Da bismo spoznali sebe moramo se dobro "vidjeti". Osjet vida nam omogućuje da vidimo i spoznamo sliku svog fizičkog tijela i materijalne realnosti, svega onoga što je izvan nas. Za viđenje onoga unutar nas, našeg duhovnog aspekta, koristit ćemo ''unutarnje oko'' koje se naziva i treće oko. Ono je naš prozor s čijim otvaranjem možemo vidjeti naše unutarnje svjetove i upoznati svoj božanski dio, istraživati sveprožimajući kozmos, te pristupiti univerzalnoj bazi podataka i univerzalnom znanju...

Treće oko se vezuje uz epifizu ili pinealnu žlijezdu koja oblikom podsjeća na borov češer (lat. pineus - bor) štovan u raznim drevnim civilizacijama što možemo zaključiti po njegovim čestim prikazima i simbolima iz tog vremena. A u egipatskoj ona čini dio Horusovog oka. Po svemu sudeći, poveznica sa očima i sam naziv ''treće oko'', kada se govori o epifizi, nisu slučajni, pogotovo ako se osvrnemo na nedavna istraživanja koja sugeriraju da je epifiza po strukturi vrlo slična ljudskom oku. Ona reagira na svjetlo, što bi moglo značiti da na neki način osjeća i respondira na promjene u vanjskom svijetu iako sa njime nema direktan kontakt. Zanimljivo je to da su u njoj pronađene stanice koje izgledaju poput fotoreceptora oka, čunjića i štapića koji se inače nalaze u mrežnici oka, a omogućuju nam opažanje i raspoznavanje boja i noćni vid. To bi nam moglo dati odgovor na pitanje kako smo u stanju vidjeti stvari i onda kad su nam oči zatvorene, zašto nam snovi najčešće djeluju tako stvarno i slikovito i kako možemo vizualizirati realne situacije i svjetove iz mašte.

Ako gledamo fiziološki, epifiza je mala endokrina žlijezda, veličine zrna graška (cca. 5-8 mm), smještena u centralnom dijelu našeg mozga između dvije moždane hemisfere. Jedinstvena je po tome što je, za razliku od drugih dijelova mozga koji se nalaze u paru, ona jedini organ koji je jednostruk. Osim toga, nije izolirana krvno-moždanom barijerom kao većina ostalih dijelova mozga koji na taj način blokiraju određene štetne molekule koje cirkuliraju krvlju. Umjesto toga, ona se oslanja na stalnu zalihu krvi kojom se opskrbljuje kroz bogatu vaskularnu mrežu. Ono što je posebno zanimljivo jest to da je, nakon bubrega koji imaju funkciju filtriranja krvi, opskrbljena najboljom kombinacijom najkvalitetnije krvi, kisika i hranidbenih tvari. Zbog blizine kanala cerebrospinalne tekućine, koja mozgu omogućuje izolaciju i zaštitu od naglih trzaja i udaraca, te mu kroz kanale donosi hranjive tvari, a odnosi otpadne produkte, njezinim se izlučevinama omogućuje lagan pristup najdubljim dijelovima mozga. Ona također ima strateški položaj u blizini ključnih emocionalnih i osjetilnih moždanih centara. Ti se osjetilni centri zovu vizualni i auditivni kolikuli i služe za prijenos podataka iz osjetila do mjesta u mozgu uključenih u njihovo zapažanje i tumačenje. Dakle, električni i kemijski impulsi koji nastaju u očima i ušima moraju proći kroz kolikule prije nego što ih doživimo u umu kao prizore i zvukove. Epifiza je od njih odvojena samo uskim kanalom cerebrospinalne tekućine, tako da sve što u nju izlučuje istog trenutka stiže do kolikula. Omogućen joj je i izravan pristup emocionalnim centrima mozga koje čini limbički 'sustav' kao skup moždanih struktura koje imaju veliku ulogu u doživljavanju osjećaja poput radosti, bijesa, straha, tjeskobe i ugode.

Fiziološka funkcija epifize, koja je fotoosjetljiva, usko je povezana sa prisutnošću ili odsutnošću dnevne svjetlosti. Tijekom dana ona izlučuje hormon serotonin, i to u većim količinama od bilo kojeg drugog dijela tijela. Serotonin, tzv. hormon sreće, povezan je s pozitivnim raspoloženjem, unutarnjim mirom, te povećanom koncentracijom, i on je ključni preteča hormona melatonina koji se u njoj stvara tokom noći. Melatonin, tzv. hormon spavanja, regulator je naših dnevnih ciklusa, odnosno faza budnosti i spavanja, te našeg bioritma, a ima i mnogobrojne pozitivne učinke na ljudski organizam - djeluje kao antidepresiv, pomaže u liječenju bolesti kao što su Alzheimerova bolest i rak, štiti od radijacije, jača imunološki sustav, zaustavlja starenje... Sekrecija se odvija kroz sićušne kapilare koje ju okružuju slijedom čega hormoni brzo ulaze u krvotok i šire se tijelom. Isto tako, epifiza luči serotonin i melatonin izravno u cerebrospinalnu tekućinu, gdje mogu još brže djelovati na mozak. Njihova se proizvodnja s godinama smanjuje, a nagli pad počinje ulaskom u pubertetsku dob kada često možemo i vidjeti manifestaciju toga kroz početak javljanja problema s depresijom, stresom, spavanjem, koncentracijom, nervozom i sl. Taj pad je proporcionalan veličini epifize koja se isto tako s godinama smanjuje. Zdrava epifiza kod djece je velične prosječnog grozda, a kod odraslih se onda smanji na veličinu graška.

Razlog njezina smanjivanja pak leži u kalcifikaciji do koje dolazi zbog prekomjerne koncentracije fluora u organizmu. Kako i ne bi kada je fluor neizostavan sastojak svih pasti za zube i nalazi se se u vodovodnim sustavima većine svjetskih gradova. Epifiza ga zbog svojih biokemijskih svojstava i svoje neizoliranosti apsorbira puno više nego bilo koji drugi dio tijela, a kao prirodno oružje za obranu od fluora koristi kalcij kojim ga pokušava anulirati. Kada dođe do prekomjerne količine nakupljenog kalcija, meko tkivo epifize se stvrdne i njene funkcije, kao što su sposobnost lučenja melatonina i serotonina u krv, su oslabljene, što za posljedicu ima starenje i slabljenje imunološkog sustava. Razne znanstvene studije su otkrile da, osim fluora, na epifizu loše utječu i jaka elektromagnetska polja. Tako su istraživanja, kako na životinjama, tako i na ljudima, koji su bili izloženi zračenju od 60Hz, pokazala da je sposobnost njihove epifize za stvaranje melatonina znatno smanjena. To je ista frekvencija struje koju koriste američke gradske mreže, dok se u europskim gradskim električnim mrežama koristi izmjenični napon od 50 Hz.

Kako je za pravilno funkcioniranje svega u životu potrebna ravnoteža, tako je i za pravilno funkcioniranje epifize, koja je fotoosjetljiva, potreban balans svjetlosti i tame. Svjetlost ona pretvara u iskoristivu energiju za održavanje fizičkog tijela, kroz što održava i vlastitu vitalnost i veličinu. Njezina veličina je pak bitna za količinu melatonina koji izlučuje, a čije izlučivanje ovisi o tami. Prirodna tama je ta koja potiče najjače izlučivanje, koje svoj maksimum dostiže između dva i četiri sata u noći, iako je ustanovljeno i da ljudi koji npr. rade u zatamnjenim prostorijama, također proizvode više melatonina od onih koji provode većinu vremena na jako osvjetljenim radnim mjestima. Osim tame, za njegovo izlučivanje bitno je i da smo opušteni i relaksirani.

Poduzimanjem jednostavnih koraka i malih promjena u svome životu možemo napraviti dobro za sebe i svoju epifizu. Za početak ''idite i gledajte u sunce ili tako nešto''. Gledanje u sunce ili ''sungazing'' je u posljednje vrijeme popularno u toj mjeri da je ismijano kroz reklamu, ali nije nikako bezvrijedno i beskorisno. Čak štoviše, ovo je jedan od najučinkovitijih načina za revitalizaciju epifize jer ćemo tako apsorbirati vitamin D zbog čijeg nedostatka dolazi do kalcifikacije, a vjerojatno ćemo dobiti i na veličini žlijezde. Ustanovljeno je da je epifiza kod ljudi koji redovito provode ovu praksu i sunčevu energiju koriste kao hranu, dvostruko veća od epifize prosječnog čovjeka. Ono što je manje poznato, a isto dosta efikasno je izlaganje mjesečini. Ona ima drugačiju svjetlosnu vibraciju koja nas može osvježiti i povratiti nam izgubljenu energiju i entuzijazam. Nadalje, s obzirom na već navedene činjenice o štetnosti fluora, nema nam druge nego da ga eliminiramo iz organizma. To možemo učiniti korištenjem pasti za zube i drugih preparata za osobnu higijenu koji ga ne sadrže, te vođenjem računa o zdravoj prehrani - preporučujemo sirovu, živu hranu bogatu energijom koja unosi svijetlo u naše tijelo i smanjuje kiselost organizma. Što češće boravite u prirodi kako biste se maknuli od štetnih elektromagnetskih zračenja i ''napunili baterije'', mobitel pritom ostavite kod kuće. Stres menadžment, redovita tjelovježba, dovoljno zdravog sna, te meditacije, vizualizacije i ritmičko disanje također potiču epifizu na rad i na jače lučenje melatonina. I tako smo svakim korakom sve bliže ka njenoj aktivaciji i otkrivanju punog potencijala.

Odgovor na pitanje ''Što nam točno donosi aktivacija i kakve koristi imamo od toga?'' postaje mnogo zanimljiviji i primamljiviji ako se odmaknemo od njezine čisto fiziološke uloge koja sve donedavno nije niti bila poznata o čemu ćemo pisati u jednom od sljedećih članaka.

www.funkyMEM.com