Viriš iza stabla, i naginješ se preko ograde,Pokušavajući ubrati Moju sliku.Visoko gore sunce je leća, kroz koju prosijavam svjetlost,da bi ju vaše oči mogle vidjeti.
Moja se slika rađa od treperenja leće pred svjetlošću;od žarke nade da ćete ugledati tvar, koja je netvarna.
Moja je slika,ljudski lik, nalik suncu.Naginješ se preko ograde svojega vida, da bi ubrala sliku svjetlosti.Viriš iza debla svoga znanja, da bi ugledala sliku neznanoga.Ostavi se ograde, i stabla, i gledanja, i uđi u svijetlo još ne prosijano kroz leću,u svijet još nerođen, neuzdrhtao od nade, jer je nadau njemu ostvarena i prije nego će nastati.
A Moju sliku ostavi pod stablom znanja o razlikama-neka je tamo ukopaju i neka ograde njezin grob pleterom ljudskoga vida.

Zapisala Vesna Krmpotić