Svjetski dan drveta obilježava se 25. travnja.

To  djeca u vrtiću znaju jer na taj dan, barem je to tako bilo prije,  djeca su sadnjom drveta pridonosila popravku onoga što su odrasli uništili.

Bio je to lijep i koristan čin. Prirodu ljudi olako shvaćaju i prema njoj se odnosi nemarno zagađujući i iskorištavjući je nemilosrdno.

O prirodi ovisimo, bez nje i njenih darova ne možemo opstati pa danas doprinesimo oporavku sadnjom jednog drveta. 

Sjećam se da smo kao djeca uz puteve sadili orahe. Bilo je to veliko veselje kada smo vidjeli kako orah raste.  

Sretna sam kad prođem krajem iz svog djetinjstva i ugledam drvo koja sam zasadila. Nakon toliko godina još uvijek je tu, zagrlim ga u mislima i zahvalim mu. Taj susret me uvijek obavije velikom radošću.

Takav dar prirodi kao što je sadnja drveta je poklon prirodi i nama samima.

Za vrijeme vladavine Marije Terezije uz puteva su se sadile vočke kako bi putnik namjernik imao hlada i hranu na svom putu. Ovo je bio vrlo koristan propis i preporuka.

Pridružimo se i obnovimo prirodu koju smo dobili na dar. 

Božica Glavač