Sjeverni pol nestat će do 2013. nastavi li se ovako brzo topiti
Piše: Tanja Rudež
Protekli je vikend obilovao temperaturnim rekordima. Vrtoglavo visoke temperature, koje su se u nekim dijelovima Slavonije i Dalmacije u prosjeku kretale oko 35 Celzijevih stupnjeva, dok se u ostalim krajevima stupac žive držao na 30-ak Celzijevaca, bile su primjerenije sredini srpnja nego početku rujna. Nikada u Hrvatskoj u proteklih 30 godina nije bilo tako vruće, a neki su gradovi zabilježili najviše temperature u posljednjih stotinjak godina, otkad se u nas kontinuirano mjeri temperatura zraka.
Da se klima mijenja, više nitko ne dvoji. Znanstvenici sada već sa 90-postotnom vjerojatnošću tvrde da je to posljedica globalnog zagrijavanja koje je, pak, uzrokovano ljudskom aktivnošću, odnosno emisijama stakleničkih plinova. Učestali ekstremni vremenski događaji, poput toplinskog udara protekloga rujanskog vikenda u Hrvatskoj, samo su jedan od znakova globalnog zagrijavanja. No, sudeći prema najnovijim znanstvenim studijama, globalno se zagrijavanje ubrzava i opasno prijeti da će u potpunosti izmaknuti našoj kontroli.
Jedan od alarmantnih znakova koji na to upućuju stigao je prije nekoliko dana sa Sjevernog pola. NASA-ine satelitske snimke pokazale su da je prvi put, u barem 125 tisuća godina, Sjeverni pol postao otok. Naime, otapanjem leda oslobođen je prolaz između ledenog pokrova i Kanade na sjeverozapadu, što se smatra početkom Arktika. Kako se već 2005. godine otvorio sjeveroistočni prolaz, između Sjevernog pola i Rusije, Sjeverni je pol sada postao otok. Prošle godine otopilo se milijun četvornih kilometara Sjevernog pola.
Da se klima mijenja, više nitko ne dvoji. Znanstvenici sada već sa 90-postotnom vjerojatnošću tvrde da je to posljedica globalnog zagrijavanja koje je, pak, uzrokovano ljudskom aktivnošću, odnosno emisijama stakleničkih plinova. Učestali ekstremni vremenski događaji, poput toplinskog udara protekloga rujanskog vikenda u Hrvatskoj, samo su jedan od znakova globalnog zagrijavanja. No, sudeći prema najnovijim znanstvenim studijama, globalno se zagrijavanje ubrzava i opasno prijeti da će u potpunosti izmaknuti našoj kontroli.
Jedan od alarmantnih znakova koji na to upućuju stigao je prije nekoliko dana sa Sjevernog pola. NASA-ine satelitske snimke pokazale su da je prvi put, u barem 125 tisuća godina, Sjeverni pol postao otok. Naime, otapanjem leda oslobođen je prolaz između ledenog pokrova i Kanade na sjeverozapadu, što se smatra početkom Arktika. Kako se već 2005. godine otvorio sjeveroistočni prolaz, između Sjevernog pola i Rusije, Sjeverni je pol sada postao otok. Prošle godine otopilo se milijun četvornih kilometara Sjevernog pola.
Dr. Hansen:
Točku nakon koje nema povratka Zemlja bi mogla dostići već 2016.
Emisija CO2:
Posljedice će biti katastrofalne, uz rast razine mora, suše, poplave
Nastavi li se led topiti ovom brzinom, Sjeverni bi pol već tijekom ljetnih mjeseci 2013. godine mogao nestati. Opasni signali dolaze i s Grenlanda, čiji se ledeni pokrivač, koja pokriva 1,7 milijuna četvornih kilometara površine, počeo ubrzno otapati. Mnogi znanstvenici smatraju da je Grenland Ahilova peta našeg planeta i da bi zagrijavanje Zemlje veće od dva stupnja u stotinu godina moglo dovesti do njegova potpunog topljenja, što bi u konačnici moglo rezultirati rastom razine svjetskih mora za oko šest metara.
Dr. Andres Carlson sa Sveučilišta Wisconsin-Madison nedavno je u časopisu Nature Geoscience objavio studiju koja predviđa da će se zbog ubrzanog otapanja leda na Grenlandu, koje će se krajem stoljeća još akcelerirati, razina mora u idućih 100 godina povećati za oko 1,3 metra.
Zbog rasta globalne temperature razine mora već su u porastu. Znanstvenici, međutim, dosad nisu bili sigurni kojom brzinom će se led na Grenladu i Antarktiku topiti doprinoseći tako porastu razine mora. No, dr. Carlson i njegovi suradnici rekonstruirali su događaje prije 20.000 godina, kada je bio vrhunac posljednjeg ledenog doba. U to doba ledena ploča Laurentide pokrivala je veći dio Kanade i sjevera SAD-a. Zaleđena kora bila je na nekim mjestima debela i do tri kilometra. Kako je Zemlja postupno ulazila u svoj prirodni topliji ciklus, led se topio pa je prije 6500 godina cijela ledena ploča nestala. U to doba razina mora porasla je za pet metara, a porast razine mora odvijao se brzinom od 0,7 centimetara na godinu.
Rekonstrukcija događaja iz daleke Zemljine prošlosti i njihova usporedba s današnjim uvjetima pokazala je da se led na Grenlandu topi na sličan način kao ledena ploča Laurentide. Koristeći sofisticirani kompjutorski model, Carlson i njegovi suradnici zaključili su da će do 2100. godine razina svjetskih mora porasti za barem jedan metar. U članku objavljenom uz Carlsonov rad, dr. Mark Sidall sa Sveučilšta Bristol zaključio je da bi zbog rasta razine mora od jednog metra 145 milijuna ljudi, uglavnom u Aziji, moglo ostati bez svoga doma.
- Mislim da su naše procjene toga koliko će topljenje leda na Grenlandu pridonijeti rastu razina mora vrlo umjerene - izjavio je Carlson za Guardian i istaknuo da bi Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) morao revidirati svoje prošlogodišnje izvješnje. Naime, IPCC, respektabilna UN-ova organizacija koja okuplja oko 3000 klimatologa iz cijelog svijeta, u veljači 2007. godine objavio je izvješće u kojem se predviđa da će rast razine mora u 21. stoljeću iznositi između 18 i 59 centimetara.
No, neki znanstvenici, uključujući i dr. Jamesa Hansena, jednog od vodećih svjetskih klimatologa, smatraju da je IPCC-ova procjena suviše konzervativna te da će razine svjetskih mora do 2100. godine narasti barem za jedan metar. Dr. Hansen, o kome se puno pisalo zbog njegova sukoba s Bijelom kućom koja ga je pokušala cenzurirati, tvrdi da će globalno zagrijavanje uskoro dostići “točku nakon koje više neće biti povratka” zbog čega će se ledeni pokrov na Grenlandu ubrzano otapati.
- Ako emisije ugljičnog dioksida nastave rasti stopom kao u prošlom desetljeću, posljedice će biti katastrofalne, uključujući nagli rast razine mora, povećanu učestalost suša i poplava te snažan pritisak na biljni i životinjski svijet - izjavio je Hansen koji smatra da bismo “točku nakon koje neće više biti povratka” mogli dostići već 2016. godine.
Politička natezanja oko smanjenja emisije stakleničkih plinova govore u prilog Hansenovim zlokobnim tvrdnjama. Prema Protokolu iz Kyota, industrijski razvijene zemlje od 2008. do 2012. godine moraju smanjiti emisiju stakleničkih plinova za oko pet posto u odnosu na 1990. godinu.
No, umjesto da se stabilizira ili počne smanjivati, razina ugljičnog dioksida u atmosferi i dalje raste. Provođenje Protokola dodatno je oslabljeno jer ga je odbacio SAD, a problem je i to da Kina, koja je sada najveći svjetski emiter ugljičnog dioksida, kao zemlja u razvoju nema nikakva ograničenja u emisiji. Budući da Protokol iz Kyota ističe 2012. godine, u tijeku su pregovori koji bi 2009. godine trebali okončati novim međunarodnim sporazumom. Da bi taj sporazum bio učinkovit, do 2020. godine trebalo bi smanjiti emisiju ugljičnog diokisida za 25 do 40 posto.
Dr. Andres Carlson sa Sveučilišta Wisconsin-Madison nedavno je u časopisu Nature Geoscience objavio studiju koja predviđa da će se zbog ubrzanog otapanja leda na Grenlandu, koje će se krajem stoljeća još akcelerirati, razina mora u idućih 100 godina povećati za oko 1,3 metra.
Zbog rasta globalne temperature razine mora već su u porastu. Znanstvenici, međutim, dosad nisu bili sigurni kojom brzinom će se led na Grenladu i Antarktiku topiti doprinoseći tako porastu razine mora. No, dr. Carlson i njegovi suradnici rekonstruirali su događaje prije 20.000 godina, kada je bio vrhunac posljednjeg ledenog doba. U to doba ledena ploča Laurentide pokrivala je veći dio Kanade i sjevera SAD-a. Zaleđena kora bila je na nekim mjestima debela i do tri kilometra. Kako je Zemlja postupno ulazila u svoj prirodni topliji ciklus, led se topio pa je prije 6500 godina cijela ledena ploča nestala. U to doba razina mora porasla je za pet metara, a porast razine mora odvijao se brzinom od 0,7 centimetara na godinu.
Rekonstrukcija događaja iz daleke Zemljine prošlosti i njihova usporedba s današnjim uvjetima pokazala je da se led na Grenlandu topi na sličan način kao ledena ploča Laurentide. Koristeći sofisticirani kompjutorski model, Carlson i njegovi suradnici zaključili su da će do 2100. godine razina svjetskih mora porasti za barem jedan metar. U članku objavljenom uz Carlsonov rad, dr. Mark Sidall sa Sveučilšta Bristol zaključio je da bi zbog rasta razine mora od jednog metra 145 milijuna ljudi, uglavnom u Aziji, moglo ostati bez svoga doma.
- Mislim da su naše procjene toga koliko će topljenje leda na Grenlandu pridonijeti rastu razina mora vrlo umjerene - izjavio je Carlson za Guardian i istaknuo da bi Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) morao revidirati svoje prošlogodišnje izvješnje. Naime, IPCC, respektabilna UN-ova organizacija koja okuplja oko 3000 klimatologa iz cijelog svijeta, u veljači 2007. godine objavio je izvješće u kojem se predviđa da će rast razine mora u 21. stoljeću iznositi između 18 i 59 centimetara.
No, neki znanstvenici, uključujući i dr. Jamesa Hansena, jednog od vodećih svjetskih klimatologa, smatraju da je IPCC-ova procjena suviše konzervativna te da će razine svjetskih mora do 2100. godine narasti barem za jedan metar. Dr. Hansen, o kome se puno pisalo zbog njegova sukoba s Bijelom kućom koja ga je pokušala cenzurirati, tvrdi da će globalno zagrijavanje uskoro dostići “točku nakon koje više neće biti povratka” zbog čega će se ledeni pokrov na Grenlandu ubrzano otapati.
- Ako emisije ugljičnog dioksida nastave rasti stopom kao u prošlom desetljeću, posljedice će biti katastrofalne, uključujući nagli rast razine mora, povećanu učestalost suša i poplava te snažan pritisak na biljni i životinjski svijet - izjavio je Hansen koji smatra da bismo “točku nakon koje neće više biti povratka” mogli dostići već 2016. godine.
Politička natezanja oko smanjenja emisije stakleničkih plinova govore u prilog Hansenovim zlokobnim tvrdnjama. Prema Protokolu iz Kyota, industrijski razvijene zemlje od 2008. do 2012. godine moraju smanjiti emisiju stakleničkih plinova za oko pet posto u odnosu na 1990. godinu.
No, umjesto da se stabilizira ili počne smanjivati, razina ugljičnog dioksida u atmosferi i dalje raste. Provođenje Protokola dodatno je oslabljeno jer ga je odbacio SAD, a problem je i to da Kina, koja je sada najveći svjetski emiter ugljičnog dioksida, kao zemlja u razvoju nema nikakva ograničenja u emisiji. Budući da Protokol iz Kyota ističe 2012. godine, u tijeku su pregovori koji bi 2009. godine trebali okončati novim međunarodnim sporazumom. Da bi taj sporazum bio učinkovit, do 2020. godine trebalo bi smanjiti emisiju ugljičnog diokisida za 25 do 40 posto.
| Riskantni prijedlozi Glasoviti Royal Society nedavno je iznio prijedlog borbe pritiv globalnog zagrijavanja uz pomoć “geoinženjeringa”. Riječ je o nizu rizičnih projekata, od stvaranja golemih količina ocenskih algi koje bi apsorbirale ugljični dioksid do rashlađivanja atmosfere pomoću sumpornog dioksida. Rashladni učinak ispuštanja sumpornog dioksida u atmosferu opaža se tijekom snažnih vulkanskih erupcija. Primjerice, tijekom eksplozije vulkana Mount Pinatubo na Filipinama 1991. u atmosferu je izbačeno 17 milijuna tona sumpornog dioksida, što je rezultiralo hlađenjem sjeverne hemisfere za 0,6 0C. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
