Zorba Buda

Humaniverzitet

ZORBA BUDA

 

To je konačna sinteza - kada Zorba postane Buda. Ja želim ovdje da stvorim, ne samo Grka Zorbu, nego Zorba Budu.

Zorba je divan, ali mu nešto nedostaje. Zemlja je njegova, ali mu nebo nedostaje. On je svetovan, utemeljen, kao gigantski kedar, ali on nema krila. On ne može letjeti nebom. On ima korijenje, ali nema krila. Jesti, piti i biti veseo, sasvim je dobro, nema ničeg lošeg u tome, ali to nije dovoljno. Vrlo brzo bi se umorio od toga. Ti ne možeš samo jesti, piti i veseliti se. Ubrzo bi veselje prešlo u žalost jer se samo ponavlja. Samo vrlo mediokritetski um može biti sretan s tim.

Ako imaš malo inteligencije, prije ili kasnije češ sam uočiti izlišnost toga. Koliko dugo možeš jesti, piti i veseliti se? Prije ili kasnije, pitanje će se nametnuti: šta je svrha svega toga? Nemoguće je dugo odlagati to pitanje. A ukoliko si veoma inteligentan, tada je to uvijek prisutno, uporno prisutno, udara kao čekićem u tvoje srce tražeći odgovor: daj mi odgovor, zašto?

Jedna stvar se mora zapamtiti: nijesu siromašni ljudi, koji su gladni, postali frustrirani životom - ne. Oni ne mogu postati frustrirani, oni još nijesu živjeli - kako onda mogu biti poraženi. Oni imaju nadu. Siromah uvijek ima nadu. Siromah uvijek žudi da se nešto dogodi, ima nadu da će se nešto dogoditi - ako ne danas, ono, pak, sjutra - ako ne u ovom životu, onda u narednom.

Što ti misliš? Ko su oni ljudi koji prikazuju raj kao Plejboj klub - ko su ti ljudi? To su gladni, siromašni, koji su promašili svoj život - oni projiciraju svoj život na nebu. A na nebu teče rijeka vina... ko su ti ljudi koji zamišljaju rijeku vina? Oni mora da su ovdje živjeli isprazno. A postoji i drvo koje ispunjava želje... samo sjedneš ispod njega, poželiš nešto, i želja ti se odmah ispuni. Čak ni trenutak ne prođe od tvoje želje do ispunjenja, ni sjenka ne prođe između želje i ispunjenja; ostvari se odmah, u trenutku.

Ko su ti ljudi? Izgladnjeli, oni nijesu bili sposobni da žive vlastiti život. Kako takvi mogu biti frustrirani životom? Oni nijesu iskusili - samo se kroz iskustvo može dospjeti do izlišnosti nečega. Samo Zorbe mogu spoznati izlišnost svega toga.

Buda je jednom bio Zorba. On je imao sve najljepše žene njegove zemlje. Njegov otac je naređivao da sve najljepše djevojke budu oko njega. On je imao najljepšu palatu - i to po jednu za svako godišnje doba. On je posjedovao, doslovce, sav luksuz koji se može priuštiti. On jer živio život Grka Zorbe - i tako, već u svojoj dvadeset i devetoj godini, postao je frustriran. Bio je veoma inteligentna osoba, jer da je bio mediokritet, sigurno bi ostao u tome. No, ubrzo je uvideo besmisao toga: to se samo ponavlja, to biva isto. Svakog dana jedeš, svakog dana vodiš ljubav sa ženom ... a imao je svakog dana drugu, prelijepu ženu. No, koliko dugo tako? Ubrzo se osvrnuo.

Iskustvo života je veoma gorko. To je slatko samo u imaginaciji. U stvarnom životu, to je veoma gorko. On je potom pobjegao iz palate, od žena, bogatstva, svega...

Dakle, ja nijesam protiv Grka Zorbe, jer je on u temelju Zorba Bude. Buda se izdigao iz takvog iskustva. Stoga sam ja sasvim za ovaj svijet jer znam da će drugi svijet proisticati iz iskustva ovog svijeta. Zato ja ne govorim da pobjegnete od toga, ja vam ne govorim da budete monasi. Monah je onaj koji se okrenuo protv Zorbe - on je bjegunac, kukavica, on je to načinio u žurbi, bez inteligencije. On nije zrela osoba. Monasi su nezreli, lakomi - lakomi za drugim svijetom, i žele ga preuranjeno, a sezona nije stigla, monah još nije sazreo.

Zato živi u ovom svijetu, jer ovaj svijet donosi zrelost, zrijevanje, cjelovitost. Izazovi ovog svijeta pružaju ti centriranje, jedno osvješćenje. Takvo osvješćenje je stepenica. Tako se ti možeš pomjeriti od Zorbe do Bude. No, dozvoli mi da ponovim: samo Zorba postaje Buda, a Buda nikada nije bio monah. Monah je onaj koji nikada nije bio Zorba, on je bio očaran riječima Bude. Monah je imitator, on je lažan, pseudo. On imitira Budu. On može biti i hrišćanin, i budist, može biti i džain - to ne mijenja mnogo stvar - ali on oponaša Budu.

Kada monah napusti svijet, on se bori s time. To nije opuštena radnja. Čitavo njegovo biće teži ka svijetu, a on se suprotstavlja tome. On postaje podijeljen. Pola njegovog bića je za svjetovno, a druga polovina se lakomi prema onom drugom svijetu. On se cijepa na djelove. Monah je u suštini šizofreničan, podijeljena ličnost, izdjeljena na viši i niži nivo. Onaj niži ga vuče, sve više ga vuče ukoliko biva potiskivan. A pošto nije proživio niže, tako ne može ni dospijeti do višeg nivoa.

Ti možeš dospjeti do višeg nivoa svijesti samo ako si proživio niži. Ti možeš dospjeti do višeg samo kroz agoniju i ekstazu nižeg. Prije no što je lotos postao to što jeste, morao je krenuti iz mulja. Mulj je njegov svijet. Monah je pobjegao od mulja, blata - on nikada neće postati lotos. To je isto kao da se lotosovo sjeme plaši blata. Možda je to zbog ega koji kaže: "Ja sam lotosovo sjeme. Ja ne mogu pasti u blato. No, tada će ostati samo sjeme - nikada se neće rascvjetati u lotos. Ukoliko želi cvetati kao lotos, mora najprije pasti u blato. Mora se živjeti u toj kontradikciji. Bez te protivurječnosti življenja u blatu, nemoguće je proći na onu drugu stranu.

Ja bih bio poslednji koji bi želio da vas načini monasima, zato nije čudo što su monasi protiv mene. Ja želim da budete ukorijenjeni u zemlji.

Sasvim se slažem sa Fridrihom Ničeom kada kaže: "Ja vas preklinjem, braćo moja, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji govore o onozemaljskoj nadi". Nauči svoju prvu lekciju vjere, vjerujući zemlji. To je sada tvoj dom.

Ne teži za drugim svijetom. Živi ovaj život, živi ga sa intenzitetom, sa strašću. Živi potpuno, svim svojim bićem. A iz te potpune vjere, iz tog strasnog življenja, iz ljubavi, veselja, ti ćeš biti sposoban da izađeš iz toga.

Onaj drugi svijet je sakriven u ovom svijetu. Buda je spavao u Zorbi. On je trebao da se probudi. I ništa te ne može probuditi do sami život.

Ja sam ovdje da ti pomognem da budeš gdje si - u bilo kom stanju života da si - živi to stanje potpuno. Samo živjeći potpuno, život se može transcendirati.

Zato prvo postani Zorba, cvijet ovog svijeta, i sa tim otkrivenim svojstvima dospjećeš do Bude - cvijeta onog svijeta. OVO je samo manifestacija onog drugog, a ono drugo je neiskazani dio ovoga.

 

OSHO

Život, ljubav, smijeh