina“) zbog čega dobiva nobelovu nagradu       http://www.jutarnji.hr/al-gore-dobio-nobelovu-nagradu-za-mir/272034/) koji nakon koju godinu tijekom boravka u našoj zemlji, u krokodilskim čizmama izjavljuje da u ovoj krizi moramo odgoditi bavljenje ekologijom (http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=279579).

Samo dno....

Pokojni i dobri naš Papa  IVAN PAVAO II kaže nam nešto o ovome;  „Čovjek zahvaćen željom da posjeduje i uživa, više nego da bude i da raste, konzumira pretjerano i neuredno zalihe zemlje i svog vlastitog života. U korijenu besmislena razaranja prirodnog okoliša počiva antropološka zabluda, nažalost vrlo raširena u naše doba. Čovjek koji otkriva svoju sposobnost da preobražava, i u izvjesnom smislu da stvara svijet svojim radom, zaboravlja da se to odvija uvijek na temelju prvog izvornog dara stvari od Boga. Čovjek misli da može samovoljno raspolagati zemljom podvrgavajući je bez pridržaja svojoj volji kao da ona ne bi imala vlastita oblika i prethodne namjene koju joj je Bog dao. Čovjek tu namjenu, istina, može razvijati, ali je ne smije izdati. Umjesto da vrši svoju ulogu Božjega suradnika u djelu stvaranja čovjek se stavlja na mjesto Boga te tako na kraju izaziva pobunu prirode koju više tiranizira nego njome vlada..“

Ali to su samo lijepe riječi crkvenog poglavara, a djela nigdje, inače rijetko ćete čuti svećenike i biskupe da se zalažu za očuvanje prirode i planete, pa i za čovjeka se sve manje boru… Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Crkva je govorila da u budućnosti dolazi opasnost za njihove vjernike od Ekoloških pokreta i New Age pokreta, eto uzroka uništavanje prirode…

U ovakvoj svjetskoj industriji i proizvodnji svega za novac, nemoguće je sve reciklirati od viška ili istrošenih materijala, jer imate samo jedan primjer plastike koje ima puno vrsta, te slijepljene plastike s drugim materijalom i plastike koja se više ne može upotrebljavati, gdje s njom, kad svi znamo da je teško razgradiva i truje zemlju i kako će većina normalnih ljudi koji nisu upućeni u vrste materijala, odvojiti svaku vrstu plastičnog nusproizvoda?, mislim za ovo bi trebalo imati u školama još jedan predmet. Znači proizvodnja plastike nije u skladu s prirodom, i nemamo je što koristiti, priča završena.

 Ja osobno muku mučim na svom poslu oko reciklaže, mojim kolegama i samome direktoru je to „špansko selo“, oni nisu sposobni odvojiti posebno papir, najlon, plastiku, metal, razgradivi otpad i nerazgradivi otpad koji se ne može reciklirati, sa sve sam im označija i postavija jedino što šaljemo na reciklažu su profilni čelik, aluminij i plastiku koji prodajemo, pa se isplati... a zašto je to tako teško? Skupo za firmu, nebriga, lijenost, neodgovornost, ponajviše nesvjesnost. I tako ja sam odvajam reciklažni otpad, a za to odvojim samo 2-3h tjedno, ponekad uletim i u kontenjer i izbacim materijal koji se može reciklirati, s tim sam uštedio da firma ne baca i plaća 3 od 4 velika kontenjera mjesečno, to što ispadam među „normalnim svijetom“ kao budala me nije briga, jer mi je duša mirna.

 

I to sve zbog novca i tu dolazimo do druge moje nejasnoće, a to je novac. Vrijednost novca je takva da zahtijeva puno rada - za malo ili nedovoljno novca (samo za nas obične i male ljude), zagađivanje okoliša - zbog konkurentnosti firme na tržištu, ugrožavanje ljudskog zdravlja - opet zbog konkurentnosti firme, da sad ne nabrajam, zapitajte se jeli ovo normalno i imali smisla da vrijednost i količina novca određuje hoćemo li očuvati naš planet i naše osobno zdravlje, da određuje kako ćemo živjeti, u obilju ili oskudici, ne zanima nas to što se netko bogati na svemu ovome, nego naše mišljenje i naša odluka da se ovaj robovski i zagađujući ekonomski sustav jednom više prekine, jer kada svi mi skupa ovome stanemo na kraj, nestat će i ti koji se bogate.  

Čudno mi je da ovaj svijet ne može funkcionirati pravednije za čovjeka i u skladu s prirodom, pored toga što smo svi školovani, a podosta njih imaju doktorate, magisterije... većinom ljudi koji nas vode su najškolovaniji,  a nemamo intelegencije za živjeti u skladu prirodom, i sa sobom samima. Znači visokoškolovani ljudi nemaju ideje i riješenja kako napraviti ekonomiju i društvo u skladu s prirodom, zašto? možda zato što sami nisu prirodni, samo filozofiraju i okolišavaju, previše pišu, pričaju o nebitnim stvarima, koriste riječi koje normalan čovjek niti ne razumije, iznose neke zaključke, a  ja vam jednostavno zaključujem da sve te vaše titule objesite mačku o rep, jer nam ništa ne koriste osim vama osobno i onima koji vas dobro plaćaju da nam tako stručno muljate.

Evo ja bez neke velike škole nudim ideje kako živjeti u skladu s prirodom i kako će čovjek napredovati:

Novac ne postoji, to je prva stvar. Svaki čovjek obavlja svoju vrstu posla za društvo 4 - 5 sati dnevno, ako hoće i više. Za taj doprinos društvu ima na raspolaganju besplatno hranu, odjeću, djeca imaju školovanje, komunikaciju, prijevoz, stanovanje, uređenje mjesta stanovanja, putovanje po svijetu, itd, i među svim ovim što bi mu bilo besplatno on to može drugima omogućiti, kao naprimjer, on radi unutarnjem uređenju stanova, a pa neko kome uređuje taj stan slučajno, taj proizvodi hranu, ili neko može proizvoditi prijevozna sredstva, i tako svi povezani, svako doprinosi društvu i sve je vlasništvo sviju nas i sve što se koristi je u skladu s prirodom, prijevozna sredstva, komunikacija, proizvodnja potrebitih stvari, proizvodnja hrane i lijekova… ali sad ćete me pitati, a što je s onima koji ne žele doprinijeti društvu?, a jednostavno takvi niškoristi imaju hranu, zdravstvenu brigu, ali ograničeno uzimanje odjeće,  nemaju komunikaciju, nemaju razne mogućnost zabave i opuštanja koja se nudu, ne mogu koristiti prijevozna sredstva osim javnih, ne mogu putovati po zemlji i svijetu, jedino ako će sami pješice…i tako postaju otpadnici, samo zato što im je teško odraditi 4h dnevno u 5 dana tjedno. Sumnjam da bi se pored ovakvih pogodnosti itko usudio ne doprinijeti društvu.

Eto sve jednostavno i kratko. Ne treba tu ni doktorat ni magisterij.

Ako je ovo prevelik skok za ovo moderno, ali primitivno društvo, onda u ovom članku Krešimira Mišaka http://blog.vecernji.hr/misak/2009/10/28/novac-i-kako-ga-izbjeci-vrata-u-ljeto-pokret-za-valutu-lokalne-zajednice/  ima zanimljivih stvari za početak razvoja novog društva koji nisu ovako teški kao moji, ali su prva stvar, možda je to prva stepenica ka razvoju ovog mog opisanog savršenog društva, koje sigurno postoji na drugim planetama.  

U Šibeniku, 07.10.2011.

Vinko Klarić