Prašume treba ostaviti netaknutim, upravo zato da bi se znanstvenicima omogućilo proučavanje zakonitosti razvoja šumskih zajednica, a drugima da na ograničenu prostoru vide kako bi izgledala šuma da u njoj nije bilo ljudskoga utjecaja.

Prašume su vjerojatno najmanje istražen, ali i najvrijedniji ekosustav na svijetu. To je prirodna šuma koja se oduvijek razvijala bez neposrednog utjecaja čovjeka, to jest isključivo pod utjecajem prirodnih čimbenika. Tropske kišne prašume su najrasprostranjenije i danas prekrivaju oko 6% sveukupne Zemljine površine. Najpoznatija od njih je Amazona koja se često naziva i „plućima svijeta“, obzirom da proizvede čak 20% ukupne količine kisika na Zemlji. Također, Amazonska prašuma je dom najvećeg broja biljnih i životinjskih vrsta na svijetu, od kojih velika većina nije još ni otkrivena. Ona je glavni regulator globalne klime kao i „spremnik“ stakleničkih plinova, smanjujući pritom globalno zatopljenje.

Nedavno nekontrolirano gorenje ovih „pluća svijeta“ uzelo je katastrofalne razmjere, te je ove godine samo u Brazilu zabilježeno preko 70 000 požara. Zabrinjavajuće je što je požar bio takvih razmjera da se mogao vidjeti čak i iz svemira, a dijelovi Amazone veličine veće od nogometnog igrališta uništeni u samo jednoj minuti. U situaciji gdje tropske šume nestaju uz istovremeno oslobađanje velikih količina stakleničkog plina ugljičnog dioksida (CO2), štete su dvostruke i najvažnije – globalne. Već sada je zamjetan utjecaj globalnog zatopljenja koji se očituje kroz češće i jače ekstremne vremenske pojave, kao što su sve češća sušna razdoblja, pojave veće količine oborina, poplava i drugih vremenskih nepogoda. Daljnjom sječom šume i spaljivanjem drvne mase radi dobivanja zemljišta za ispašu stoke, nepovratno će se narušiti cjelokupan sustav ovog „zelenog oceana“ te destabilizirati svjetska klima. Stoga je potrebno smanjiti emisiju stakleničkih plinova na globalnoj razini i orijentirati se na zeleno gospodarstvo.

Za razliku od tropskih prašuma, europske prašume su siromašnije u bioraznolikosti a prevladavaju šumske zajednice karakteristične za umjereni klimatski pojas. U Hrvatskoj su najočuvanije i najbrojnije prašume bukve i jele hrvatskih Dinarida. U nizinskom području zaštićena je sekundarna prašuma hrasta lužnjaka i običnoga graba te poplavna šuma hrasta lužnjaka na području donjeg toka rijeke Drave. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj nalaze se mogući ostaci takvih prašuma, također uz rijeku Dravu – koju radi prirodnog bogatstva često nazivaju i „hrvatskom Amazonom“. Zbog svog velikog značaja i bioraznolikosti, većina prašuma je zaštićena i uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000.

Nažalost svjedoci smo devastacije prašuma diljem svijeta jer materijalizam je iznad prirode i zdravog ljudskog razuma, a što ima za posljedicu uništenje eko sustava planete Zemlje. Mnogi zaboravljaju da nam je ova planeta jedini dom i da ga trebamo čuvati.

BG