Zavjerenici dolaze
 
1. Kada napusti kuću Aronovu i njegove žene u Jerusalemu, Imanuel ode sa svojim apostolima na seosko imanje zvano Getsemen, koje je pripadalo čovjeku po imenu Joshua, koji je mislio dobro o Imanuelu.
2. U velikom dvorištvu ovog imanja, on reče svojim apostolima, sjedite ovdje, dok ja odem tamo i sredim svoje misli.
3. Povede sa sobom Petra i dva sina Zabedea.
4. I reče im, čuvajte se, i budite sigurni da sam mudar i imam veliko znanje, ali sam uplašen događajima preda mnom, i poznatim i nepoznatim. Kako bilo, to je u prirodi čovjeka, pa čak i kada je znalac i mudrac.
5. Moje misli su smrtno zbrkane, ostanite zato ovdje i gledajte samnom, i tako se neću osjećati usamljenim.
6. Lakše je sve podnijeti ukoliko sjediš sa drugima.
7. Ukoliko to sudbina želi, sve će me zaobići, ali ne po mojoj želji, nego u skladu sa sudbinom, jer je ovo ipak određeno meni.
8. Kada ovo reče, Juda Iskariotski im se pridruži i sjede, slušajte šta imam reći. Tri stvari se desiše u sjenci gradskih zidina, gdje upravo primjetih svjetla.
9. Ali Imanuel reče, možda ih Juda Ihariotski donosi, jer nas je tajno pratio dovdje u cilju da me izda.
10. I on napravi malu razdaljinu, i tiho reče, govoreći, ukoliko je moguće, da li me ova sudbina može zaobići, ali ipak neka moja želja ne bude ispunjena, nego radije zakon sudbine, kako bih bio prosvjetljen.
11. Vraćajući se svojim apostolima kako spavaju, i reče Petru, možeš li bdjeti samnom jedan sat, kako nebih bio sam u ovo teško vrijeme?
12. Budi budan i velik u duhu i svijesti, i onda nećeš upasti u iskušenje: duh je voljan ali je meso slabo.
13. Drugi put on ode, kleknu i reče, ukoliko nije moguće da ovo mene zaobiđe, ovaj pehar, onda ću ga popiti, kako bih bio prosvjetljen kroz ovu tajnu i sposoban da ispunim svoju misiju u udaljenim zemljama i budućim vremenima.
14. U povratku, pronađe apostole kako ponovo spavaju, i samo Juda Iskariotski ostade budan s njim.
15. I ostavljajući ga još jednom, on ode i kleknu po treći put, i reče, uplašen sam i zabrinut iako znam da pratim svoj put, koji mi je predodređen.
16. Kako je duh pun snage, a tijelo slabo, kada je prepadnuto bolom.
17. I cijelo tijelo mu se treslo, i kapljice krvi padaše oko njega poput znoja, jer je toliko bio užasnut i prepadnut.
18. Užasnog lica, vrati se svojim apostolima i reče im, da li želite da spavate i odmarate se sada, ili želite da bdijete samnom? Čuvajte se, čas je došao, kada ću biti predat u ruke zavjerenika.
19. Jer, čuvajte se, zavjerenici dolaze.
20. Dok je još uvijek govorio, zatim, priđe Juda Ihariotski, sin Fariseja, i s njim velika grupa sveštenika i starosjedilaca, naoružani mačevima i sječivima.
21. Juda Ihariotski im dade znak, govoreći, čuvajte se, laskaću mu i zbunjivati ga kroz grijehe mog života.
22. Kao znak ulagivanja biće poljubac. I čuvajte se, koga god poljubim, on je taj, uhvatite ga.
23. Zatim priđe Imanuelu i reče, pozdrav tebi, gospodaru. Pratiću tvoja učenja od sada, jer ti mi dozvoljavaš pokajanje za ono što učinih u proteklom životu.
24. Zatim ga dodirnu, i dade Imanuelu poljubac izdaje.
25. Ali Imanuel mu reče, moj prijatelju, zašto mi lažeš kada izdaja gori u tvojim mislima i djelima?
26. Zavjerenici tada priđoše Imanuelu, staviše ruke na njega i uhvatiše ga.
27. I čuvajte se, jedan od zavjerenika iz grupe ponovo razmisli i predomisli se.
28. Ispruži svoje ruke, izvuče svoj mač, i navali na slugu vrhovnog sveštenika, odsjecajući mu uši.
29. Tada Imanuel reče čovjeku, vrati svoj mač u korice, jer ko god uzme mač, a da nije ugrožen, nestaće od mača.
30. Ili zar misliš da nisam mogao pobjeći prije nego je tvoja grupa stigla.
31. Ali kako bih onda ispunio svoju sudbinu?
32. I čovjek se udalji u plaču, a zatim pobježe i nikada više nije viđen.
33. Tada Imanuel reče zavjerenicima, vi dođoste sa mačevima i sječivima da me uhvatite kao da sam ubica.
34. Koliko bi vam lakše bilo uhvatiti me u gradu dok sam sjedio tamo u hramu podučavajući, a ipak me niste uhvatili.
35. Vi hipokrate, vi ste bez sumnje bili uplašeni naroda, zato sada dolazite k meni poput lopova, kako bi me bacili u zatvor u tami, daleko od pogleda ljudi.
36. Iskreno, govorim vam, tama će postati svjetlo, i svi će govoriti o vašim djelima, na šta ćete biti osuđeni za sva buduća vremena.
37. Ali Simon, farisej, podiže svoj glas i reče, kako je blesava tvoja priča i prepuna laži. Zašto bi se plašili naroda?
38. Ti si podučavao narod lažno, omalovažavao naše zakone i nazivao ih lažovima, i zato sada moraš da patiš.
39. Mislio si da te nećemo uhvatiti i odvesti na suđenje, ali griješio si.
40. Jedan od onih koji su s tobom, nije bio tvoj istomišljenik i izdao te za trideset komadića srebra, imenom, Juda Iskariotski.
41. Imanuel odgovori, govoreći, iskreno, govorim ti, dugo vremena ćete uspjevati u optužbi Jude Iskariotskog kao mog izdajice pred narodom, ali istina će nadoći i biti poznata narodu kroz čitav svijet.
42. Imenom, da moj izdajnik nije Juda Iskariotski, nego tvoj sin Juda Ihariotski, farisejski sin.
43. Simeon Ihariotski, farisej, je bio ljut, i iskorači i udari Imanuela u lice svojom šibom, jer je bio uplašen njegovim istinitim riječima.
44. Nakon ovoga, apostoli, uplašeni i prepadnuti, okrenuše se od Imanuela i pobjegoše.
45. Oni koji uhvatiše Imanuela, odvedoše ga do Kajafase, vrhovnog sveštenika, gdje se zapisničari, fariseji i starosjedioci među narodom skupiše da ga osude.
46. Vrhovni sveštenici, kako bilo, i visoki savjetnici skovaše lažni iskaz protiv Imanuela, kako bi ga osudili na smrt.
47. Ali i pored mnogih laži i svjedoka, nisu uspjeli pronaći ništa.
48. Na kraju dvojica istupiše i rekoše, on je rekao da bog nije Stvoritelj, nego prosti čovjek poput tebe i mene.
49. On je takođe rekao da je začet od anđela čuvara božijeg, po imenu Gabrijel.
50. Kajafas, vrhovni sveštenik, reče Imanuelu, zar nećeš odgovoriti na riječi svjedoka protiv tebe.
51. Ali Imanuel ostade nijem i nasmješen, i zato mu visoki sveštenik reče, u ime boga naređujem ti da nam kažeš, da li si začet od anđela Gabrijela, koji je anđeo božiji.
52. I Imanuel odgovori, kao što kažete, ali ja govorim da bog nije Stvoritelj, nego je gospodar tri ljudska roda, koji su začeti na zemlji njegovom voljom.
53. Bog je došao iz dubine svemira i postavio svijet pod njegovu volju, tako da je on vrhovni car tri ljudska roda.
54. Jedan od njih je u ovoj zemlji, koju ste lišili od prava, drugi je na istoku daleko u zemlji Indiji, a treći na sjeveru u zemlji kralja sa rogovima, blizu mora gdje se ledene planine dižu iz vode.
55. Postoji sedam ljudskih rodova koji žive u svim pravcima vjetra, s jednog na drugi kraj zemlje.
56. Bog je i njihov gospodar, iako oni služe drugim bogovima, koji takođe nisu sa ove zemlje.
57. Ukoliko smatrate boga Stvoriteljem, vi griješite i činite svetogrđe nad istinom.
58. Kao što ste vi ljudi i ja sam, a tako i bog, izuzev u duhu i svijesti gdje je on mnogo napredniji nego ljudski rodovi koji su mu podređeni.
59. Bog i božanski sinovi su od ljudskoga roda koji dođe sa zvijezda iz dubine svemira u svojim mašinama od metala.
60. Stvoritelj stoji nemjerljivo više od boga i njegovih božanskih sinova, koji su anđeli čuvari.
61. Stvoritelj je nemjeriva misterija koja zače život i zato stoji nemjerljivo iznad boga i svoga života.
62. Prepoznajte istinu njegovog učenja, kako bi usavršili znanje i mudrost u istini.
63. Tu pred Kajfaom, visokim sveštenikom, rekoše s bijesom, on bogohuli boga, stvoritelja. Zašto su nam potrebna dalja svjedočenja protiv njega? Jer ste sada čuli kako prima kkrivicu na sebe.
64. Kakvu kaznu mislite da zaslužuje?
65. Oni odgovoriše, govoreći, zaslužuje smrt.
66. Zatim ga počeše tući svojim šakama i pljuvati u njegovo lice.
67. I neki od njih se probiše pred njega i rekoše, propovjedniče, veliki kralju mudrosti, i sinu božanski, ko te tuče?
68. Petar je pratio Imanuela i grupu, i skrio se među narod gledajući kroz prozor, i tako vidio šta se dešava Imanuelu.
69. Zatim se spremačica približi i reče, zar ti nisi jedan od apostola Imanuelovih iz Galileje?
70. Kada spremačica upita Petra, on odbi i reče, za kakvu glupost me optužuješ? I nemaš pojma o čemu govoriš.
71. Ali zbog njenog pitanja, on se uplaši i poželi da pobjegne sa tog mjesta, jer se uplaši za svoj život.
72. I krenu prema vratima, zatim ga vidje druga žena i reče narodu, ovaj čovjek je skupa sa bogohulnikom iz Nazareta.
73. Ali Petar slaga drugi put, i dižući svoje ruke reče, iskreno, ja ne poznajem tu zbunjenu osobu.
74. I Petar napusti kuću, a oni koji su stajali tu mu priđoše, govoreći, zar ti nisi jedan od onih koji služe Imanuela? Odaješ se svojim načinom govora.
75. I Petar poče da se zaklinje riječima, ne poznajem ovog ludaka niti njegova bogohulna učenja.
76. I nakon toga, što slaga pred gomilom tri puta, Petar pobježe u plaču