Hoću li imati sreću u ljubavi? Hoću li ući u vezu? Da li me voli?
Ta i slična pitanja vrlo su česta na repertoaru svake osobe koja se bavi nekom od divinacijskih metoda.
Odgovor je uvijek isti- Kada konačno zavolite i upoznate sebe, naučite da ste sami cjelina i kompletna osoba, tek tada ste zapravo otvoreni za zdrav partnerski, prijateljski i bilo kakav odnos.
Prije svega počinjemo od sebe.
Ako prolazimo kroz život misleći da smo polovica koja čeka neku drugu polovicu kako bi smo konačno postali jedinka- potpuno smo u krivu.
Osoba mora prihvatiti sebe kako bi uopće mogla krenuti u neki zdrav odnos.
Zdrav odnos ne donosi patnju, ne radi namjernu bol, nema agresije, ne zapostavlja, nije opsesivan ni posesivan i slično.
Zdrav odnos možemo ostvariti kada smo spremni za njega, pri tom ne mislim da se tu treba čekati eonima da se sredimo kompletno, jer cijeli život je učenje, a osobe koje nas okružuju zapravo pokazuju na kojem smo stadiju. Kada postavimo dobre i čvrste temelje o vlastitom sebstvu, shvatimo da smo cjelina koja se treba usavršavati radi sebe jer samim time i za druge, s tim saznanjima već gradimo novi krug ljudi oko nas te međusobno učimo, dajemo si snage, potporu za daljnju nadogradnju.
Ne proklinjemo život vrijeme, smisao, već znamo da smo odgovorni sami za sve što nam se u životu dešava. Ako stalno imamo partnere koji nas varaju, ne shvaćaju ozbiljno, izbjegavaju i tako dalje, znači da imamo određeni obrazac, koji će se ponavljati tako dugo do kad mi ne shvatimo da nismo žrtve. Mi smo tu da djelujemo i naučimo biti kompletni sami sa sobom, mirni. Kada nemamo dobar odnos sa sobom, sigurno nećemo imati ni s okolinom.
Na sva pitanja koja sam na početku teksta navela moramo prvo pitati sebe.
Očaj, panike, strahovi i slične stvari ne bi trebale graditi ništa što ima veze s ljubavi, jer su to suprotnosti.
Panične zaljubljenosti i opsesivne misli o nekoj osobi su ozbiljan problem i to se treba ozbiljno rješavati. Moramo znati da ako nas netko uporno odbija, mi se moramo maknuti, sve drugo je sebično, djetinjasto i uzimanje nečije slobode.
U odnosima u kojima nismo sigurni na čemu smo, pa pitanja "voli li me" i slično treba postavljati direktno toj osobi, jer veza koja nema otvorenu komunikaciju također nije zdrava.
No, ovisno na kojoj smo razini svjesnosti takvi su nam i odnosi ima raznih patologija te stanja, nekad se ljudi pronađu "sretni" u nesretnom odnosu- to je opet odabir i stvar percepcije sreće i onoga što mi po sebi mislimo da zaslužujemo.
Najveći apsurd koji se nama ljudima dešava jest da mislimo da nismo dostojni, da je naš život zapisan negdje u stijeni, kako ne držimo konce svog življenja, kako smo ovdje da šutimo i trpimo udarce, a kasnije kukamo.
Kolektivna svijest je takva, indoktrinirana. No, svaki pojedinac radom na sebi, osvještavanjem sebe pokreće i druge oko sebe.
Nemojmo se vječno pitati "zašto", počnimo se pitati "kako" u smislu- kako da počnem s djelovanjem pram sebi, kako da osvjestimo svoje značajke, kako da najbolje pristupim ljubavi - krenimo od sebe, ne od nekog drugog.
Ne pitajmo se - "Voli li me, već, Volim li se" i odgovori će doći i prije nego što se nadate.
Otvorenog uma, preuzimanjem odgovornosti i kretanjem ka sebi postižemo mir.
Jasno da se to ne može desiti u tri dana ali sam početak je već odlična stvar te na neki način promjena. Oprostimo sebi, drugima, volimo sebe i automatski ćemo voljeti ostale, a oni će voljeti  nas. Jer ćemo tada rezonirati s ljudima na istom duhovnom nivou na kojem smo mi, neke potaknut, neke izgubiti doduše, no nisu svi spremni preuzeti odgovornost. Nekima je lakše kriviti sudbinu.
Ja vas pozivam da zajedno krenemo u samoostvarenje i ljubav, shvatite svoje načine, greške, odabire, ne budite kao da vam je netko stavio povez na oči. Ovaj svijet je tu zbog nas, život je iskustvo, uzmimo najviše. Jasno da neće biti idilično, no patnju i bol ćemo shvaćati puno drugačije kad preuzmemo kormilo nad svojim životom. Kad počnemo voljeti sebe, sporedan će biti pritisak da nas netko drugi voli. 




Ija

http://kisakarata.weebly.com/