Na energetskim plantažama uzgajaju se razne vrste drveća, a najveći prinosi postižu se topolama i vrbama na kojima su izvršeni stanoviti genetski zahvati. Prinos drvne mase na takvim plantažama iznosi od 8 do 25 tona suhe tvari po hektaru godišnje.

Plantaže brzorastućeg drveća postoje već u mnogim europskim zemljama. Najčešće je riječ o eksperimentalnim plantažama površine nekoliko desetaka hektara na kojima se ispituju mogućnosti i uvjeti uzgoja te svojstva pojedinih vrsta koje se uzgajaju.

Plantažama brzorastućeg drveća pokušava se smanjiti potrošnja fosilnih goriva, smanjiti proizvodnju poljoprivrednih kultura, odnosno iskoristiti obradivo tlo koje se ne obrađuje za proizvodnju hrane te proizvesti domaće energente.

Tehnologija potrebna za uzgoj i žetvu brzorastućeg drveća već je usavršena i potpuno dokazana te se proizvodi u mnogim europskim zemljama.

Iako postoje velike mogućnosti za podizanje energetskih plantaža za uzgoj brzorastućeg drveća, tako proizvedeno gorivo zasad je osjetno skuplje čak i u usporedbi sa slamom i drvnim ostacima iz poljoprivrede i šumarstva.

Na području Hrvatske mogle bi se, osim uzgojenih sorti, namjenski uzgajati i vrbe, bagrem, topole, platane, alpski bor, tamariska i druge.

Za proizvodnju energije moguće je uzgajati i tzv. energetske trave (npr. Panicum virgatum).

Energetske trave mogu biti jednogodišnje i višegodišnje, a prinos biomase na takvim plantažama može iznositi i do 15 tona suhe tvari po hektaru godišnje.

Zasad se energetske trave uzgajaju uglavnom u SAD za proizvodnju etanola. Ove su biljke porijeklom iz sjevernoameričkih prerija i mogu narasti i do visine od nekoliko metara, no ispitivanjima je utvrđeno da su klimatski uvjeti u Hrvatskoj gotovo savršeni za uzgoj energetske trave.  Provode se i brojna istraživanja kako bi se uzgojnim zahvatima svojstva i prinosi poboljšali. 

Procijenjeno je da je cijena ovako proizvedene biomase nešto niža nego cijena biomase s plantaža na kojima se uzgaja brzorastuće drveće.

U Europi se provode istraživanja mogućnosti uzgoja i proizvodnje energije iz kineske trske (Miscantus).

S obzirom na velike površine neiskorištenih pašnjaka u Hrvatskoj energetske bi trave u budućnosti mogle igrati značajnu ulogu u proizvodnji biogoriva.

Plantaže uljane repice i nekih drugih poljoprivrednih biljaka (npr. lucerne) mogu se također promatrati kao bioenergetske plantaže.

Uporaba repičinog ulja kao energenta u pojedinim se europskim zemljama već dulje vrijeme ispituje, a posljednjih godina se i primjenjuje.  Osim repičinog ulja u proizvodnji nastaje i niz sporednih proizvoda koji znatno povećavaju ekonomsku opravdanost proizvodnje.

Sačma i pogača uljane repice služe kao proteinska hrana za gotovo sve vrste krupne i sitne stoke, dok se mljeveni otpad uljane repice može dodatno koristiti kao mješavina za briket (miješa se sa suhom piljevinom), odnosno za proizvodnju peleta. Slama ima slična svojstva kao i slama žitarica te može služiti kao izvor toplinske energije.

Primjena repičinog ulja kao pogonskog goriva moguća je izravno u posebno konstruiranim motorima, kao smjesa nafte i bioulja.

Koristiti se može i nakon pretvorbenog procesa esterifikacije nakon čega nastaje repičin metil ester (RME), koji se naziva i biodizel i koristi kao gorivo u dizelskim motorima.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj postoje mogućnosti za proizvodnju značajnih količina biodizela čime bi se mogla podmiriti potreba za energijom većeg dijela mehanizacije u poljoprivredi.

Osnivanjem bioenergetskih plantaža uljane repice iskoristile bi se zapuštene poljoprivredne površine, smanjio bi se uvoz energenata i soje te osigurala nova radna mjesta.

Najveću učinkovitost iskorištenja fotosinteze u prirodi imaju neke mikroskopske i makroskopske alge.

To njihovo svojstvo čini ih vrlo pogodnima za uzgajanje u energetske svrhe.

Zelene alge su rodova Chlorella, Scenedesmus i Euglena, odnosno modrozelene rodova Spirulina i Oscillatoria daju godišnji prinos i do 50 tona suhe tvari po hektaru.

Slična svojstva pokazuju i neke druge alge (rod Gracilaria, vrsta Hypnea musciformis), ali i vodene biljke (npr. Eichhornia crasspipes).

Zbog svega toga, brojnim se istraživanjima uglavnom u Sjedinjenim Državama, pokušava utvrditi mogućnosti proizvodnje energije iz vodenih biljaka.

U pogonu je već nekoliko postrojenja za proizvodnju bioplina uglavnom iz morskih algi. Osim proizvodnje bioplina istražuju se i mogućnosti proizvodnje biodizela iz mikroskopskih algi. Pokazalo se da se njihovim uzgojem može proizvesti i do 15 puta više ulja po hektaru nego uzgojem bilo koje uljarice na kopnu.

Osnivanje bioenergetskih plantaža algi moglo bi u Hrvatskoj imati značajnu ulogu u opskrbi energijom udaljenijih otoka i manjih priobalnih naselja, ali se procjenjuje da bi se pri sadašnjem stanju tehnologije uzgajanjem morskih algi u Jadranu ostvarili bitno manji prinosi od onih u tropskim i suptropskim morima.

U svakom slučaju, korištenje biomase za proizvodnju energije zahtijevati će u budućnosti daljnji razvitak tehnologija koje će omogućiti povećanje stupnja iskoristivosti goriva i sniziti cijenu tako proizvedene energije na ekonomski konkurentnu razinu.