U vrtu iznad grada

 

 

 

Dođi,

povest ću te iznad starog grada

prije no što sunce zađe,

u vrt ruža.

 

Sjedit ćemo u tišini -

tišini koja je uvijek s nama

i u nama.

 

Jedno s travom na kojoj sjedimo,

i zrakom koji dišemo;

jedno sa sunca sjajem i toplinom,

s nebom i vjetrom;

jedno sa svime u blizini

i daleko na obzoru,

bit ćemo u ljudima što prolaze

i u ružama što ostaju.

 

Potpuno ispražnjen -

od svega što si mislio da znaš,

i vjerovao da jesi -

nestao, a ipak živo prisutan,

ustupit ćeš mjesto svom vječnom biću -

njemu davno zaboravljenom,

tvom duhovnom pra-pretku.

 

Bit ćeš preobražen,

u vrtu iznad starog grada,

prije no što sunce zađe

Napisala: Eloratea

 

http://eloratea.blogspot.com