V I V E K A N A N D A

 

Avatar i svetac Indije,

Učitelj duhovne znanosti

o univerzalnosti svih religija

 

Da bismo bolje razumjeli prethodna razmišljanja o biću Boga ovdje oživljavam učenje o Bogu i Božanstvu velikog učitelja Vivekanande. Bio bi veliki  nedostatak  ne znati i zaboraviti, da je na našem Planetu živio i naučavao intelektualac ove vrste i duhovni učitelj ovog formata.

Živio je od 1863 do 1902. Bio je učenik Ramakrišne, koji je od svojih učenika formirao redovničku zajednicu. Iz duhovnog svijeta dobiva impuls, da pođe na Zapad i Ameriku i tamo prenese novu duhovni znanost o univerzalnosti svih religija. Amerikanci su ga doživjeli kao novu pojavu Isusa Krista, a njegovo učenje kao novu objavu iz nebeskog svijeta. Predstavio se je kao objavitelj „ jedinstva svih vjera „ i utemeljio je „VEDANTA CENTAR“ duhovne znanosti u USA, Engleskoj, Francuskoj i Švicarskoj.

 

Ovdje želim prikazati neka razmišljanja ovog velikog učitelja kako bih njegov život otrgnuo zaboravu i obnovio sjećanja na  velikog Vivekanandu.

 

Na temeljno pitanje o nastanku svemira i svijeta Vivekananda daje odgovor: „ Kao što pauk ispreda mrežu iz svog vlastitog tijela, upravo je tako i sav svemir proizašao iz Bitka.“

„ Kad bi se Bog mogao spoznati“, kaže Vivekananda, „On više ne bi bio Bog,“ jer  „ spoznaja je ograničenje.“

Nakon rođenja čovjekov rast ovisi o tome, da se hrani mlijekom ljubavi. Ali za daljnji razvoj potrebno je hraniti se kruhom i svjetlom istine, jer , kaže Vivekananda, „čovjekova sreća raste prema njegovom napredovanju u spoznaji.“  Čovjekov razvoj počinje sa težnjom za „osjetilnim užicima“, ali je važno prijeći u razvojnu fazu kad će čovjek težiti za „duhovnim užicima.“

„Svatko ima svoju sjenu – kao i drvo.“  Po učenju Vivekanande „razni religijski sustavi zasnovani su na istim idejama“, samo se izražavaju drugim slikama. Razne su religije samo razni putovi prema istom cilju. Tu istinu izražava poznati princip: „ Svi putovi vode u Rim.!

Nastavljajući svoje učenje Vivekananda kaže: „ Isus je rekao: Kraljevstvo je nebesko u vama. Na drugom mjestu pak kaže: „Oče naš, koji jesi na nebesima.“ Kako uskladiti ove dvije izjave? Ovako: Kazujući ovo drugo, obraćao se je neobrazovanom društvu, širokim masama, koji ne poznaju religiju. Na tom je mjestu bilo nužno obratiti im se njihovim vlastitim jezikom, jer oni žele konkretne misli, nešto što se može pojmiti osjetilima. Čovjek može biti najveći filozof svijeta, ali dijete u pitanjima religije. Tek kad razvije visoko stanje duhovnosti on može shvatiti, da se Kraljevstvo nebesko nalazi u njemu samom. To je istinsko kraljevstvo duha. Odatle uviđamo kako očigledna proturječja i zabune u religiji ne označavaju ništa drugo, doli različite stupnjeve razvitka. Stoga nemamo pravo okrivljivati  nikoga zbog njegove religije. Postoje stupnjevi razvitka na kojima su oblici i simboli nužnost; oni su jezik kojeg duše, na tom stupnju, mogu razumjeti.“

 

Vivekananda kaže dalje: „Religija se ne sastoji od doktrina ili dogmi. Ona nije ono što čitate, niti dogma u koju vjerujete da je od posebnog značenja, već ono što spoznajete. Do spoznaje se ne dolazi nerazumljivim mrmljanjem riječi. Nijedan veliki učitelj nije učio da su za spasenje potrebni vanjski oblici. Moć dostizanja spasenja dana je u nama samima. Sveti spisi ne stvaraju religije već religije stvaraju svete spise. Bog se doživljava i nalazi u duši. Ovo je središnja točka svih religija. Čovjek se može krstiti u svim rijekama i naučiti sve svete knjige, ali to ga ne će spasiti, nego doživljaj Boga u srcu.

Ako netko tvrdi, da je samo njegova vjera ispravna, on osuđuje samog sebe.“

 

Živjeti kao čovjek, kaže Vivikananda „ znači uključiti se u borbu između animalnog i duhovnog čovjeka, između svjetla i tame.“

„ Žudnja za imenom i slavom ne donosi rezultate“, kaže Vivekananda. „ Sve što proizlazi iz sebičnog motiva oduzima čovjeku snagu… Samo nesebično djelovanje stvara moć karaktera. To je tajna koju znaju prosvijetljeni. Zauzmite stav davaoca u kojem je sve što dajete dar bez uzdarja, tad će vam vaše djelovanje donijeti nezavisnost.“

 

Interpretirajući biblijski mit o Adamu i Evi Vivekananda primjećuje, da je jedna od osnovnih poruka ovog mita „ da je čovjek degradiran.“ I sve religije, kaže Vivekananda, „ govore o ideji ponovnog posstizanja izgubljenog raja.“ kaže on. Zato je naš život napor „ za postizanje našeg vlastitog carstva, kojeg smo izgubili.“

Vivekananda dalje govori o neophodnoj  potrebi duhovnog učitelja na duhovnom putu i kaže:

„Poticaj mora doći izvan nas i djeluje na naše skrivene snage. Taj poticaj ne mogu dati knjige. Duša može primiti poticaj samo od druge duše. Intelektualni razvoj ne utječe na duhovni razvoj. Knjige mogu pomoći intelektualnom razvoju, ali ne duhovnom. Da bi se potaknuo čovjekov duh impuls mora doći od druge duše. Ta se duša naziva UČITELJ ili Guru, a duša na koju se impuls prenosi je učenik ili sljedbenik. Duša od koje poticaj dolazi mora posjedovati moć prenošenja. Objekt na kojeg se impuls prenosi mora biti sposoban da ga primi. Sjeme mora imati moć klijanja, a polje mora biti uzorano, da bi uslijedio duhovni razvoj.

( Ps:  U našim crkvama i u reformiranim kršćanskim zajednicama ima mnogo dobrih, dragih, dobronamjernih duhovnih učitelja, koji imaju veliku želju prosvjetljivati, posvećivati i obraćati ljude. No, snaga njihovog učenja je neznatna. Oni mnogo pričaju i pretvorili su svoje crkve u govorničke hale, ali ne ostavljaju nikakav dojam. Oni svojom poukom prenose misli, ali nisu u stanju prenijeti energiju, koja mijenja čovjeka. Snaga njihovog BLAGOSLOVA je neznatna. Njihova srca još nije dohvatio Bog. Oni osobno duhovno su još slabo razvijeni. Oni su činovnici, a ne karizmatici. Njihova lica pretvaraju se u prašinu, a ne u svjetlo. Oni su duhovno još slabo razvijeni. Njihovo je znanje svjetlo lojanice i petrolejke. Svjetlo mjeseca, a ne sunca. Oni hrane svoje učenike samo mlijekom ljubavi, a ne svjetlom i kruhom istine. Oni su ljudi dobrih želja, ali je njihova svijest  nerazvijena, jer se ne mogu osloboditi mentalnog kaveza u kojem se nalaze. Oni su zaglavljeni u točkovima dogmatskih poluistina).

 

Veliki Vivekananda nastavlja svoje učenje i daje odgovor na pitanje: KAKO PREPOZNATI UČITELJA ? i kaže: „ Nije nam potrebna svijeća da bismo vidjeli sunce. Kad sunce izlazi ono se odmah zapaža. Kad se pojavi pravi učitelj duša će učenika instinktivno znati, da je pronašla istinu. Za učenika je važna: Pročišćenost, žudnja za spoznajom i ustrajnost. Za učitelja je prvenstveno važna njegova LIČNOST. Ličnost je suma onih kvaliteta, koje su kodirane u permanentnim atomima duše i koje pojedinac donosi rođenjem na svoj životni konto. Ako me netko želi poučiti u kemiji ili bilo kojoj drugoj fizičkoj nauci, njegov je karakter nevažan, jer je spoznaja ovih znanosti intelektualna te ovisi o  intelektualnoj moći. Čovjek može imati gigantsku intelektualnu snagu a da nije daleko odmakao u pogledu vlastite duše.. U duhovnim naukama nemoguće je, da nepročišćena duša bude prosvijetljena. Nijedna njegova odluka ni aktivnost ne smije biti motivirana imenom i slavom. Sve dok čovjek nema pročišćeno tijelo i duh njegovo je štovanje Boga beskorisno. Postoje učitelji koji su učeni i rječiti, ali ne ostavljaju nikakav dojam.“

Tutankan upozorava da „Rađa Yoga“  otkriva zakonitosti koje razvijaju ličnost:: Malo govoriti, malo jesti ( ne postiti), ne previše spavati, Izbjegavajte ljude, koji uznemiruju!, pri molitvi i meditaciji izravnajte rebra, ramena i glavu, Ne govorite nikada o greškama drugih ma kako one bile krupne, Ne uzvratiti udarac zahtjeva nadbožansku snagu ! Budi svjestan da patnja nije nikad nezaslužena!, Ne pravi diskriminaciju među religijama. Svi putovi vode u Rim! Sve religije vode Bogu! Nema spisa, koji su nad drugim spisima ! Čovjek nije dostojniji štovanja nego je to ptica i mrav !

 

Svoju duhovnu znanost Vivekananda naziva „ VEDANTA“. Ona je bazirana na Vedama i u sebi integrira sve bitne istine svih religija. Njegovo učenje posebno rasčišćava  shvaćanje o personalnom i nepersonalnom biću Boga i nastavlja:

„Impersonalna vlada je moćnija od monarhije. Vlada je impersonalna a ne autokratska. Istina je moć u nevidljivom i imeprsonalnom. Pred nikim ne moram skidati kapu i klanjati se. Snaga je u svakom pojedincu. I skup pojedinaca čini najjaču nepersonalnu moć. Moć nije u pojedinoj osobi, nego u skupu osoba.. ( Ps: kako je moćna riječ SABOR ili PARTIJA.  U Komunizmu je svatko zadrhtao kad se izgovori riječ PARTIJA).  To je VEDANTA! To je božanska hijerarhija, koja upravlja svemirom ! Njezin Bog nije vladar, koji sjedi na svom tronu, posve odvojen od ostalih. Postoje mnogi ljudi, koji svog Boga upravo tako žele doživljavati – Boga kojeg se treba bojati i čiju naklonost valja steći. Oni tom i takvom Bogu pale svijeće, puzaju pred njim i bacaju se u prašinu. Oni žele kralja, koji će njima vladati, i oni vjeruju u Kralja  nebeskog, koji svima njima gospodari.

Iz ove zemlje Amerike, nastavio je Vivekananda, kralj je nestao. Gdje je Kralj nebeski sada ? Upravo ondje, gdje je i zemaljski kralj. U ovoj je zemlji ( u SAD) kralj ušao u svakoga od vas. U ovoj zemlji svi ste vi kraljevi. Tako je i sa religijom Vedante – novim nebeskim znanjem. Svi ste vi Bogovi. Jedan Bog nije dovoljan. Vedantska je ideja beskrajno načelo Boga  utjelovljenog u svakom od vas. Bog, koji sjedi nad oblakom- to je očiti materijalizam. Bog je duh i njega treba štovati u duhu i istini. Živi li DUH jedino u nebesima ? Što je duh? Svi smo mi duh! Ono što vas čini različitim od mene, to je tijelo i ništa više. Zaboravite na tijelo i sve će biti duh. Da li sebe doživljavam i vidim kao fizičko tijelo ili kao Boga koji živi u fizičkom tijelu?

 Vedanta ne poznaje grijeh. Postoje pogreške i stupnjevi razvoja, ali ne postoji grijeh. Na posljetku sve će biti dobro.

Vedanta vjeruje samo u jedan grijeh, a on je slijedeći: Onog trena kad pomislite, da ste grješni, ili da je bilo tko drugi grješnik – to je grijeh ! U našim je životima bilo mnogo pogrešaka. Ali mi nastavljamo živjeti… Naše je napredovanje uzrokovano svim počinjenim pogreškama…Ne osvrćite se na ono, što je već učinjeno. Idite naprijed!  Najpraznovjernija je ona osoba, koja se boji Boga. To je isto kao da se bojiš samog sebe ili svoje sjene. Bog je  samo čovjekovo SEBSTVO ! Svi ste vi zainteresirani kako spasiti od zaborava sva vaša praznovjerja. Biblije i bogovi nisu ništa drugo doli rudimenti religije, dječji vrtići religije.“

 

Ovim prikazom htio sam oživjeti uspomenu na velikog Vivekanandu. Htio sam podsjetiti da je na našem Planetu, u njegovoj osobi, živio jedan veliki duhovni učitelj i karizmatik.  Godinu dana prije svoje smrti svima je objavio: „ Ja moram otići prije navršene četrdesete godine, jer veliko drvo zasjenjuje i onemogućava rast mladom drvetu.“  Napustio je ovaj svijet točno prije navršene 40. godine života. Po mom  uvjerenju pod „ mladim drvetom“ koje treba iza njega doći, mislio je na pojavu i dolazak velikog  učitelja i avatara po imenu YOGANANDA PARAMAHAMSA ( 1893 – 1952), koji je nastavio njegovo učenje o univerzalnosti religija i koji je utemeljio duhovnu znanost, koja usmjerava čovjeka na ostvarenje njegove bogoličnosti.  Yogananda je imao 9 godina kad je Vivekananda napustio naš svijet. Njegova knjiga „ Biografija jednog yogija“ sve do danas važi kao svjetski bestseler i kao udžbenik duhovne i filozofske znanosti.