Opijen Kršćanskim, Blagdanskim ugođajem, iniciram meni jako bitnu temu. Trenutno je mainstream, moderno i „cool“ pljuvati po duhovnosti. Pogotovo po Crkvi. To me neizmjerno zabrinjava. Ne zato što sam Kršćanin.

Niti zato što sam Musliman ili Hinduist. Vjerska opredijeljenost apsolutno nije bitna. Zapravo, istinski Hinduisti se nikada neće nazvati takvima.

Jesam, pripit sam. Pripit sam od ljudi koji ne razumiju. Ne mene. Ne moj ego. Ljudi koji ne razumiju Razum kao takav. Lako za Razum, plastičan je i promjenjiv iritantno. Ogorčen sam na ljude koji ne razumiju duh, ne razumiju stvarnost, ne razumiju svoju prirodu, ne razumiju ISTINU.

Eh, Intelektualci…

Nekada pokretači, danas utezi. I to kakvi utezi! Teži od same civilizacije sa svojim građevinama. Teži od Piramida, teži od sveukupne njihove proždrljive mase, teži od svoje gluposti koja je Anštajnovski nadmašila svemir.

Ta hipnotizirajuča, zarazna glupost je banalnija od kante (Kepler) sa povečalom, lansirana sa pola stoljeća goriva u svemir – Ili ti Rover koji sakuplja kamenje po Marsu… Intelektualno dostignuće naše civilizacije!? Znanstvenici tvrde kako je njihova znanost čudesna, ali kada zatražimo praktičan primjer, kažu da će ga dati u budućnosti. Slično tome, znanstvenici u svojim laboratorijima ne mogu stvoriti čak niti jednu vlat trave, a ipak tvrde kako je život nastao iz kemikalija. Kakva besmislica! Zar nitko u to ne sumnja?! Znanstvenici kažu da mogu stvoriti kiseline, aminokiseline, koje su skoro jednostanični ŽIVI organizmi. Budući da te kemikalije jako nalikuju živim bićima, tvrde da im nedostaje SAMO jedna karika da bi mogli stvoriti život.

Nobelova nagrada za magarca.

Neki znanstvenici se hvale kako mogu stvoriti bebe u epruvetama. Da, u biološkim laboratorijima spoje muške i ženske spolne stanice. Ako počinju sa ŽIVIM bićima, kakva je svrha te epruvete!? Ona je mjesto spajanja, ali to je i maternica! U čemu je zasluga znanstvenika, ako se to već vrši u epruveti Prirode?! Priroda je to već uradila, ali kada to radi uvaženi „znanstvenik“, ljudi će mu dodijeliti Nobelovu nagradu! – Prabhupada bi dodao; Za Majmuna.

Nobel je čovjek koji je stvorio dinamit. Stvorio veliku nevolju, slavimo ga toliko da najveće nagrade dodjeljujemo u njegovo ime!?

Obmana je dobitnik nagrade za MIR!? Neprocijenjivo.

Odmah se sjetim dobrog starog Prabhupade ili Kljakovića; “ Izgleda da je danas čovjek zamijenio Duhovnost sa crijevima…“

Danas mi je Majka troje djece pozvonila na vrata tražeći DEKU. Dao sam joj istu, spakovao Božićne pečenke koju mi je refleksno vratila objašnjavajući mi da je Vegetarijanaka. Eh, moj Bože, i ja sam bio Vegetarijanac. Zbog trenutnih ekonomskih uvijeta, živjeći sa roditeljima, ovisim o hrani koja dospije u moja usta, ne mogu birati. Divim se toj ženi. Poljubio sam ju pogledom, vratila mi je duplo. Dala mi je inspiraciju da pišem, inspiraciju da se vratim u svoj željeni default…

Ljudi zaboravljaju da je Crkva stara 2000 godina. Kameni stup koji nas već više od 20 stoljeća podsjeća da smo Duhovna bića koja se trebaju okretati jedni prema drugima, ljubavi, dobroti. Najjače mi je kada me “Intelektualac“ podsjeti na Inkviziciju, pedofiliju, šovinizam u njihovim redovima. Ili ti primitivnu priču o tome kako je upitno kako je Noah mogao sve ljude i životinje strpati na brod, ili kako su Kain i Abel rodili sinove… Tada prestaje moja prepirka, počinje gorčina, ma počinje vrijeđanje sa moje strane… Hajde, ne volimo Crkvu, da li današnja civilizacija ima alternativu? Banku možda? Ili ćemo štovati Ameriku? Novac? Da li je starije vaše mišljenje ili Crkva?! Naravno da i crkveni poglavari, pa kapilarno prema dnu i „obični“ Svećenici griješe. Ne moramo se uopće slagati sa nekim njihovim odlukama i načelima. Bitan je kameni stup, kamen temeljac, moralna vertikala koja je uz čovjeka već 2000 godina. Nitko mi ne može reći da je osnovna misao Kršćanstva pogrešna. Svi jako dobro znamo koje su to vrijednosti. Bespredmetno mi je prosiječnom čitaocu ovoga portala to objašnjavati.

Nekada sam gnjevan, ipak sam ja tek početnik na Blagoslovljenome putu…

Nego, želio bih pričati o OPRAŠTANJU.

Ne Opraštanju prema primitivnim, indoktriniranim ljudima. I njima treba oprostiti, nego,

Opraštanju SEBI!

 

UMIJEĆE OPRAŠTANJA

Krivnja može – vrlo pojednostavljeno – biti definirana kao osjećaj samoosuđivanja koji doživljavamo nakon što smo učinili nešto što je po našem mišljenju bilo krivo. A strah opisuje tjeskobni osjećaj uzbuđenja koji zamjećujemo kada slutimo opasnost – ma u kojoj formi to bilo. Pojmovi krivnje i straha leže vrlo blizu. Opraštanje znači otpuštanje onog PROŠLOG.

Krivnja pojačava strah, strah pojačava osjećaj krivnje. Krug. Najveća zapreka koja stoji vam na putu – a tako je većini ljudi koji postaju duhovno svjesniji – jest Ego sam. On hoće kontrolirati, manipulirati, predodređivati. On se ne želi predati, on vidi u miru Božjem svog neprijatelja i u svađi svog prijatelja.

Osjećam sve veće zadovoljstvo u tome da jednostavno BUDEM i da svoje ponašanje i ponašanje drugih trajno ne interpretiram. Sve više i više postavljam sebi za za cilj da s ljudima koje susrećem uđem u jednu vezu. I sve više i više spoznajem važnost unutarnjeg mira: da se usredotoćim u glas ljubavi u sebi i da osjećam mir i ljubav Božju. Sad sam prije pripravan tražiti mir nego svađu. Želimo li isključiti horor filmove u našoj glavi koji djeluju tako autentično, moramo OPROSTITI SEBI.

To je početak, ujedno i kraj Drame.

Ako smo voljni osloboditi se svog ega, moguća je i korektura naše zamjedbe. Svijet nove, korigirane zamjedbe je svjet LJUBAVI. Taj se svjet može spoznati duhovnom vizijom, vizijom ljubavi; on tada više nije iskrivljena slika našeg Ega. Ta iskrivljena slika jest kao oblak koji sakriva sunce; krivnja i strah koje nosimo u sebi zakrivaju nam mogućnost viđenja da spoznamo opstojnost ljubavi koja nas nikada nije niti napustila. Mi smo SVI čudesna Bića ljubavi, ali mi smo naspram te istine slijepi.

Strah nastaje samo u tvom duhu.

Samo me svoje vlastite misli zaista povrijeđuju.

Ljubav ne poznaje gnjeva.

Danas se neću bojati ljubavi.

Ljubav i krivnja ne mogu nastupiti zajedno; kad se jedna od njih prihvati, mora se druga ukloniti.
Voljeti samog sebe znači samog sebe izlječiti.

Svako iscijeljenje znači oslobađanje od Prošlosti.

Opraštanje kao svjetlo svijeta moj je životni smisao.

Samo osuda sebe samog ozljeđuje me. Samo opraštanje samom sebi mene oslobađa.

Opraštanje okončava odmah svaku svađu.

Ozdravljeni duh ne poznaje više odvojenosti. Budući da nosi još samo Božje ljubeće misli u sebi, on je pomirljiv, bez krivnje, boli i sukoba. On stoji u savršenom skladu sa savršenom ljubavi, On ne negira svoje tijelo, nego ga promatra kao neutralnog nositelja za komunikaciju ljubavi bez ometajućeg utjecaja sukoba.

Kad kažemo zbogom krivnji, možemo ljubavi reći DOBRO DOŠLA!

Kada izabereš ljubav, slobodan si od straha!

Da sve ovo pojednostavim…

Ego misli da je neakav faktor, daje si ogromne uloge, optužuje, sudi, uznemiruje…

Kada SHVATIŠ da si BIĆE LJUBAVI, shvatit ćeš da si kriv samo zbog neznanja.

Ničega drugog!

Neznanje je največi grijeh. Kada otpustiš Ego i shvatiš da nisi Činitelj, nego figura u Božjoj igri Života, opustiš se struji stvarnosti, smijat ćeš se jednostavnosti koja prožima tvoje Biće. Sve je bolno jednostavno.

Ljubav je jednostavna.

Odbaci komplikacije i zamagljivanje stavarnosti, komplikacija je laž, Istina je jednostavna, toliko jednostavna da ju oči ne primjete. Gledaj Dušom Svojom!

Mozak je mašina, stroj. Indoktriniran, korumpiran, prozaičan, jednosmjeran, plastičan, promjenjiv, pokvaren, sklon manipulaciji.

Nemoj biti promatrač, shvati da si i ti također promatran, preispituj svaki svoj udisaj, svaku svoju misao, ali i teži jednostavnosti i Istini. ZABORAVI PROŠLOST! – TO JE POKVARENI EGO koji te pokušava zarobiti!

Vjeruj mi, nisi ništa kriv/a!!!

Mi smo mali Božji pijuni u velikome naumu. Koliko god mislio/la da is kriv/a, vjeruj mi, NISI!

To je pokvareni mozak, nahranjena podsvijest negativnošću, pokvareni Ego.

Božanska ljubav teče kroz Sve nas!

Jedina razlika od čovjeka do čovjeka jest Svijest o tom jednostavnom Božjem nauku – OPRAŠTANJU SEBI.

 

Zig Atman

Inspiracija ; Gerald G. Jampolsky

Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada