2007. godine na tržištu se pojavila torba koja je izazvala totalnu histeriju i pomamu, a upravo je ona pokrenula ovaj veliki val eko-osvještenosti.

Londonska dizajnerica Anya Hindmarch proizvela je limitiranu kolekciju torbi pod nazivom "I'm Not A Plastic Bag" ("Ja nisam plastična torba"), za koju je izjavila:
"Da biste osvjestili ljude, trebate učiniti neki predmet poželjnim tako da ograničite njegovu proizvodnju. Iako mrzim ideju pretvaranja brige o okolišu u trend, to je jedini način da on postane popularan i pređe ljudima u naviku."

Dobra reklama, i nekoliko prestižnih dućana koji su je uzeli pod svoje okrillje polučili su željeni efekt.
Stvorena je torbica radi koje su ljudi čekali u kilometarskim redovima, kampirali pred dućanima, pa čak i upotrebljavali silu samo da je se domognu.

I'm Not A Plastic Bag  rasprodana je već prvi dan (točnije: sat) prodaje.
Od tada sve je više poznatih modnih kuća koje pokušavaju progurati istu ideju.
Često te torbe, iako prilično jednostavne imaju i (pre)visoku cijenu.

Ipak, bez obzira na profit koji se vrti oko njih, misija eko-osvještavanja sve je uspješnija. Osim u modnim varijanatama, eko torbice bolje su i u onim manje glamuroznim prilikama poput odlaska na plac.

I za kraj, 4 osnovna razloga zašto biste plastične vrećice i torbice trebali zamijeniti  razgradivim varijanatama:

1. svake godine bacamo MILIJARDE plastičnih vrećica
2. velik broj završi ih u zemlji, rijekama, jezerima, moru i raspada se u sitne otrovne dijelove
3. za njihovu proizvodnju potrebne su ogromne količine ulja
4. prevelik broj životinja bespotrebno ugine svake godine zbog gušenja izazvanog gutanjem plastične vrećice.

Ana Golubić

www.baggiz.net