Drugi čimbenici ekološkog onečišćenja |
Bisphenol A | Organski rastvarači i funkcija vida | Kreme za sunčanje Učestalost raka u kemijskoj industriji | Kvarcna prašina |
Mnogobrojna znanstvena istraživanja pokazuju kako različiti ekološki čimbenici utječu na dva velika sustava u našem organizmu - imunološki i središnji živčani sustav, koji su u stalnom i promjenjivom odnosu prema vanjskom okolišu s jedne strane i prema unutrašnjem miljeu s druge strane. Sasvim je izvjesno da vanjski stres putem biokemijskih promjena otvara put tjelesnom oštećenju, odnosno nastanku bolesti.
U sklopu istraživanja organskog supstrata kod ekoloških oboljenja, ranijih godina su prije svega proučavani upalni procesi. Posljednjih godina se u središtu znanstvenog zanimanja nalaze abnormalnosti imunološkog sustava. Najčešće promjene u imunološkom sustavu izazvane različitim čimbenicima ekološkog onečišćenja su promjene u funkciji i broju T-limfocita. Obzirom na veoma usku povezanost između T-limfocita, kao nositelja staničnog imuniteta, s humoralnim odjeljkom imunološkog sustava i B-limfocitima, veoma čest nalaz uporedo s abnormalnom funkcijom staničnog imuniteta je i oštećenje produkcije protutijela i komplementa. Osobiti utjecaj na T-limfocite ispoljavaju kemijske tvari, konzervansi i drugi različiti dodatci hrani, kao i psihosocijalni stres. Najčešeći defekt je smanjenje broja supresorskih T-limfocita.
Osim izravnog djelovanja, pretpostavlja se da su ekološki zagađivači u stanju izazvati produkciju endogenih medijatorskih tvari, koje aktiviraju imunološki sustav, koji se potom okreće protiv vlastitih tkiva i organa kada nastupaju oštećenja (autoimune reakcije). Istraživanja pokazuju da različiti medijatori kao što su prostaglandini, kinini, serotonin, histamin, acetilkolin, imaju potencirajuće djelovanje, odnosno međusobno djeluju sinergički.
Ovakovi učinci štetnih tvari su u eksperimentima dokazani za fenol i formaldehid već u koncentracijama od 10 ng/l (pojačano izlučivanje histamina iz mastocita u eksperimentima na pacovima). Sličan učinak pokazuje lindan koji pojačava oslobađanje LTC-4 iz peritonealnih stanica miša. Na osnovu dosadašnjih spoznaja najvjerojatniji put djelovanja ekoloških zagađivača je reakcija preosjetljivosti, koja preko mreže različitih biokemijskih tvari izaziva štetni učinak u ljudskom organizmu.
Drugi uobičajeni nalaz kod pacijenata s preosjetljivošću na kemikalije ili različite prehrambene artikle, je smanjenje razine IgA-imunoglobulina. IgA-imunoglobulini imaju zaštitnu ulogu u crijevu, sluznicama i jetri, koje štite od prodiranja stranih tvari, potencijalnih alergena.
Kod radnika u proizvodnji umjetnih materijala (vinilklorid), nisu rijetke bolesti imunih kompleksa. Slične bolesti kao što je akutni glomerulonefritis opisane su pojedinačno i kod radnika s organskim rastvaračima. Pretjerano taloženje imunih kompleksa u plexusu chorioideusu, s tipičnim promjenama u ponašanju, rezultat je eksperimenata na štakorima.
Na koji način ekološki zagađivači utječu na središnji živčani sustav aktualna je tema, koja zaokuplja mnogobrojne istraživače. Poznate činjenice su da središnji živčani sustav i imunološki sustav ostvaruju mnogobrojne interakcije i da imunološki sustav veoma osjetljivo reagira na ekološko onečišćenje. Istraživanja kod pacijenata s ekološkim bolestima pokazuju statistički znakovito češće neuropsihijatrijske simptome.
Danas je poznato da hormoni iz različitih namirnica nakon apsorpcije u crijevima, prolaze krvno-moždanu barijeru i u stanju su izravno djelovati na središnji živčani sustav izazivajući promjene u ponašanju. Izravno toksičko djelovanje na središnji živčani sustav ostvaruju osobito teški metali i pesticidi prisutni u hrani. Ukoliko namirnice izazivaju stvaranje imunih kompleksa, moguća su oštećenja krvno-moždane barijere, i nastupanja abnormalnosti u ponašanju.
Neurofiziološka ispitivanja pretpostavljaju da različiti aditivi u namirnicima, kao i kemijska onečišćenja izazivaju promjene u ponašanju preko olfaktorno-limbičkog sustava, pri čemu se ova odstupanja najčešće odnose na navike u prehrani, piću, učenju, motoričkoj aktivnosti, raspoloženju, kao i pamćenju. Najsnažnije toksičko djelovanje na središnji živčani sustav ispoljavaju organski rastvarači: ovdje ubrajamo nastanak neurotskih smetnji, pa sve do teških organskih defekata koji mogu biti odgovorni i za demenciju.
Dr.Vesna Harni | |||
Literatura:
|